I Kž-694/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 694/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B. zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2003. godine broj Kv-431/03 (K-52/01), u sjednici održanoj 18. svibnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. A. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 409. st. 1. ZKP odbačen je zahtjev opt. A. B. za obnovu kaznenog postupka zbog kaznenih djela iz čl. 90. i čl. 217. st. 3. KZ koji postupak je pravomoćno dovršen presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. prosinca 2002. godine broj Kž-723/02 kojom je optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 13 godina i šest mjeseci.

Protiv toga rješenja žalbu je podnio optuženik A. B., s prijedlogom da se njegov zahtjev prihvati i kazneni postupak protiv njega obnovi.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući osnovanost navedenog rješenja žalitelj u žalbi ističe da sud njegov zahtjev uopće nije razmatrao, u sudskom postupku ništa mu nije dokazano, nakon sudskog procesa donesena je sramotna presuda, pa smatra da ima pravo na obnovu postupka iz svih ovih razloga (čl. 354. toč. 3., čl. 459. st. 2., čl. 350. st. 2., čl. 357. st. 1. i 2., čl. 358. st. 1. i čl. 359. st. 1. ZKP), koje je u svom zahtjevu naveo.

I Kž 694/03-3

Razmotrivši žalbu osuđenika u vezi s njegovim zahtjevom za obnovu kaznenog postupka Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, našao je, da osuđenik u svome zahtjevu nije iznio nove činjenice, a niti je podnio takve nove dokaze koji bi ili sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima, bili podobni da uzrokuju oslobođenje osuđenika od optužbe ili osudu po blažem zakonu, nego svoj zahtjev zasniva na tome da je pravomoćna presuda utemeljena na lažnom iskazu svjedoka, ustvari II-optuženika I. R..

Žalbeni prigovori, kako ih opisuje osuđenik, nisu prihvatljivi niti su doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Naime, u svom zahtjevu za obnovu postupka osuđenik potpuno proizvoljno nabraja pojedine zakonske odredbe navodeći njihove članke (npr. čl. 354. toč. 3. – nije mi sudski i zakonom dokazan), pa u suštini treba uzeti da traži obnovu postupka radi toga što se sudska presuda kojom je on oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela ubojstva temelji na lažnom iskazu II-optuženika I. R..

Međutim, sud prvog stupnja postupio je potpuno pravilno kada je takav zahtjev osuđenika za obnovu postupka odbacio s obrazloženjem da nema zakonskih uvjeta za obnovu. Iz navedenog treba istaknuti da se zahtjev za obnovu postupka ne može podnijeti zbog toga što je sud pogrešno ocijenio dokaze odnosno radi ponovne ocjene onog istog činjeničnog materijala koji je bio predmetom ocjene suda prvoga stupnja, a kako je u konkretnom slučaju bila podnesena žalba onda i presude suda drugoga stupnja. Povrede zakona i povrede kaznenog postupka, kad bi one i postojale, a ne postoje, ne mogu biti osnov za obnovu postupka, nego eventualno pod određenim uvjetima osnov za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Zbog toga je sud prvoga stupnja postupio pravilno kada je zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka odbacio na temelju čl. 409. st. 1. ZKP, dok je žalba osuđenika naprotiv neosnovana pa ju je kao takvu trebalo odbiti na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 18. svibnja 2004. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ante Potrebica, v.r.