Rev-1324/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1324/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Vlarimira Drakulića i Gordane Gasparini kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice V.S. iz Z., N.V. koju zastupa T.T., odvjetnik iz Z., protiv tuženog Ž.P. iz Z., koga zastupa I.M., odvjetnik iz K., radi utvrdjenja pravne nevaljanosti i ništavosti ugovora, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 11. veljače 1992. br. Gž 376/92, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zaboku od 13. prosinca 1990. br. P 429/90, u sjendici održanoj dana 6. listopada 1992.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostapenom presudom sudjeno je:

"Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

Utvrdjuje se da je pravno nevaljan i ništav predugovor sklopljen dana 8. srpnja 1983. izmedju tužiteljice S.V. i tuženog P.Ž., a prema kojem je tužiteljica prodala tuženom dio nekretnina čk. br. 2696, kuća i dvorište upisane u zk. ul. br. 2099 k. o. Z. uz kupovnu cijenu od 425.000 ondašnjih dinara, pa je tuženi dužan naknaditi tužiteljici parnične troškove u roku od 15 dana sve pod prijetnjom izvršenja.

Naprotiv tužiteljica je dužna naknaditi tuženom trošak parnice u iznosu od 4.400 dinara u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude."

Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravomoćne drugostepene preesude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se nižestepene presude preinače i tužbeni zahtjev usvoji.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Svoj tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi ništavim predugovor od 8. srpnja 1983. koji je zaključila sa tuženim, tužiteljica temelji na tvrdnji da tuženi u ugovorenom roku nije isplatio cjelokupnu kupovninu, pa da je ona zbog toga pretrpila štetu i da je zbog toga zaključeni ugovor suprotan moralu i zbog toga u smislu odredbe st. 1. čl. 103. Zakona o obveznim odnosima ništav.

Medjutim, u postupku je na temelju iskaza stranaka saslušanih u svrhu dokazivanja, te uvidom u spise prvostepenog suda br. P 774/85 i P 769/88, koji dokazi su ocijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdjeno da je tuženi u cijelosti isplatio ugovorenu kupovninu i da u njegovom ponašanju prilikom zaključenja ugovora sa tužiteljicom i u ispunjenju njegovih ugovornih obveza nije bilo ničega suprotnog moralu u smislu odredbe st. 1. čl. 103. Zakona o obveznim odnosima kako to tvrdi tužiteljica.

Nije dokazano da postoji niti bilo koji drugi razlog u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima zbog kojih bi ugovor zaključen izmedju stranaka bio ništav, pa je na tako utvrdjeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primjenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. Zakona o parničnom postupku na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 6. listopada 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.