I Kž-563/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 563/1990-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava, kao predsjednika vijeća, te Šeparović Veseljka, Gudelj Milana, Drakulić Milene i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K. R., zbog krivičnog djela iz čl. 41. st. 1. i 3. KZH, odlučujući o žalbi javnog tužitelja podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 9. travnja 1990. K 306/90, u sjednici održanoj 2. listopada 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Pulišelić Petra, optuženog osobno, uz branitelja L. A., odvjetnika iz S., po zamjeniku L.-K. G.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba javnog tužitelja, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, time da se nova glavna rasprava ima održati pred potpuno izmijenjenim vijećem.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Zagrebu je uvodno naznačenom presudom oslobodio opt. K. R. da bi počinio krivično djelo iz čl. 41. st. 1. i 3. KZRH i odlučio da troškovi krivičnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv naznačene prvostepene presude podnio je javni tužitelj žalbu zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja. Predlaže da se ta presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Optuženik je po svom branitelju L. A., odvjetniku iz S.,dao odgovor na žalbu. Protivi se žalbenim razlozima i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a presuda potvrdi. Ujedno zahtjeva da se o sjednici vijeća drugostepenog suda obavijesti branitelj optuženika.

Javno tužilaštvo Hrvatske je prijedlog u smislu odredbe čl. 370. st. 2. ZKP iznijelo u podnesku od 10. VIII. 1990. br. Ktz 831/90. Predlaže da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

I Kž 563/1990-5

Drugostepeni sud održao je sjednicu vijeća prema odredbi čl. 371. ZKP.

Prisutne stranke su na sjednici vijeća izjavile da ustraju kod osnova, razloga i prijedloga navedenih u podnescima.

Žalba je osnovana.

Uspješno žalitelj dovodi u sumnju zaključivanje prvostepenog suda, ukazujući na značenje iskaza svjedokinje G. G., na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine i zapisnik o uvidjaju. Za sada još nije održiv stav iz pobijane presude da utvrdjene indicije, tj. činjenice da je optuženi tukao oštećenu i ranije, a i kritične zgode, ne upućuju na zaključak da je oštećena pala uslijed djelovanja optuženika i pri tome zadobila onu povredu uslijed koje je umrla.

Žalbeni razlozi uvjerljivi su upravo zbog provedenog širokog kruga dokaza kojima je nesporno utvrdjeno, jer prvostepeni sud nije otklonio vjeru u istinitost kazivanja svjedoka i prikupljenu dokumentaciju, da je optuženi oštećenoj nanosio i u ranijim prilikama, nekoliko dana prije, te opisanog dana 10. II. 1989. različite tjelesne ozljede, lake i teške naravi, pa su se te utvrdjene indicije mogle cijeniti i u drugačijem smislu od onog kako je to učinio prvostepeni sud.

Bitno je za opravdanost sumnje u ispravnost stava iz pobijane presude razmotriti iskaz svjedokinje G. G.. Opis stanja oštećene u vrijeme kada je ova svjedokinja boravila u njenom stanu ne ukazuje jednoznačno na zaključak da je oštećena već prije bila povrijedjena u onim dijelovima tijela koji su nepokriveni odjećom, vidljivo, odnosno tako da bi pokazivala promjene u ponašanju uslijed teške ozljede opisane u izreci presude. Vještak sudske medicine dr. Š. J. omogućio je zaključivanje da je ta teška ozljeda mogla postojati, a da oštećena nije kroz neko vrijeme morala odavati to u svojem ponašanju, no na drugoj strani navedena svjedokinja iznijela je stanje oštećene, tj. da se na njoj vidjelo da je popila, što bi moglo biti objašnjenje za to da joj je ona tada izgledala izgubljeno i izvan sebe, neuredno i da nije imala umjetno zubalo. Jedan dio tjelesnih ozljeda na oštećenoj, opisan u zapisniku o obdukciji, razjašnjen je glede mehanizma nastanka po vještaku sudske medicine, te ima značaj za opravdanost razloga sumnje u pravilnost činjeničnog utvrdjenja prvostepenog suda. To su ozljede kapka desnog oka i krvni podljev gornje usnice, koje su nastale nedvojbeno udarcima i to zasebno. I prvostepeni sud je zaključio da su ove ozljede nastale nakon boravka bračnog para G. u kući oštećene, te da ih je nanio optuženi. Opis izgleda oštećene dat po svjedokinji G. G. ne kaže da je ona djelovala tako pijano da bi teturala i padala po stanu. Na drugoj strani, u zapisniku o uvidjaju stoji navod o nadjenim brisotinama krvi u hodniku na zidu u visini od 113 do 145 cm od poda, o čemu inače nisu iskazivali svjedoci G. G. i G. Z., iako se radi o hodniku kroz koji su vjerojatno prošli i visini koja je nedvojbeno u vidnom polju.

I Kž 563/1990-5

Uz ostale dokaze koje žalba i ne analizira, spomenuti iskazi svjedoka G. G. i G. Z., nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine S. dr. J. i zapisnika o uvidjaju, dovoljno uvjerljivo ukazuju na razloge opravdanosti iznijete sumnje u pravilnost zaključivanja iz pobijane presude, odnosno na to da su možda ipak istinite tvrdnje iz optužbe, tj. da je optuženi oštećenoj zadao brojen lake tjelesne ozljede (a i nije odlučno da bi baš sve ozljede opisane u izreci pobijane presude), udarajući je po glavi i tijelu, uslijed čega je oštećenica pala i zadobila onu tešku tjelesnu ozljedu od koje je i umrla, pa se za sada još ne može prihvatiti ocjena prvostepenog suda da nema dokaza koji bi sa sigurnošću ukazivali na istinitost optužne teze i jer da nema direktnih dokaza o tome da je optuženi oštećenu gurnuo tako da je ona pala i pri tome zadobila ovu, za nastup smrti odlučnu ozljedu, a posredni dokazi da nisu potvrdili onaj zahtijevani krug indicija koji bi dao punu sigurnost za takovo pozitivno zaključivanje o optužbi. Za ocjenu o pravilnosti stava prvostepenog suda značajno je naglasiti i to da niti jedna indicijalna činjenica, u doista širokom krugu utvrdjenih činjenica te kategorije, nije isključivala pozitivan zaključak o postojanju odlučnih činjenica.

Zato je po čl. 385. st. 1. i 2. ZKP odlučeno da se žalba javnog tužitelja uvaži i pobijana prvostepena presuda ukine, te predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, time da se nova glavna rasprava ima provesti pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Uslijed takove odluke postalo je bespredmetno razmatrati žalbene razloge kojima se podredno sugerira podvodjenje utvrdjenog činjeničnog stanja pod odredbu čl. 41. st. 1. KZRH u vezi čl. 19. KZ SFRJ.

U ponovljenom sudjenju prvostepeni sud će na novoj glavnoj raspravi provesti raspoložive dokaze, cijeneći njihovu vjerodostojnost i značenje, iznova izvesti zaključak o postojanju odlučnih činjenica, poštujući pravilo zaključivanja iz čl. 347. st. 2. ZKP, te tako donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

U Zagrebu, 2. listopada 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Pavišić dr. Berislav, v.r.