I Kž-501/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-501/1990-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Zmajević Branka, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana i Svedrović Marijana kao članova vijeća i stručnog suradnika Burkanović Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. B. T. i dr., zbog krivičnog djela iz člana 229. stav 1. KZH i dr. odlučujući o žalbama optuženika, podnesenim protiv presude Okružnog suda u Dubrovniku od 3. travnja 1990. K 19/1989. u sjednici održanoj 26. ožujka 1991. u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Poje Oskara i branitelja opt. B. T., odvjetnika M. P. iz D.,

p r e s u d i o je:

I. Djelomično se uvažava žalba opt. B. T., a u povodu te žalbe, po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. L. S., preinačuje se pobijana prvostepena presuda u odluci o uračunavanju pritvora, na način da se opt. B. T. i L. S. u izrečene kazne zatvora po čl. 50. stav 1. KZ SFRJ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 8. rujna do 9. rujna 1989. godine.

II. Žalba opt. B. T. u ostalom dijelu kao i žalba opt. L. S. u cijelosti, odbijaju se kao neosnovane, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stepena.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašeni su krivim opt. B. T. zbog kriv. djela iz člana 229. stav 1. KZH, činjenično opisanog u točki 1. izreke prvostepene presude i opt. L. S. zbog krivičnog djela iz člana 150. stav 1. KZH, činjenično opisanog u točki 2. izreke te presude, te sa po tim zakonskim propisima osuđeni na kazne zatvora i to opt. B. T. u trajanju od šest mjeseci, a opt. L. S. u trajanju od dva mjeseca.

Protiv te presude optuženici su putem branitelja podnijeli žalbe, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,povrede krivičnog zakona i odluke o krivičnoj sankciji, s tim da je opt. B. T. predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje,ili da se preinači u odluci o krivičnoj sankciji na način da mu se izrekne uvjetna osuda, dok je opt. L. S. predložio da se pobijana presuda preinači na način, da on bude oslobodjen optužbe ili oglašen krivim za krivično djelo iz člana 150. stav 2. KZH, odnosno da se ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Na temelju čl. 370. stav 2. ZKP javni tužilac Hrvatske je predložio, da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi presuda suda prvog stepena.

Na zahtjev stavljen u žalbama optuženika, u smislu čl. 371. stav 1. ZKP, o sjednici vijeća uredno su obaviješteni branitelji optuženika i opt. L. S., međutim, kako je uz zamjenika javnog tužioca Hrvatske, Poju Oskara, pristupio samo branitelj opt. B. T., odvjetnik P. M. iz D., sjednica vijeća održana je temeljem čl. 371. stav 4. ZKP u odsutnosti opt. L. S. i njegovog branitelja J. S.,odvjetnika iz D..

Osnovana je žalba opt. B. T. zbog povrede krivičnog zakona iz člana 365. točka 6. ZKP, jer je prvostepeni sud, protivno odredbi čl. 50. stav 1. KZ SFRJ, propustio optuženicima u izrečene kazne uračunati 1 dan koji su proveli u pritvoru od 8. do 9. rujna 1989.godine. Stoga je ovaj Vrhovni sud, kao drugostepeni sud, u tom dijelu uvažio žalbu opt. B. T. a kako se ta povreda jednako odnosi i na opt. L. S., bez obzira što ovaj optuženik to u svojoj žalbi ne ističe, ovaj sud je na temelju čl. 380. ZKP postupio po službenoj dužnosti i u odnosu na njega kao da takva žalba postoji, te je obojici optuženika u izrečene kazne uračunao i vrijeme koje su proveli u pritvoru.

U ostalom dijelu žalbe optuženika nisu osnovane.

Iako je uvodno u žalbama optuženika istaknuta i žalbena osnova bitne povrede odredaba krivičnog postupka, ta žalbena osnova nije označena niti je obrazložena, a kako ovaj drugostepeni sud ispitivanjem pobijane presude, u smislu odredbe čl. 376. stav 1. točka 1. ZKP, nije našao postojanje apsolutno bitnih povreda odredaba krivičnog postupka, na koje kao drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, to ne postoje razlozi iz kojih zbog ove žalbene osnove optuženici pobijaju prvostepenu presudu.

To isto odnosi se i na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, istaknutu u žalbi opt. B. T., jer ta žalbena osnova u njegovoj žalbi uopće nije obrazložena.

U žalbi opt. L. S. ističe se prigovor da su u radnjama ovog optuženika sadržani svi elementi usmenog predugovora o prodaji i to apsolutno ništavog predugovora u smislu Zakona o obaveznim odnosima, pa žalitelj smatra da se u ovom slučaju ne radi o krivičnom djelu iz čl. 150. stav 1. KZH, već eventualno o nekažnjivom nepodobnom pokušaju izvršenja krivičnog djela iz člana 150. stav 2. KZH.

Ovaj žalbeni prigovor nije osnovan.

Naime, u zakonskom opisu krivičnog djela iz čl. 150. stav 1. KZH jedna od taksativno navedenih radnji izvršenja tog krivičnog djela je i kupovanje stvari za koje učinilac zna da je pribavljena prethodnim krivičnim djelom. Pod pojmom kupovanja u smislu člana 150. KZH treba shvatiti svako naplatno nabavljanje stvari, makar i po pretpostavljenom sporazumu između prikrivača i učinioca prijašnjeg krivičnog djela, pri čemu je za postojanje ovog oblika krivičnog djela prikrivanja potrebno da stvar prijeđe u detenciju prikrivača,a nije odlučno što optuženik nije isplatio dogovorenu cijenu, kako to pogrešno smatra žalitelj.

Uz takvo stanje stvari, kad je na temelju iskaza koji je optuženik dao u istrazi i ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja nedvojbeno utvrđena subjektivna strana inkriminiranog krivičnog djela, tj. da je optuženik znao da je stvar koju kupuje pribavljena krivičnim djelom, prvostepeni sud imao je i činjeničnu i pravnu podlogu da opt. L. S. oglasi krivim za krivično djelo iz člana 150. stav 1. KZH.

Stoga nije osnovna žalba opt. L. S. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, dok se u pogledu navodno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi ništa odredjeno i ne navodi niti predlaže.

Nisu osnovane žalbe optuženika ni zbog odluke o krivičnim sankcijama.

Protivno navodima u žalbama optuženika, prvostepeni sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje u smislu člana 41. stav 1. KZ SFRJ utječu na odmjeravanje kazne, te u skladu s tim okolnostima optuženicima izrekao kazne koje nisu prestroge, kako to ističu optuženici,već su u svemu primjerene težini učinjenih krivičnih djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika, kao i okolnostima koje se tiču njihovih ličnosti i obiteljskih prilika, pa stoga ovaj Vrhovni sud,kao drugostepeni sud, nije našao razloga da ni u tom pravcu preinačuje prvostepenu presudu.

Zbog svih navedenih razloga, na temelju člana 384. st. 387. st. 1. ZKP, presudjeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26.ožujka 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Burkanović Branka, v.r.

mr. Zmajević Branko, v.r.