Rev-1467/2001 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1467/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. sc. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz D., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u D., protiv tuženika G.P. D. d.d. D., zastupanog po punomoćniku A. M., odvjetniku u D., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 1. ožujka 2001. godine, br. Gž-867/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 16. svibnja 2000. godine, br. P-117/99, u sjednici održanoj dana 20. studenog 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 1. ožujka 2001. godine, br. Gž- 867/00, i presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 16. svibnja 2000. godine, br. P-117/99. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke utvrđeno je da otkaz ugovora o radu tuženika br. 705 od 28. srpnja 1997. godine, nije dopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao, te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na poslove rukovoditelja službe za ugovaranje i obračun u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

U toč. II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznos od 4.111,00 kn u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, pa je gore navedena presuda Općinskog suda potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik pozivajući nog postupka i pogrešne primjene se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parnič

materijalnog prava. Predložio je da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru tužitelj se usprotivio reviziji smatrajući ju neosnovanom, pa je predložio da se ona odbije.

Nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da je tužitelju dat izvanredni otkazu ugovora o radu dana 28. srpnja 1997. godine iz razloga teške povrede ugovora o radu kojom je narušena mogućnost daljnje suradnje, povjerenja i zajedničkog rada, zbog čega nastavak radnog odnosa sa tužiteljem nije moguć.

Utvrđeno je da je tuženikov otkaz posljedica zaprimanja pisma tužitelja u kojem se on obraća rukovodstvu tuženika (doduše pod inicijalima) i osvrće na radnje i postupke u poslovanju tih osoba u negativnom kontekstu.

Utvrđeno je da je tužitelj u vrijeme pisanja prijepornog pisma bio pri svijesti, znao je što piše, te se sjećao detalja pisma, ali da je njegova sposobnost shvaćanja značaja svog djela i upravljanja postupcima bila smanjena.

Slijedom takvih utvrđenja, a ne utvrđujući sadržaj samog pisma niti istinitost navedenih činjenica u tom pismu, te cijeneći da se na strani tužitelja radi o dugogodišnjem radniku pred mirovinom, a da pismo nije obznanjeno većem broju ljudi, nižestupanjski sudovi zauzimaju stav o nepostojanju pretpostavki iz čl. 107. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95 i 65/95, – dalje ZR) za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju.

Nije prihvatljiv pravni zaključak suda da bi se tužitelj, u konkretnom slučaju, mogao ekskulpirati svoje odgovornosti za povredu radne dužnosti iz po sudu navedenih razloga.

Naime, jedino nesposobnost za rasuđivanje u vrijeme pisanja spornoga pisma mogla bi biti razlogom ekskulpacije od odgovornosti. To ne može biti čak prolazna nesposobnost, a niti samo smanjena sposobnost, od koje polaze nižestupanjski sudovi.

Kako nije utvrđivan sadržaj pisma, a temeljem kojega bi se moglo raspraviti pitanje da li tužiteljev učin predstavlja temelj izvanrednom otkazivanju po čl. 107. st. 1. ZR, to u odnosu na tu odlučnu činjenicu postoje nedostaci zbog kojih nižestupanjske presude nije moguće valjano ispitati.

Ovime je, sukladno navodima revizije, ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Potrebno je zato u postupku raspraviti sadržaj spornog pisma i utvrdili da li je njime tužitelj šteko povrijedio obveze iz radnog odnosa, ili bi taj sadržaj pisma mogao upućivati na druge osobito važne činjenice, slijedom kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa sa tužiteljem po tim okolnostima nije više moguć.

Valjalo je zato iz tih razloga prihvatiti reviziju i nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje po čl. 394. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 20. studenog 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.