Rev-3889/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3889/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D.J. iz K., zastupane po punomoćniku B.Š., odvjetniku u P., protiv tuženika T.F. iz O. - P., zastupanog po punomoćniku I.K., odvjetniku u M., radi utvrđenja i predaje, i u pravnoj stvari protutužbe, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 22. kolovoza 1994. godine br. Gž-448/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću od 13. siječnja 1994. godine br. P-362/91-97, u sjednici održanoj dana 7. studenog 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnica I i II kata kuće izgrađene na čestici zemlje 10712 K.O. S., sa udjelom od 55,7%, te da je suvlasnica aneksa uz spomenutu kuću (označenog na skici 2. lista 225 spisa sa slovom "B"), koji se sastoji od garaže, predulaza i dnevnog boravka, dva sanitarna čvora, praonice za kamping i kuhinje sa sanitarnim čvorom, s udjelom od 69,9%."

2. Odbija se u ostalom dijelu tužbeni zahtjev, a kojim je traženo da se utvrdi da je tužiteljica isključiva vlasnica nekretnina označenih u točki 1. izreke ove presude, kao neosnovan.

3. Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj suvlasnik I i II kata kuće izgrađene u K. na čes. zem. 10712 K.O. S., s udjelom od 44,3%, te suvlasnik aneksa uz spomenutu kuću (označeno na skici 2. lista 225 spisa slovom "B"), koji se sastoji od garaže, dva sanitarna čvora, praonice za kamping, predulaza i dnevnog boravka, te kuhinje sa sanitarnim čvorom, s udjelom od 30,1%.

4. Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj, svojim sredstvima i radom uvećao vrijednost imovine tužiteljice - protutužene u iznosu od 280.000.- HRD, pa je sukladno tome tužiteljica dužna u roku od 15 dana isplatiti tuženiku iznos od 280.000.- HRD u skladu sa zateznom kamatom određenom Zakonom o visini

stope

zatezne

kamate,

a

koje

kamate

teku

od 10. veljače 1992. godine, pa do isplate."

5. Utvrđuje se da su stranke suvlasnici čamca tipa "Pasara" sa ležećim diesel-motorom, sa podjednakim udjelima u vlasništvu.

6. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku - protutužitelju troškove postupka u iznosu od 2.950.000.- HRD u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja prvostupanjska presuda je potvrđena u toč. 1., 2., 3. i 5. pravorijeka, dok je u dijelu pod toč. 4. i 6. pravorijeka prvostupanjska presuda ukinuta.

Protiv presuda suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Iz revizijskih navoda nije razvidno u kojem se dijelu drugostupanjska presuda pobija, pa je analognom primjenom odredbe iz čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92) pobijana presuda ispitana u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela u sporu, dakle u dijelu kojim je djelomično odbijen njezin tužbeni zahtjev, te u dijelu u kojem je prihvaćen protutužbeni zahtjev. Revizijski navodi ne odnose se na neki dio pobijane presude kojim je odlučeno bilo o tužbenom bilo o protutužbenom zahtjevu, već se odnose samo na dio obrazloženja pobijane drugostupanjske presude u kojem je drugostupanjski sud ocijenio neosnovanim žalbeni prigovor tužiteljice da prvostupanjskom presudom nije odlučeno o svim zahtjevima tužbe.

Taj prigovor drugostupanjski sud je pravilno ocijenio kada je zaključio da je prvostupanjski sud postupao u granicama zahtjeva stavljenih u postupku, te odlučio o udjelima stranaka u zajedničkoj imovini na koju se odnosi tužbeni i protutužbeni zahtjev.

Sami navodi tužiteljice u podnesku od 11. VI. 1992. godine (list 204 spisa) u kojem se je tužiteljica očitovala na navode iz podneska tuženika od 15. XI. 1991. godine "tužiteljica ističe da nije išla do kraja u svojim traženjima smatrajući da će se stranke nagoditi i da će tuženik imati iznijeto u vidu, sada vidi da su takva očekivanja bila iluzorna pa želi do kraja da se utvrdi sva imovina stečena radom za trajanja braka i konačno podijeli svakako pravično i prema doprinosu" nemaju značenje određeno postavljenog tužbenog zahtjeva, a ako bi se i radilo o tužbenom zahtjevu, onda okolnost da je prvostupanjski sud o njemu propustio odlučiti ne predstavlja žalbeni razlog već razlog za podnošenje prijedloga za donošenje dopunske presude u smislu odredbe iz čl. 339. st. 1. ZPP.

Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela u sporu, a u granicama revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da ovi revizijski razlozi nisu ostvareni.

Slijedom izloženog a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 7. studenog 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.