Rev-925/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 925/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) B.M. iz S., 2) K.M. iz S., i 3) B.I. iz S., svi zastupani po punomoćniku D.G., odvjetniku u S., protiv tuženih ad 1) B.M. iz S., i 2) mldb. B.M. zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici B.S. iz S., a ona i tužena ad 1) po punomoćniku P.Š. odvjetniku u S., radi vračanja dara u ostavinsku masu, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude i rješenja Okružnog suda u Splitu od 16. listopada 1992. godine kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 26. veljače 1992. godine broj IP-1023/86, u sjednici održanoj 18. svibnja 1994. godine,

presudio je i riješio je:

Djelomično se odbija revizija kao neosnovana u odnosu na zahtjev iz tužbe pod I, a djelomično odbacuje kao nedopuštena u ostalom dijelu.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu od 26. veljače 1992. godine broj IP-1023/86 odlučeno je:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I koji glasi:

" Ništav je i bez pravne važnosti ugovor o darovanju Split 24. siječnja 1972. godine kojim ugovorom je sada pok. B.I. darovao ocu tuženika prvi i drugi kat zgrade u S. sagrađena na čest.zem. 4556/1 te 1/2 vrta. Obustavlja se parnični postupak u ovom predmetu u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II i III. Postupak će se u tom dijelu nakon pravomoćnosti ovog rješenja nastaviti kao izvan parnični - ostavinski postupak pred ovim sudom, kao stvarno i mjesno nadležnim, radi donošenja odluke o povredi nužnog nasljednog djela tužitelja.

Presudom i rješenje Okružnog suda u Splitu od 16. listopada 1992. godine broj Gž-2500/92 odbijena je žalba kao neosnovana i u cijelosti potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu IP-1023/86 od 26. veljače 1992. godine.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelji su izjavili reviziju i predložili da se dio tužbenog zahtjeva ad I) i III) prihvati ili da se obje nižestupanjske presude i rješenja ukinu i predmet vrati tome sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

Tužitelji su u tužbi naveli da se pred Općinskim sudom u Splitu vodi ostavinski postupak iza smrti pok. B.I. i da je ostavinski sud uputio tužitelje da pokretnu protiv tuženih parnicu radi vraćanja dara u ostavinsku imovinu.

Naveli su, također, da je u ostavinskom postupku utvrđeno da je ostavitelj sačinio oporuku 26.12.1984. godine kojom je ostavio 1/2 svoje imovine supruzi i kćerkama a da je u tom postupku utvrđeno da je ostavitelj 24.1.1972. godine darovao svom sinu predniku tuženih prvi i drugi kat zgrade u S. i 1/2 vrta. Smatraju da su tim darovanjem oštećeni u njihovom nasljednom dijelu, jer da je vrijednost imovine koja je darovana veća od ostalih nekretnina kojih je bio vlasnik B.I..

Tužbom su tražili: I da se utvrdi da je darovni ugovor ništav i bez pravne važnosti, II da su tim ugovorom povrijeđeni u nasljednom dijelu i III da su tuženici dužni vratiti u ostavinsku imovinu nekretnine iz ugovora.

Tužitelji su tražili da se darovni ugovor od 24.1.1972. godine poništi a u postupku naveli da je ugovor o darovanju formalno pravno valjan, pa da zbog toga ne traže da se isti utvrdi ništavim zbog formalno pravnih nedostataka, već da to traže isključivo iz razloga što su tužitelji tim ugovorom povrijeđeni u svom nužnom nasljednom dijelu koji im pripada kao nasljednicima iza smrti pok. Babana Ivana.

Pravilan je pravni stav nižih sudova da to što bi tužitelji eventualno bili povrijeđeni u svom nužnom nasljednom dijelu mogu tražiti vraćanje dara kojim je ostavilac darovao dio svoje imovine na temelju odredbe čl. 39. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 47/78) nije razlog za utvrđenje ništavosti darovnog ugovora, pa je zakonito je odlučeno kada je odbijen zahtjev tužitelja u navedenom pravcu.

U odnosu, pak, na zahtjev iz tužbe pod II i III rješenjem kojim je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsko rješenje o obustavljanju parničnog postupka time da se postupak nastavi po pravilima izvan parničnog postupka revizija na temelju odredbe čl. 400. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) nije dopuštena.

Ovo zbog toga što prema citiranoj zakonskoj odredbi stranke mogu izjaviti reviziju protiv rješenje drugostupanjskog suda kojim postupak pravomoćno završava (čl. 400. st. 1. ZPP).

Kada se pobijanim rješenjem postupak pravomoćno ne završava to revizija u ovom slučaju nije dopuštena zbog čega ju je valjalo odbaciti u odnosu na zahtjev iz tužbe pod II i III. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. svibnja 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.