Rev-x-1037/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1037/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. d. provincije, Provincijalat, Z., kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u odvjetničkom društvu K. & P. u Z., protiv tuženika 1. Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Supetru i 2. Općine Bol, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu B. & B. u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp- 473/2014 od 31. ožujka 2016., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-527/10 od 28. studenog 2013. te odbačena žalba drugotuženice, u sjednici održanoj 5. studenog 2019.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništavosti ugovora sklopljenog 2. prosinca 1963. između Općine B. i D. provincijalata B., kojim je D. provincijalat u B. ustupio, a O. B. preuzela samostan S. M. m. – nekretnine označene kao čest.zgr.736 i čest.zem.2470 i 2471, upisane u Z.U. 108 (1502 danas 2055) k.o. B. (stavak I izreke), dok je u stavku II izreke naloženo tužitelju naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 372.240,00 kuna

Presudom suda prvog stupnja djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu stavka I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Rješenjem istog suda u stavku I izreke odbačena je kao nedopuštena žalba tuženice Općine B. izjavljena protiv prvostupanjske presude, dok je u stavku II izreke rješenja djelomično i preinačena navedena presuda u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka na način da je naloženo tužitelju naknaditi drugotuženici Općini B. parnični trošak u iznosu od 190.000,00 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev drugotuženice za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan. U stavku III izreke odbijen je zahtjev drugotuženice Općine B. za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

U odgovoru na reviziju drugotuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništavosti ugovora sklopljenog 2. prosinca 1963. između Općine B. i D. provincijalata B. kojim je D. provincijalat u B., ustupio, a Općina B. preuzela samostan S. M. m. (nekretnina označena kao čest. zgr. 736 i čest. zem. 2470 i 2471, upisane u z.k. 1081 1502 danas 2055/B.),

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su predmetne nekretnine bile upisane na ime prednika tužitelja sve do veljače 2003. kada je kao vlasnik ovih nekretnina upisan Z. r. d.d. iz B. i to na temelju presude Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-318/97 od 12. siječnja 2000.,

- da je čest. zem. 2471 pripojena čest. zgr. 736, a da je čest. zgr. 736 k.o. B. tvrtka Z. r. d.d. iz B. na temelju Ugovora o nagodbi i Aneksa o nagodbi prepustila Republici Hrvatskoj koja je bila vlasnica č. zgr. 736 k.o. B. upisana od 2004.,

- da je prema presudi Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-318/97 od 12. siječnja 2000. potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3594/00 od 15. ožujka 2000. (koja je provedena u zemljišnim knjigama), utvrđeno da je tvrtka Z. r. u ovom predmetu utvrđena vlasnicom čest. zgr. 736 i čest. zem. 2470 k.o. B., te da je tužitelj u tom predmetu vlasništvo stekao originarnim putem – dosjelošću.

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao aktivnu legitimaciju za traženje sudske zaštite u ovom postupku.

Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu prihvaćajući ocjenu suda o osnovanosti prigovora nedostatka aktivne legitimacije tužitelja pa koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP odbija tužbeni zahtjev i glede valjanosti spornog ugovora.

Pravilno revident u reviziji ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 369. st. 1. ZPP jer je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Prvostupanjski sud je, naime, pozivom na (procesnu zapreku) nedostatak pravnog interesa za deklaratornu tužbu iz čl. 187. st. 2. ZPP, umjesto da tužbu kao procesno nedopuštenu rješenjem odbaci (argument iz čl. 288. st. 2. ZPP), odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao materijalne pretpostavke osnovanosti tužbenog zahtjeva posve neovisne o pitanju pravnog interesa za tužbu na utvrđenje kao postupovnog uvjeta za meritorno raspravljanje i odlučivanje o biti stvari. Time je kako to pravilno ističe revident izreka presude suda prvog stupnja nerazumljiva odnosno proturječna obrazloženju presude, a i razlozi presude su proturječni, jer je pomanjkanje aktivne legitimacije obrazlagano nedostatkom konkretnog pravnog interesa za tužbu (zbog nemogućnosti da tužitelj u slučaju uspjeha u sporu, ostvari za sebe bilo kakvu pravnu korist).

Iako je riječ o nedostacima zbog kojih se prvostupanjska presuda ne može ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP), drugostupanjski sud suprotno prigovorima revidenta nije prekoračio svoje ovlasti time što je pozivajući se na odredbu čl. 373.a ZPP odbio žalbene navode tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu na temelju vlastitog drugačijeg obrazloženja i ocijenio da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za ovu parnicu. To zato što je prema stanju spisa našao da je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu iako ih prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prigodom donošenja svoje odluke, bitne činjenice moguće utvrditi. Ovo stoga što je drugostupanjski sud ovlašten tako postupati u slučaju ako je prvostupanjska presuda zahvaćena apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP neovisno o tome koja je narav i intenzitet nedostatka koji su rezultirali tom povredom. Utoliko nije ni načelno osnovan prigovor revidenta da mu je onemogućeno raspravljanje u postupku pred sudom s posljedicom bitne postupovne odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP jer je samo drugostupanjski sud ocjenjivao relevantne činjenice bitne za odluku u sporu.

Nije osnovan ni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava jer je drugostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran za tužbu, a za taj zaključak dani su opravdani, pravno utemeljeni i dostatno obrazloženi argumenti koje u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud.

Drugostupanjski sud je, naime, valjano pošao od činjenice da je sporni ugovor s bivšom Općinom B. 1963. zaključio D. p. B. (koji je glede pravnog instituta istovjetan s D. s. u. B. i M. D. f. kao samo različitim nazivljem iste pravne osobe), kao i da je u vrijeme sklapanja ugovora nekretnina koja je bila predmetom ugovora bila uknjižena kao vlasništvo M. D. fratara B. na kojeg je ponovno upisana 1998. nakon brisanja društvenog vlasništva i uspostave jedinstva zemljišta i zgrade. Isto tako pravilna je ocjena da okolnost poništaja rješenja o nacionalizaciji istih nekretnina uslijedio 1963. upravo povodom uloženog pravnog sredstva D. provincijalata u B. dodatno otklanja uporište tužiteljeve aktivne legitimacije. Prema tome je neosnovan prigovor revidenta da zaključak o nedostatku tužiteljeve aktivne legitimacije sudovi temelje samo na činjenici iz drugog postupka koji je okončan presudom broj P-318/97, u kojem je predmetu tužitelj u procesnoj ulozi tuženika istakao prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na vlasništvo istih nekretnina, jer da je u odnosu na upisanog vlasnika – M. D. fratara B., druga samostalna pravna osoba pa je tužbeni zahtjev tužitelja Z. r. d.d. na temelju dosjelosti odbijen prema ovdje tužitelju.

Prema tome, suprotno istaknutim prigovorima proizlazi da je osporena presuda svoj zaključak o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja utemeljila na savjesnoj ocjeni svih relevantnih okolnosti.

S obzirom na izloženi temeljni pravni zaključak koji prihvaća i ovaj revizijski sud ukazuje se bespredmetnim ispitivanje preostalih revizijskih prigovora koji se odnose na pitanje postojanja tzv. relativne ništavosti u smislu pravnih pravila iz paragrafa 870-876 bivšeg OGZ (prijetnja, prijevara, dovođenje u zabludu sukontrahenta) kao i razlog apsolutne pravne nevaljanosti spornog pravnog posla vezanih uz pravnu mogućnost i dopuštenost činidbe, sposobnost predmetne nekretnine da bude predmetom pravnog posla ("inkomercijom") te zaključno razloga pobojnosti u smislu bivšeg OGZ na temelju tzv. prikrate preko polovine. Sve su to prigovori pravne naravi koje proizlaze iz ugovora pa nepostojanje legitimacije iz ugovornog odnosa ne daje pravnu mogućnost ni za postojanje potonjih zahtjeva.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Ujedno je odbijen zahtjev drugotuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, jer se radi o trošku koji nije nužan za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 5. studenog 2019.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.