Rev-x-177/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 177/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja H. T. d.d. iz Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici Z. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i p. d.o.o. iz S., protiv ovršenice S. R. iz S., (OIB: …), radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice zbog naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-1577/15-2 od 20. kolovoza 2015., kojim je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovr- 3893/14 od 13. veljače 2015., na sjednici vijeća održanoj 25. travnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukida rješenje Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ovr-1577/15-2 od 20. kolovoza 2015., i predmet vraća tome drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem preinačeno je prvostupanjsko rješenje o ovrsi tako da je prijedlog za ovrhu odbijen kao neosnovan i ukinute su sve u predmetu provedene radnje.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju „u smislu odredbe iz čl. 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku“ - i to zbog „materijalno pravnog pitanja i postupovno pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, sukladno čl. 385.a ZPP-a“. Predlaže da se pobijano rješenje preinači tako da se žalba ovršenice odbije i postupak ovrhe nastavi ili ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak nastao u povodu revizije.

Ovršenica nije odgovorila na reviziju.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud pobijano drugostupanjsko rješenje ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11- 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), koja se ovdje primjenjuje u svezi s odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 - dalje: OZ-a), a prema kojoj: "U ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka."

Predmet ovršnog postupka prijedlog je ovrhovoditelja za „promjenu predmeta i sredstva ovrhe“, odnosno za nastavak ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovrv-3191/00 od 31. svibnja 2000. radi naplate tražbine ovrhovoditelja od 1.775,20 kn s pripadajućim kamatama.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je prvostupanjski sud na temelju ovršnog prijedloga od 18. svibnja 2000. donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-3191/00 od 31. svibnja 2000. te odredio provedbu ovrhe na pokretninama i na "plaći/mirovini ovršenice",

- da se ovrha određena na pokretninama ovršenice nije mogla provesti jer je pri pokušaju pljenidbe i popisa pokretnina utvrđeno da ovršenica "ne živi" na adresi iz rješenja o ovrsi,

- da je 15. ožujka 2013. ovrhovoditelj podnio prijedlog za nastavak ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrv-3191/00 od 31. svibnja 2000., i to na novčanim sredstvima ovršenice po svim njezinim računima i oročenim novčanim sredstvima.

Drugostupanjski sud je na temelju izloženih utvrđenja odbio navedeni prijedlog za ovrhu od 15. ožujka 2013. kao neosnovan (uvažavanjem žalbe ovršenice i preinačenjem prvostupanjskog rješenja) jer (da) je prijedlog za ovrhu podnesen nakon proteka roka od 10 godina propisanog odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) "za zastarijevanje tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom".

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

Ovrhovoditelj je reviziju podnio pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a i postavio pitanja:

1. "Može li se predlaganje novog sredstva ili predmeta ovrhe - na novčanim sredstvima ovršenika kako je to predložio ovrhovoditelj podneskom od 15.03.2013. uslijed nemogućnosti provedbe ovrhe na ranije predloženom sredstvu (u smislu odredbe iz čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 94/14), smatrati prijedlogom za ovrhu kojim se pokreće novi ovršni postupak, a radi se o namirenju iste tražbine ovrhovoditelja radi koje je sud već odredio ovrhu na ranijem sredstvu - u konkretnom slučaju pokretninama ovršenika ili se radi o nastavku već započete ovrhe?"

2. "Je li drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08) kada je u konkretnom slučaju preinačio rješenje o ovrsi i odbio prijedlog ovrhovoditelja da se ovrha nastavi na novčanim sredstvima te ukinuo provedene radnje jer je zaključio da se desetogodišnji zastarni rok u kojem ovrhovoditelj može zahtijevati ispunjenje tražbine utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi od dana 21.07.1999. primjenjuje na prijedlog za nastavak ovrhe na novčanim sredstvima od 23.12.2013., a nakon što je ovrhu bilo nemoguće provesti na ranije predloženom sredstvu?",

te istakao da je osporeno rješenje utemeljeno na shvaćanju koje je u odnosu na prvo postavljeno pitanje protivno sudskoj praksi - a izraženoj u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Gr1-516/14-2 od 4. prosinca 2014., dok o drugo postavljenom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje - a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima kakav je i ovdje, u kojima je ne mogu podnijeti (u smislu odredbe čl. 12. st. 1.OZ-a) prema odredbi st. 1. toga članka (kao redovnu reviziju), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema shvaćanju ovoga suda, po ovrhovoditelju postavljena pitanja važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje je u suprotnosti s shvaćanjem:

- izraženim u više revizijskih odluka u odnosu na prvo u reviziji postavljeno pitanje (u suštini: ima li podnošenje prijedloga za nastavak već određene ovrhe na novom predmetu ovrhe značaj podnošenja novog ovršnog prijedloga), pa tako i u rješenju posl. br. Gr1-516/14- 2 od 4. prosinca 2014., a prema kojem shvaćanju predlaganje novog predmeta i sredstva ovrhe se „ne može smatrati prijedlogom za ovrhu kojim se pokreće novi ovršni postupak, jer ovrhovoditelj predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe u već pokrenutom ovršnom postupku radi namirenja iste tražbine“,

- izraženim u odluci ovog suda posl. br. Rev-x 781/11-2 od 12. listopada 2011. u odnosu na drugo u reviziji postavljeno pitanje, a prema kojem shvaćanju „u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja nastupio je prekid zastare (čl. 388. ZOO) podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave i istovremenim prijedlogom za provedbu ovrhe 19. siječnja 1999., a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi (po čl. 379. st. 1. ZOO) još nije niti počela teći - jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem naprijed navedenog ovršnog prijedloga“.

Slijedom toga, a kako (prema izloženom) shvaćanje drugostupanjskog suda iz osporenog rješenja (na kojemu je to rješenje temeljio) nije u skladu s već izraženim shvaćanjem ovoga suda - i kako drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije razmotrio druge okolnosti i činjenice (iz podnesene žalbe) odlučne za odluku o predmetu postupka i (time) za njegov nastavak (čl. 5. st. 5. OZ-a), to je valjalo ukinuti drugostupanjsko rješenje te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a).

U ponovljenom postupku potrebno je postupiti u naprijed izloženom smislu i nakon toga donijeti novu odluku.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 25. travnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.