II Kž-549/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-549/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Marijana Hranjskog, kao članova vijeća, te više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. D., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 1999.godine broj K-141/98 (Kv-505/99), u sjednici održanoj 14. rujna 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M.D.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP u svezi s čl. 104. st. 3. ZKP, produljen je pritvor opt. M.D., koji je nepravomoćnom presudom zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. KZ u svezi s čl. 33. st. 1. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i deset mjeseci, a iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP.

Protiv tog rješenja osobnu žalbu podnio je optuženik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba optuženika nije osnovana.

Iz sadržaja optuženikove žalbe proizlazi da i nakon donošenja nepravomoćne presude još uvijek nije dokazano da bi on počinio odnosno kazneno djelo, kada očito njegova nakana nije bila da oštećenicu liši života, već i zbog činjenice da je imao još jednu bombu kod sebe, a vidjeviš da je oštećenica zadobila samo lake tjelesne povrede, istu nije aktivirao, zbog čega smatra da postoje okolnosti zbog kojih pritvor treba ukinuti.

Suprotno izloženim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, na daljnju osnovanu primjenu pritvora po čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP upućuje do sada utvrđeni psihofizički status optuženika na temelju nalaza i mišljenja, te zaključka psihijatrijskog vještaka, iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba kod koje postoji ovisnost o alkoholu i zlouporabi psihofarmakoloških tvari, koje osobite okolnosti, uz već izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. st. 1. KZ (kako to proizlazi iz izreke nepravomoćne presude), a upravo zbog bojazni od mogućeg ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, su one osobite okolnosti koje uz raniju osuđivanost optuženika za kazneno djelo iz čl. 50. st. 2. KZRH i to kvalificiranog oblika kaznenog djela ugrožavanja sigurnosti s postojanjem ozbiljne prijetnje prema većem broju osoba, su u cjelini gledano, one osobite okolnosti koje opravdavaju primjenu pritvorske mjere po čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP i nakon donošenja nepravomoćne presude. Slijedom izloženog trebalo je odbiti žalbu optuženika, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 14. rujna 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.