Rev-1545/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1545/10-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Darka Milkovića i Brune Frankovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. R. iz K., koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u R., protiv tuženika V. o. d.d., R., kojeg zastupa punomoćnica T. K. odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-4750/07-2 od 13. studenoga 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 144/03-40 od 20. veljače 2007., u sjednici održanoj 13. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tuženika u odnosu na pitanje u vezi odluke o glavnoj stvari odbacuje se kao nedopuštena.

II. Prihvaća se djelomično revizija tuženika u odnosu na pitanje odluke o troškovima postupka te se ukida presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž- 4750/07-2 od 13. studenoga 2009. i presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 144/03-40 od 20. veljače 2007., u dijelu u kojem je sadržana odluka o troškovima postupka i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 21.630,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.406,67 kn (t. I izreke), dok je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan (t. II izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen (za iznos od 4.000,00 kn naknade za pretrpljeni strah) te u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11). Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa od 4.000,00 kn (do iznosa od 8.000,00 kn) te tuženiku dosuditi parnični trošak razmjerno njegovom uspjehu u sporu.

Pravna pitanja u reviziji koja su po prosudbi revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana:

- pitanje pravilne primjene materijalnog prava iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01: dalje-ZOO);

- pitanje pravilne primjene materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika.

Revizija tuženika u odnosu na pitanje protiv odluke o glavnoj stvari nije dopuštena, dok je revizija tuženika u odnosu na pitanje protiv odluke o troškovima postupka osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Prema ocjeni ovog suda presuda drugostupanjskog suda u pogledu dosuđene visine pravične novčane naknade nematerijalne štete nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Naime, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na odjelnoj sjednici održanoj 29. studenoga 2002., kada su razmatrani i prihvaćeni „Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“ predstavlja, kako to sama riječ „orijentacijski“ kaže, takve kriterije koji trebaju omogućiti ujednačenu primjenu odredaba čl. 200. st. 1. ZOO.

Pritom ovi Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u spomenutim kriterijima, a što proizlazi iz odredaba čl. 200. ZOO prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Trajanje i jačina straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedine okolnosti o kojoj ovisi iznos pravične novčane naknade za pretrpljeni strah (dob oštećenika i sl.).

Budući da se revidentova analiza kriterija i visine dosuđene naknade za pretrpljeni strah iz pobijane presude svodi na vlastitu, dakle, subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripadati tužiteljici, valja zaključiti da postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana, jer odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda (čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP)

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 3. ZPP reviziju tuženika u pogledu odluke o glavnoj stvari valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Međutim, u pogledu odluke o troškovima postupka prema ocjeni ovog revizijskog suda odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u većem broju presuda na koje se revident poziva (npr: Rev- 636/04 od 1. lipnja 2005. i Rev-200/01 od 6. rujna 2001.).

Odlukom o troškovima parničnog postupka suda prvog stupnja, koju je drugostupanjski sud ocijenio pravilnom kako u pogledu osnova tako i visine, tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.406,67 kn, u skladu s njezinim uspjehom u parnici.

Naime, pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka treba u pravilu kod djelomičnog uspjeha stranaka u parnici uzimati u obzir kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici.

U ovoj pravnoj stvari tužiteljici su priznati zahtijevani i potrebni troškovi za vođenje parnice (čl. 155. ZPP) u skladu s njenim uspjehom u parnici u omjeru od 45 % iz čega proizlazi da je u protivljenju tužbenom zahtjevu tuženik uspio u parnici u omjeru od 55 % te mu je od zahtijevanog potrebnog troška postupka valjalo priznati razmjerni dio.

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije utvrđivao visinu troškova tuženika potrebnih za vođenje parnice niti su obrazloženi razlozi koji bi opravdavali odstupanje od načelnog pravnog shvaćanja ovoga suda već je parnični trošak dosuđen samo tužiteljici razmjerno njenom uspjehu u sporu.

Zbog izloženog, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP, prihvaćanjem revizije valjalo je nižestupanjske presude u dijelu u kojem je sadržana odluka o troškovima postupka ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 13. siječnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.