Rev-563/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 563/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića, i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C.J., sada na radu u Njemačkoj, zastupan po J.D., odvjetnici iz K. i tužene C.M., sada na radu u Njemačkoj, zastupana po R.S., odvjetniku iz K., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 7. rujna 1993. broj Gž-622/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 6. travnja 1993. broj P-273/93, u sjednici održanoj dana 19. travnja 1994.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužene odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio suđeno je:

" Razvodi se brak sklopljen 6.8.1977.god. kod matičara općine K. između tužitelja C.J. iz P.B. 78, r.24.2.19942.god., sina M. i majke M. i tužene C.M., r. P., iz L., r.27.9.1954.god., kćeri N. i majke S., r. O.. Djeca stranaka C. mldb. D. i C. mldb. M. povjeravaju se na čuvanje i odgoj tužitelju C.J. kao ocu. Određuje se kontakt tužene kao majke sa djecom svake srijede od 14-19 sati te svake subote u vremenu od 9.19 sati, a za vrijeme školskih praznika najmanje dva tjedna, ili prema drugačijem sporazumu stranaka.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužena predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i tužba odbaci i predmt vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 27. Zakona o parničnom postupku sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje kada je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena Zakonom ili međunarodnim ugovorom.

Ako nema izričite odredbe u zakonu ili međunarodnom ugovoru o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj (o takvom slučaju riječ je u ovom predmetu) onda je sud u Republici Hrvatskoj nadležan kada njegova nadležnost proizlazi iz zakonskih odredaba o mjesnoj nadležnosti sudova u Republici Hrvatskoj.

Mjesna nadležnost u bračnim sporovima regulirana je odredbom čl. 54. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi st. 1. tog članka u parnici za razvod braka osim suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem su područuju bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.

Nesporno je da su parnične strnke zadnje zajedničko prebivalište imale na području suda prvog stupnja ( … ) i zato prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj nije osnovan.

U postupku je utvrđeno da je faktična bračna zajednica stranaka prestala postojati i da nema nikakovih izgleda da se bračna zajednica ponovno uspostavi i održi i zato je i materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je brak stranaka razveden.

Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kada su djeca stranaka povjerena na odgoj i čuvanje ocu jer je utvrđeno da majka zbog svog zdravstvenog stanja za sada nije u stanju da samostalno preuzme brigu o odgoju i čuvanju djece a što je utvrđenog na temelju mišljenja organa starateljstva.

U reviziji se neosnovano ističe i revizijski razlog bitne povrede iz toč. 13. st. 2. čl. 354. ZPP i st. 1. čl. 354. u vezi st. 1. čl. 375. ZPP. To zbog toga jer presude sudova nižeg stupnja sadrže sve što presude po odredbama tog zakona moraju sadržavati.

Iz izloženog silijedi da se nije ostvario niti jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.

U Zagrebu, 19. travnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.