Gžp-24/2012-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžp-24/2012

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, Nataše Jerković kao člana vijeća i Lucije Lasić kao člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz S., ..., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u S., protiv tuženika T. d.d. iz Z., ..., zastupanog po punomoćnicima Z. A. i A. A., odvjetnicima u S., radi poništenja odluke, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu broj IVP-1619/04 od dana 8. veljače 2011., u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2013.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj IVP-1619/04 od dana 8. veljače 2011.

Obrazloženje

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje odluke disciplinske komisije tuženika od dana 11. studenoga 1992. broj 15/92, kojom je tužitelju izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa i odluke upravnog odbora tuženika od dana 16. siječnja 1993. broj 3/93, kolom je potvrđena prvostupanjska odluka, te utvrđenje da je tužitelj u neprekinutom radnom odnosu kod tuženika, uz obvezivanje tuženika da ga rasporedi na poslove i radne zadatke koje je obavljao prije otkaza i na isplatu izgubljene zarade u ukupnom iznosu 169.627,28 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude pod točkom I. između navodnih znakova (točka I. izreke).

Točkom II. izreke pobijane presude obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 19.757,90 kuna.

Protiv navedene presude stranke su podnijele žalbe.

Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - u nastavku ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke u dijelu kojim tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu od dana 2. veljače 2011., bez određenog navođenja žalbenih razloga, dok iz navoda žalbe proizlazi da tu odluku pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz članka 353. stavka1. točke 1. i 2. ZPP-a s prijedlogom da se tuženiku dosudi i taj trošak.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalbe nisu osnovane.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama određenim čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj je sud utvrdio kako u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda iz točke 11. na koju ukazuje tužitelj, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka presude je razumljiva i ne proturječi razlozima presude o odlučnim činjenicama koji su jasno navedeni, a proizlaze i iz sadržaja u postupku izvedenih dokaza.

Među strankama je sporno je li tužitelj počinio težu povredu radne obveze koje bi opravdavala izrečenu disciplinsku mjeru prestanka radnog odnosa.

Iz odluka tuženika čije poništenje tužitelj traži u ovom postupku proizlazi da je disciplinska komisija utvrdila da je tužitelj počinio težu povredu radne obveze iz članka 13. točke 1. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti radnika Poduzeća T. Z. (u nastavku Pravilnik) i zbog te povrede mu izrekla disciplinsku mjeru prestanka radnog odnosa.

Prema članku 13. točki 1. Pravilnika težu povredu radne obveze predstavlja neizvršavanje i nesavjesno ili nepravovremeno ili nemarno izvršavanje radnih i drugih obveza uslijed kojih su za Poduzeće nastale teže posljedice (znatna materijalna šteta, narušenje ugleda poduzeća i dr.)

Zbog navedene povrede, prema članku 20. Pravilnika, može se izreći mjera prestanka radnog odnosa ako je za Poduzeće nastala veća šteta. Prema stavku 2. istog članka Pravilnika, smatra se da je za Poduzeće nastala veća šteta ako je ona veća od 50% prosječno ostvarene mjesečne plaće po radniku u privredi Republike Hrvatske u prethodnoj godini.

Prvostupanjski je sud na temelju vještačenja vještaka financijske struke, dipl. oec. Đ. K., utvrdio da je u skladištu tuženika za koje je kao skladištar bio odgovoran tužitelj ostvaren manjak cigareta Kolumbo i Opatija u vrijednosti koja izražena u kunama iznosi 1.470,00 kuna.

Navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda tužitelj žalbom nije doveo u sumnju, pa ga kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

Suprotno navodima žalbe, iz pisanog izvješća vještaka od dana 26. listopada 1996. (list 22 do 27 spisa) proizlazi da je vještak raspolagao izvornom dokumentacijom dostatnom za reviziju poslovanja skladišta za koje je bio zadužen tužitelj za razdoblje od 1. do 31. srpnja 1992. u kojem je i nastao spomenuti manjak cigareta Kolumbo i Opatija, dok je za ostalo razdoblje, od 1. kolovoza do 16. rujna 1992., dokumentacija nedostatna za reviziju poslovanja, te se može samo ocijeniti je li u tom preostalom razdoblju ostvaren višak ili manjak u poslovanju.

Nadalje, iz vještva proizlazi da je u pogledu cigareta Kolumbo i Opatija manjak prikrivan fiktivnim knjiženjem u skladišnoj kartoteci, za koje knjiženje je nesporno bio zadužen tužitelj kao skladištar, pa tužitelj neosnovano iz konteksta izvlači zaključke vještaka kako neuredno i manjkavo vođenje skladišnih kartica, koje vještak također utvrđuje, nije imalo direktnog utjecaja na ostvarenje manjka na cigaretama Kolumbo i Opatija, te da zbog nepopisivanja dijela cigareta na inventurama pri promjeni cijena tužitelj nije imao imovinske koristi, jer to nepopisivanje nije utjecalo na ostvarivanje manjka.

Na daljnje navode žalbe treba odgovoriti kako kod utvrđenja da je manjak cigareta Kolumbo i Opatija prikrivan fiktivnim knjiženjem u skladišnoj kartoteci, a koju radnju je mogao obaviti samo tužitelj, nije od značaja pozivanje tužitelja na provalu u skladište koja se dogodila dana 30. lipnja 1992., makar, suprotno navodima tužitelja, iz pisanog vještva i disciplinskog spisa proizlazi da su, kako sudski vještak tako i disciplinska komisija tuženika, pri utvrđivanju stanja u skladištu imali u vidu evidenciju cigareta koje su ukradene u provalnoj krađi, te se za te cigarete tužitelj ne tereti.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja, te dopunskog očitovanja vještaka dipl. oec. Đ. K. proizlazi da je vrijednost ostvarenog manjka cigareta Kolumbo i Opatija izražena u tada važećoj nacionalnoj valuti iznosi 1.470.000,00 HRD, dok je prema podatku Republičkog zavoda za statistiku koji je objavio Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske u Objavi o svoti prosječnog jednoipolmjesečnoga i dvomjesečnoga osobnog dohotka u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 16/92) prosječni mjesečni osobni dohodak u Republici Hrvatskoj u 1991. godini iznosio 8.045,00 HRD. Stoga neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da nanesena šteta tuženiku ne opravdava izricanje sporne disciplinske mjere.

Naprotiv, imajući u vidu sve navedeno, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su pobijane odluke zakonite jer iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj počinio težu povredu radne obveze iz članka 13. stavka 1. u vezi s člankom 20. Pravilnika, pa, dakle, nisu ostvareni razlozi zbog kojih tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku odluku.

Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, a obračun parničnog troška koji je dosuđen tuženiku tužitelj žalbom nije doveo u sumnju.

Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo (članak 164. ZPP-a) kad tuženiku nije priznao trošak zastupanja na ročištu od dana 2. veljače 2011. Naime, na navedenom ročištu stranke su izjavile da ostaju kod popisanog troška koji prileži spisu, dok iz spisa proizlazi da su stranke na ročištu od dana 27. studenoga 2008. priložile pisane popise parničnog troška zaključno sa tim ročištem, na koje je očito naknadno dopisan parnični trošak nastao nakon tog ročišta. U navedenoj situaciji, prema stajalištu ovog suda, ne može se zaključiti da je trošak zastupanja na ročištu od dana 2. veljače 2011. tuženik popisao do završetka raspravljanja u smislu članka 164. stavka 3. ZPP-a, pa taj trošak nije moguće priznati tuženiku.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a trebalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijanu odluku, pa je presuđeno kao u izreci.

U Splitu, dana 12. rujna 2013.

Predsjednik vijeća:

Vicko Prančić