II Kž-130/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 130/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. N., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 31. ožujka 2016. broj Kv I-25/16-6 (K-35/15-52), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. travnja 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog J. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog J. N., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. i drugih KZ/11, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda,143/12, 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik osobno i po branitelju R. R., odvjetniku iz K. U osobno podnesenoj žalbi nisu izričito navedene žalbene osnove, a ni prijedlog kako postupiti s pobijanim rješenjem. U žalbi podnesenoj po branitelju su kao žalbene osnove naznačene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešna primjena članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, a predloženo je pobijano rješenje preinačiti i optuženiku ukinuti istražni zatvor uz primjenu predloženih mjera opreza koje će on poštivati. Budući da se ove žalbe nadopunjavaju i sadržajno podudaraju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

II Kž 130/16-4

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a svoju odluku je valjano obrazložio, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika te nemogućnost njegove zamjene blažim mjerama.

Budući da je kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koje se ovdje tereti, a koji proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza koji su izvedeni u tijeku ovog postupka, dok sudovi prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženika nisu ovlašteni preispitivati činjenično stanje iz optužnice i kaznenu odgovornost optuženika, nisu osnovani žalbeni navodi kojima optuženik osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se ovdje tereti.

Optuženiku se potvrđenom optužnicom stavlja na teret počinjenje pet kaznenih djela - teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. KZ/11, prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11, povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11, od kojih tri na štetu svoje supruge, a jedno na štetu svoje kćeri, time da je osnovano sumnjiv da je čak tri kaznena djela počinio u razdoblju od pet godina, što već samo za sebe upućuje na iznimnu upornost u protupravnom postupanju i visok stupanj njegove kriminalne volje, dok način počinjenja terećenih kaznenih djela upućuje na agresivnost i bezobzirnost u protupravnom postupanju optuženika. Kada se uz to uzmu u obzir i utvrđenja iz psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja optuženika prema kojima je on zakočena osoba, sputana, sklona potiskivanju i kontroli emocija, a onda s kumuliranjem frustracija i nezadovoljstva može i na manji povod abreagirati nagomilane emocije kroz nekontrolirane reakcije, slabijih je uvida i osviještenosti o unutarnjim psihičkim procesima, nesklon introspekciji, nedostatne kritičnosti i uvida prema vlastitom ponašanju, kao i sposobnosti mijenjanja obrazaca ponašanja ako one ne donose očekivani rezultat, nezrelih je obrambenih mehanizama, dominiraju poricanje i potiskivanje, često neprilagođeni kontekstu u kojem se javljaju, a naknadno mogu biti izražene snažne emocije, nesrazmjerne događajima i okolnostima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda postoji opravdana bojazan da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, nastaviti s činjenjem novih kaznenih djela, prvenstveno na štetu svoje supruge.

Stoga je, neovisno o činjenicama da je optuženik do sada neosuđivan te da su se oštećenice odselile na drugu adresu, protiv njega i nadalje opravdana i nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavak 1. točki 3. ZKP/08, dok se, uzevši u obzir sve izložene okolnosti, ista svrha za sada ne bi mogla uspješno ostvariti drugim blažim mjerama, pa tako ni od strane optuženika predloženim mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2., 4., 5. i 9. ZKP/08, kako je to uostalom pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Optuženik u žalbi nadalje ističe da mu nisu uzete u obzir okolnosti da ima teško bolesnu majku te da je od kćeri odvojen više od osam mjeseci. Te okolnosti, međutim, nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora. Jednako tako, u okviru tog

II Kž 130/16-4

odlučivanja nije ni odlučivanje o prijedlogu optuženika za provođenje "sučeljavanja" između njega i oštećenice.

Budući da žalba optuženika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. travnja 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.