Gzp-1336/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1336/08-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice D. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 10. listopada 2008., dana 15. svibnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Općinski sud u Zaboku dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-237/09 (ranije posl. broj P-39/99) roku od 8 (osam) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici D. K. iz Z., u iznosu 13.000,00 (slovima: trinaesttisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 10. listopada 2008. podnijela ovom sudu, temeljem odredbe čanka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji je vodio pred Općinskim sudom u Zaboku pod poslovnim brojem P-39/99, a koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Zlataru.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zaboku poslovni broj P-39/99 i Županijskog suda u Zlataru posl. br. Gž-1206/08, očitovanja Županijskog suda u Zlataru od 27. studenog 2008. te službenom provjerom u pisarnicama oba suda, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01):

- postupak je pokrenut 15. siječnja 1999. pred Općinskim sudom u Zaboku tužbom tužiteljice D. K. (u ovom postupku predlagateljica) protiv I-tuženice M. J., II-tuženice A. B. i III-tuženika I. J., radi utvrđenja ništavosti dijela oporuke,

- na ročištu održanom 25. svibnja 1999. tuženici su iznijeli odgovor na tužbu te je na njihov prijedlog određeno izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka zamolbenim putem,

- dopisom od 25. lipnja 1999. sud je zamolio Općinski sud u Splitu da sasluša predloženog svjedoka, a dopisom od 15. rujna 1999. Općinski sud u Splitu dostavio je zapisnik o provedenom saslušanju svjedoka,

- na ročištu održanom 29. ožujka 2001. sud je rješenjem oslobodio tužiteljicu od obveze plaćanja sudskih pristojbi u predmetnom postupku, nakon čega je izveden dokaz saslušanjem stranaka, a tužiteljici je određen rok od 15 dana za predlaganje daljnjih dokaznih prijedloga,

- na ročištu održanom 11. listopada 2001. tužiteljica je predala u spis podnesak kojim je preinačila tužbeni zahtjev, I i II-tuženice su također predale u spis podnesak, nakon čega je strankama određen rok radi očitovanja,

- podneskom od 23. studenog 2001. I i II-tuženice su se usprotivile preinaci tužbe,

- na ročištu održanom 6. ožujka 2002. sud je dopustio preinaku tužbe te odredio da će se izvesti dokaz građevinskim i mjerničkim vještačenjem te gospodarskim vještačenjem,

- 19. ožujka 2002. I-tuženica je podnijela protutužbu radi utvrđenja da predmetna nekretnina ulazi u bračnu stečevinu I-tuženice i pok. A. J.,

- podnescima od 27. studenog 2003., 13. svibnja 2004., i 2. rujna 2004. I i II-tuženice požurile su zakazivanje ročišta,a što je učinila i tužiteljica podneskom od 18. kolovoza 2004.,

- 20. rujna 2004. sud je zakazao ročište za 19. listopada 2004., a na tom ročištu sud je odredio provođenje građevinskog, gospodarskog i mjerničkog vještačenja te je naložio tužiteljici da u roku 15 dana uplati predujam za vještačenje,

- službenom bilješkom od 25. listopada 2004. utvrđeno je da je pun. tužiteljice naveo da tužiteljica neće uplatiti predujam za vještačenje jer ono nije određeno na njezin prijedlog,

- 14. prosinca 2004. tužiteljica je podnijela odgovor protutužbu u kojem je osporila pravni interes protutužiteljice za podnošenje protutužbe,

- na ročištu održanom 16. prosinca 2004. sud je razdvojio postupke koji se vode povodom tužbe i protutužbe te je zaključio glavnu raspravu,

- 21. prosinca 2004. objavljena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev,

- 17. siječnja 2005. tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude, 16. veljače 2005. I i II-tuženice podnijele su odgovor na žalbu na koji se tužiteljica očitovala podneskom od 1. ožujka 2005.,

- 9. rujna 2005. I i II-tuženica su dale izjavu o imovnom stanju nakon čega sud oslobodio I i II-tuženice od obveze plaćanja sudskih pristojbi u predmetnom postupku,

- 31. kolovoza 2006. spis je otpremljen Županijskom sudu u Zlataru koji je dopisom od 16. siječnja 2008. vratio spis prvostupanjskom sudu jer žalba tužiteljice nije bila potpisana na kraju,

- rješenjem od 27. lipnja 2008. sud je naložio punomoćniku tužiteljice da potpiše žalbu, nakon čega je 9. srpnja 2008. tužiteljica dostavila potpisanu žalbu,

- 16. srpnja 2008. spis je dostavljen Županijskom sudu u Zlataru koji je rješenjem posl. br. Gž-1206/08 od 4. veljače 2009. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- postupak se i dalje vodi pred Općinskim sudom u Zaboku pod posl. br. P-237/09.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Obzirom da je predmetni parnični postupak još u tijeku, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (15. siječnja 1999.) i traje do dana donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (15. svibnja 2009.), a što ukupno iznosi deset godina i četiri mjeseca.

Analizirajući postupanje nadležnih sudova uočena su dva razdoblja neopravdane neaktivnosti Općinskog suda u Splitu i to u razdoblju od 25. lipnja 1999. (upućen dopis Općinskom sudu u Splitu) do 20. veljače 2001. (zakazano ročište) te u razdoblju od 6. ožujka 2002. (održano ročište) do 20. rujna 2004. (zakazano ročište). Unatoč tome što je donio meritornu odluku, navedeni sud nije bio djelotvoran jer je ta odluka ukinuta od strane drugostupanjskog suda. Duljini trajanja postupka doprinijela je i neaktivnost Županijskog suda u Zlataru koji je vratio spis prvostupanjskom sudu radi otklanjanja utvrđenih nedostataka tek nakon godinu i četiri mjeseca od zaprimanja spisa.

Predlagateljica, kao tužiteljica, doprinijela je duljini trajanja postupka time što nije postupila po rješenju suda od 29. ožujka 2001. i u roku 15 dana pisanim putem predložila nove dokaze te time što nije potpisala žalbu, radi kojeg nedostatka je drugostupanjski sud vratio spis prvostupanjskom sudu. Tako utvrđeni doprinos, obzirom na dugotrajnost postupka, nije od utjecaja na osnovanost zahtjeva, ali u određenoj mjeri utječe na visinu pravične novčane naknade koja pripada predlagatelju.

Prema ocjeni ovog suda predmetni parnični postupak nema karakter složenog sudskog postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine trajanja predmetnog sudskog postupka (preko deset godina), u kojem još uvijek nije pravomoćno odlučeno o pravima predlagateljice, istoj povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu 13.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i socijalne prilike i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. svibnja 2009.

S U D A C

Đuro Sessa, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.