Rev-684/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 684/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te dr.sc. Ivana Kaladića, mr.sc. Andrije Erakovića, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. V. iz N.

V., zastupane po punomoćnici L. B., odvjetnici iz R., protiv tuženog B. V. iz R., radi utvrđenja suvlasničkog dijela i isplate, i u pravnoj stvari tužiteljice Z. V. protiv tuženika 1. B. V. i 2. Lj. K. iz R., zastupane po punomoćniku Z. Š., odvjetniku iz R., radi utvrđenja ništavosti ugovora i brisanja zemljišno-knjižnog upisa, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci pod br. Gž 350/04 od 6. srpnja 2005. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci pod br. P 2898/97 od 17. travnja 2003. godine, u sjednici održanoj dana 19. srpnja 2006. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci pod br. Gž 350/04 od 6. srpnja 2005. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci br. P- 2829/97 od 17. travnja 2003. godine se odbacuje kao nedopuštena.

U preostalom dijelu revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

„I Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da su stranke suvlasnici svaka u ½ idealnog dijela stana u R., …, sagrađenog na k.č.br. 1788/11, 1788/10, 1788/8 i 1788/7, k.o. T. – S. upisane u z.k.ul.br. 973, poduložak 1288 iste k.o. i to dvosobnog stana broj 2 na katu koji se u naravi sastoji od dvije 2 .

sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, drvarnice, verande u ukupnoj površini od 54,28 m Nalaže se tuženiku da tužiteljici izda ispravu podobnu za upis njenog suvlasničkog prava na navedenoj nekretnini jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana.“

II Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Tuženik B. V. dužan je tužiteljici Z. V. isplatiti iznos od 30.000,00 EUR-a, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju R. b. d.d. R. na dan plaćanja sa kamatom koju navedena banka plaća na štedne uloge po viđenju od dana presuđenja do isplate“.

III Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništav ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između I- tuženika i II-tužene dana 14. kolovoza 1997. godine.

Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu ovog suda da izvrši brisanje uknjižbe prava vlasništva s imena Lj. K. JMBG: … iz R., …, pod brojem ZS-2849/97 za stan u R., izvršen u podulošku broj 1228 z.k.ul.br. 973, k.o. T. – S. na zgradi u R., …, sagrađenoj ne k.č.br. 1788/11, 1788/10, 1788/8, 1788/7 i to dvosobni stan broj 2 na II katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, drvarnice, verande u ukupnoj površini od 54,28 m na ime B. V. JMBG: … iz R., ….

Nalaže se tuženicima da tužiteljici namire parnične troškove, sve to u roku od 15 dana.“.

Protiv citirane presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud usvoji podnijetu reviziju i pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

Tužiteljica je u ovom sporu postavila više tužbenih zahtjeva koji proistječu iz više pravnih osnova, a i protiv više tuženika.

U odnosu na tužbeni zahtjev opisan u toč, I. prvostupanjske presude koji se odnosi na utvrđenje da su stranke suvlasnici na stanu u R. u Ulici … za po 1/2 dijela tužiteljica je u tužbi od 25. kolovoza 1997. godine označila vrijednost predmeta spora sa 13.444,50 kn. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje opisano u toč. III prvostupanjske presude tužiteljica je označila vrijednost predmeta spora (list 31 spisa) sa 10.000,00 kn. Dakle u odnosu na tužbene zahtjeve navedene u toč. I. i toč. III. izreke prvostupanjske presude radi se o imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje.

U smislu odredbe čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) revizija bi u odnosu na navedene tužbene zahtjeve u kojima se tužbeni zahtjev odnosi i na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, bila dopuštena kad bi vrijednost predmeta spora za svakog od njih prelazila 100.000,00 kn. Kako naznačena vrijednost predmeta spora u odnosu na svaki od navedenih tužbenih zahtjeva ne prelazi 100.000,00 kn to revizija nije dopuštena protiv navedenog dijela pravomoćne drugostupanjske presude.

Zbog iznijetog, temeljem odredbe čl. 392. ZPP, je odlučeno kao u izreci ove odluke pod stavkom I.

U odnosu na reviziju tužiteljice ukoliko se odnosi na toč. II izreke prvostupanjske presude potvrđene po drugostupanjskom sudu za navesti je slijedeće:

Ispitujući nižestupanjske presude u navedenom dijelu ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. toč. 10. na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženik pod 1. bivši bračni drugovi, čiji brak je razveden presudom Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. P 1082/97 od …. godine, ali da je bračna i ekonomska zajednica između njih prestajala najkasnije 5. rujna 1996. godine;

- da je sporni stan I-tuženik dobio u najam ugovorom sklopljenim s Gradom Rijeka dana 1. prosinca 1996. godine, tj. nakon što je tužiteljica napustila bračnu zajednicu;

- da je ugovor o prodaji stana na kojem postoji najamni odnos s Gradom Rijeka tuženik sklopio 27. lipnja 1997. godine,

- da je sporni stan tuženik pod 1. kupio vlastitim sredstvima.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da se tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika, a navedeno u toč. II. izreke prvostupanjske presude, pokazuje neosnovanim jer predmetni stan ne predstavlja imovinu koju su tužiteljica i tuženik pod 1. stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a niti ne potječe iz te imovine, a radi čega i tuženik nije u obvezi isplatiti tužiteljici kunsku protuvrijednost istog u iznosu od 30.000,00 EUR-a.

Navedeni pravni zaključak je sukladan i odredbi čl. 252. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98) po kojoj bračnu stečevinu predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Dakle, kako prijeporni stan ne predstavlja od imovine koju su bračni drugovi, tj. tužiteljica i tuženik pod 1. stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, a ni ne potječe iz te imovine već isti predstavlja posebnu imovinu tuženika pod 1. to je tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 30.000,00 EUR-a neosnovano.

Iz iznijetih razloga temeljem odredbe čl. 393. ZPP je odlučeno kao u stavki 2. izreke ove presude.

U Zagrebu, 19. srpnja 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.