I Kž-944/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 944/04-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i Dražena Tripala, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. R. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. st. 4. KZ i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženih T. R. i S. T., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 07. lipnja 2004., br. K-117/00, u sjednici održanoj dana 12. prosinca 2007., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Nade Kolak Parfenjuk i branitelja opt. T. R., P. J., odvjetnika iz S.,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. T. R., a povodom te žalbe, po službenoj dužnosti, i u odnosu na opt. S. T. ukida se pobijana presuda u osuđujućem dijelu, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I. žalbe državnog odvjetnika i opt. S. T. postale su bespredmetne.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu, pod toč. I., proglasio je krivim opt. T. R. zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlaštenja iz čl. 337. st. 4., u vezi st. 1. i 3. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, i 51/01, nastavno: KZ), i kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, iz čl. 292. st. 2., u vezi st. 1. alineja 6. KZ i opt. S. T. zbog počinjenja kaznenog djela protiv službene dužnosti – pomaganja u zlouporabi položaja i ovlaštenja iz čl. 337. st. 4., u vezi st. 1. i 3. KZ i čl. 38. st. 1. KZ i kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - pomaganja u zlouporabi ovlasti u gospodarskom poslovanju, iz čl. 292. st. 2., u vezi st. 1. alineja 6. KZ i čl. 38. st. 1. in pobliže opisan izreci presude prvostupanjskog suda i na temelju čl. 60. st. 1. KZ, sve na nač

i 2. točka c) KZ, utvrdio kazne za svako od počinjenih djela i to opt. T. R., za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ, kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a opt. S. T. za pomaganje u kaznenom djelu iz čl. 337. st. 4. KZ, kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci i za pomaganje

I Kž 944/04-5

u kaznenom djelu iz čl. 292. st. 2. KZ, kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te ih je osudio i to opt. T. R. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca, a opt. S. T., na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, te na temelju čl. 67. KZ prema opt. S. T. primijenio uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine.

Na temelju čl. 82. KZ, oduzeta je imovinska korist ostvarena počinjenim kaznenim djelom, i to od opt. T. R. kunska protuvrijednost iznosa od 161.000 DEM, od t.d. „G.“ kunska protuvrijednost iznosa od 123.000 DEM, te od opt. S. T. kunska protuvrijednost iznosa od 4.920 DEM.

Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, nastavno: ZKP), oštećena „L.“ S. G. iz S., upućena je da imovinsko pravni zahtjev ostvaruje u parnici.

Na temelju čl. 122. st. 1., u vezi čl. 119. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP, obvezani su optuženici na naknadu troškova kaznenog postupka sudu u iznosu od 599,00 kn, svaki, te paušalne iznose i to opt. T. R. u iznosu od 4.000,00 kn, a opt. S. T. u iznosu od 2.000,00 kn, te oštećenoj „L.“ S. G. za nužne izdatke punomoćnika u iznosu od 1.494,50 kn, svaki.

Istom presudom, na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP odbijena je optužba prema opt. T. R. i opt. S. T., da su počinili kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava-krivotvorenjem službene isprave, iz čl. 312. st. 1. i 2. KZ, na način opisan u toč. II. pobijane presude.

Protiv te presude žali se optuženi T. R., putem branitelja P. J., odvjetnika iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

Žali se i optužena S. T., putem braniteljice M. J., odvjetnice iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženicu oslobodi od optužbe, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni tako da se opt. T. R. izrekne kazna zatvora u dužem trajanju, a optužena S. T. osudi na primjerenu kaznu zatvora, odnosno u uvjetnoj osudi odredi dulje vrijeme provjeravanja i daljnji uvjet da u određenom roku vrati prisvojenu protupravnu imovinsku korist.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba državnog odvjetnika uvaži, a žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješten je državni odvjetnik, te optuženi T. R. i njegov branitelj P. J., odvjetnik iz S., koji je to u žalbi zahtijevao, a na sjednicu su pristupili

I Kž 944/04-5

zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Nada Kolak Parfenjuk i branitelj optuženika P. J., odvjetnik iz S., dok je sjednica održana u odsutnosti opt. T. R. budući da nije pristupio iako je uredno obaviješten o sjednici vijeća.

Žalba opt. T. R. je osnovana, dok su žalbe opt. S. T. i državnog odvjetnika bespredmetne.

U pravu je žalitelj T. R. da je u pobijanoj presudi, u onom dijelu kojim je od opt. T. R. oduzeta imovinska korist, sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, a povrijeđen je i kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 5. ZKP.

Prema pobijanoj presudi, optuženom T. R. izrečena je mjera oduzimanja imovinske koristi iz čl. 82. KZ, na način da mu se oduzima kunska protuvrijednost iznosa od 161.000 DEM, kao imovinska korist stečena počinjenim kaznenim djelima zlouporabe položaja i ovlaštenja i zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, za koja je djela tom presudom proglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca.

Istovremeno se u izreci presude, u činjeničnom opisu djela navodi da“… su J. Ž. i T. R. ostvarili korist u iznosu od 123.000 DEM, te J. Ž. i prethodno isplaćenih mu 38.000 DEM, odnosno ova dvojica zajedno ukupnu imovinsku korist u iznosu od 161.000 DEM…“, a u obrazloženju presude na str. 29., odlomak peti, navodi se „… Na temelju čl. 82. KZ od optuženog T. R. oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelima u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 161.000 DEM koji iznos čini onih 123.000 DEM koje je u agenciji „T. s.“ izravno na ruke primio J. Ž. temeljem ovlaštenja „G.“ kao i daljnjih 38.000 DEM koje su predstavnici KVZ „jehovini svjedoci“ predali u agenciji „T. c.“ sa svrhom da se taj iznos preda Ž., navodno kao iznos kapare koji se prebija sa vrijednosti koja se treba podmiriti prema „L.“ S.…“. Prije toga, u obrazloženju na str. 26 u posljednjem odlomku stoji „… U odnosu na iznos od 123.000 Dem koje je preuzeo Ž. u „K.“, nema dokaza što je bilo s tim novcem, ali je očito da je uzet temeljem ovlaštenja od „G.“ kao što stoji u potvrdi na listu 63 potpisanoj po J. Ž., što znači da je taj novac bio namijenjen njemu i R., neovisno o tom je li Ž. taj novac zadržao za sebe ili ga je u cijelosti ili jednom dijelu predao R.…“

Nema sumnje da je ovakva izreka prvostupanjske presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i njenim razlozima, koji su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni sami sebi. Naime, s jedne strane, od opt. R. oduzima se imovinska korist u protuvrijednosti iznosa od 161.000 DEM, a istovremeno se već u činjeničnom opisu djela navodi da su u najmanju ruku taj iznos koristi zajedno ostvarili opt. R. i sada pok. Ž., dok se u obrazloženju navodi da se taj iznos koristi oduzima od opt. R. unatoč tome što sud istovremeno utvrđuje kako je taj iznos, u isplatama od 123.000 DEM i 38.000 DEM izravno na ruke primio upravo sada pok. Ž..

Time je u pobijanoj presudi ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, a istovremeno je povrijeđen i kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 5. ZKP, jer je prvostupanjski sud izricanjem takve mjere oduzimanja imovinske koristi prema opt. T. R. prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, zbog čega je pobijanu presudu valjalo u cijelosti ukinuti. Naime, imovinska korist koju bilo koji optuženik ostvari počinjenjem kaznenog djela mora se u kaznenom postupku utvrditi određenim dokazima, pa kada je ta mjera neosnovana, kao u ovom slučaju, prvostupanjska presuda ne može se ukinuti samo u

I Kž 944/04-5

odnosu na mjeru oduzimanja imovinske koristi, jer se o toj mjeri odlučuje isključivo u odluci u kojoj se utvrđuje da je optuženik počinio kazneno djelo koje je predmet optužbe (čl. 468. st. 1. ZKP), te je u takvom slučaju nužno pobijanu odluku ukinuti u cijelosti.

Obzirom na razloge ukidanja prvostupanjske presude u odnosu na opt. T. R., ovaj sud nije za sada ispitivao pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu objektivnog učina kaznenih djela koja se stavljaju na teret ovom optuženiku ali ni optuženici S. T., koja je kao sudionik u istim kaznenim djelima obuhvaćena istom presudom jer se, bez štete za pravilno presuđenje, presuda nije mogla samo djelomično ukinuti tj. samo u odnosu na opt. T. R., u smislu čl. 388. st. 4. ZKP.

Stoga je u odnosu na optuženicu S. T. postupljeno sukladno čl. 383. ZKP.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je u ovom rješenju ukazano, te kako će ponovno provesti sve dokaze, razjasniti će i sva sporna pitanja i nejasnoće na koja je ukazano u podnesenim žalbama optuženika i koja se pojave tijekom ponovljenog postupka, a posebno će pri tome razmotriti pitanje smanjenja visine imovinske koristi za vrijednost kredita danih sada pok. Ž. od strane „G.“; pitanje mogu li se „J. svjedoci“ smatrati oštećenicima u ovom postupku; pitanje nastanka (vremena i mjesta) te u vezi s tim i zakonitosti izjave svj. J. J. (list 40 spisa); pitanje pravilne primjene odredbi o imovinsko pravnom zahtjevu (čl. 132. st. 2. ZKP) u pogledu obveze dosuđivanja utvrđenih iznosa pričinjene štete, kao i sva druga sporna pitanja, nakon čega će savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza utvrditi činjenično stanje na kojem će temeljiti svoju odluku, koju treba valjano obrazložiti, u smislu čl. 359. ZKP.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. prosinca 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.