Rev-x-342/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 342/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja L. R. iz M., kojeg zastupa punomoćnica A. Š. A., odvjetnica u M., protiv tuženika Z. L. iz M., kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx - 360/13 od 17. rujna 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P - 950/02 od 20. ožujka 2009., u sjednici održanoj 12. travnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen zahtjev tužitelja i tuženik obvezan po osnovu naknade štete isplatiti tužitelju 25.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 20. ožujka 2009. do isplate (izreka pod t. I. prvostupanjske presude). U više traženom zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan (izreka pod t. II. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju 5.928,00 kuna (izreka pod t. III. prvostupanjske presude).

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod t. I. izreke prvostupanjske presude, te u odluci o troškovima postupka pod t. III. izreke prvostupanjske presude na način da je tuženik obvezan po osnovu naknade štete isplatiti tužitelju 10.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 20. ožujka 2009. do isplate, dok je zahtjev tužitelja u više traženom odbijen je kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju 2.034,00 kuna

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog pravnih pitanja koja su prema ocjeni revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: - ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, - ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, te – ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Isto tako, prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena kada pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženik postavlja pitanja: - (1.) „Smije li se presuda u parničnom postupku temeljiti na osuđujućoj presudi donesenoj u kaznenom postupku, ako je presudu u kaznenom postupku donijela osoba koja nije uopće imala uvjete biti sucem? Radi li se u takvom slučaju o nepostojećoj presudi“ - (2.) „Smije li sud sam, bez pomoći vještaka, utvrđivati intenzitet duševnih boli, a ako da, na temelju kojih provjerljivih kriterija? Smije li sud kumulirati više štetnih događaja (radnji) i dosuditi jedinstveni iznos naknade štete, bez da navede koji je događaj prouzročio i koju konkretno štetu?“ – (3.) „Je li opravdano činjenicu da je tužitelj dokazao pravni osnov zahtjeva, istu vrednovati ikakvim postotkom pri ocjeni uspjeha u parnici? Je li opravdano činjenicu da je tužitelj dokazao pravni osnov zahtjeva, vrednovati pri ocjeni uspjeha u parnici?“ - (4.) „Da li tuženik kod djelomičnog uspjeha u sporu ima pravo na naknadu parničnog troška, odnosno da li kod djelomičnog uspjeha tuženika u parnici treba uzeti u obzir i uspjeh tuženika u sporu?“

Kod 1. i 2. pitanja revident samo općenito ističe da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni dok o tim pitanjima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, odnosno revident nema saznanja da bi zauzeo shvaćanje, dok se kod 3. i 4. pitanja poziva na na pravna shvaćanja iznijeta u odlukama ovog suda (Rev - 200/01, Rev – 3146/90, Rev – 609/01 i Revx – 194/13), dok je prema mišljenju revidenta odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim (sud ne može prejudicijelno riješiti pravno pitanje o kojem je već sud ili drugo nadležno tijelo donijelo pravomoćnu odluku). Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova s trenutkom kada je zaključena glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari presuda Općinskog suda u Splitu br. K – 164/02 bila je pravomoćna. U tom smislu, a sagledavajući 1. postavljeno pitanje prema sadržaju citirane odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a, revizija se zapravo svodi na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a što ne može biti predmetom ispitivanja u revizijskoj fazi postupka. Tako se za 1. pitanje kako ga je postavio tuženik ne može uzeti da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Isto tako, kod ovog kao i kod 2. postavljenog pitanja revident se u svojoj reviziji nije pozvao ni na jednu konkretnu odluku Vrhovnog suda, odnosno shvaćanje zauzeto na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda, te tako koje je to shvaćanje revizijskog suda s kojim ne bi bilo podudarno shvaćanje na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda, već se samo općenito poziva da je riječ o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. S druge strane, da bi se postavljena pravna pitanja mogla smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a nije dovoljno samo navesti da se zbog toga što revident ima različito pravno shvaćanje od onoga koje je zauzeto u pobijanoj odluci može očekivati i različita praksa drugostupanjskih sudova o određenom pravnom pitanju.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u tzv. izvanrednoj reviziji stranka je dužna ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, već mora izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To je posebno važno jer u smislu odredbe čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena.

Pitanja koje je tuženik postavio pod 3. i 4. odnose se na troškove parničnog postupka. Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u odnosu na ova pitanja treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. prihvaćeno pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.

Zbog navedenog je na temelju odredbi čl. 392.b st. 1. - 3. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.