I Kž-711/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 711/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 2012., broj Kv-I-168/12 (K-27/08), u sjednici održanoj dana 18. listopada 2012.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba osuđenog M. K., preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se dopušta obnova kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2008., broj K-27/08 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2010., broj I-Kž-866/08 te se određuje nova rasprava.

II. Obustavlja se izvršenje kazne zatvora nad osuđenim M. K. u trajanju od 2 (dvije) godine na koju je osuđen presudom iz točke I. izreke ovog rješenja.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 2012., broj Kv-I-168/12 (K- 27/08), na temelju članka 507. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09 i 80/11 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) odbijen je zahtjev osuđenog M. K. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. srpnja 2008., broj K-27/08 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2010., broj I-Kž-866/08, kojom je M. K. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04 i 71/06, - u daljnjem tekstu: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni M. K. po branitelju D. S.-R., odvjetniku u R., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine odnosno preinači prvostupanjsko

I Kž 711/12-4

rješenje i dopusti obnovu kaznenog postupka, a ujedno i donese odluku o prekidu izvršenja kazne zatvora.

Spis je sukladno članku 434. stavak 1. ZKP/08, dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u pisanom očitovanju od 11. listopada 2012., broj KŽ-DO-1320/12, predložilo odbiti žalbu osuđenika kao neosnovanu.

Žalba je osnovana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u konkretnoj situaciji postoji opravdan razlog iz članka 501. stavak 1. točka 4. ZKP/08 za obnovu kaznenog postupka u korist osuđenika, jer je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 2. lipnja 2008. M. K. već osuđen za isto djelo.

Naime, u prekršajnom postupku proglašen je krivim što je „dana …. godine u … sati, u Z., u prostorijama …, na adresi …, posjedovao 68 grama opojne droge marihuane koja sadrži više od 0,3 % THC-a, a koju je drogu držao u vrećici u ruksaku “čime je postupajući protivno članku 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga počinio prekršaj iz čanka 54. stavak 1 točka 1. u vezi stavka 3. tog Zakona te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 i na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga izrečena i zaštitna mjera oduzimanja predmetne opojne droge.

Pravomoćnom presudom, donesenom u kaznenom postupku čija se obnova traži M. K. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine što je „ …. oko … sati u Z., protivno članku 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga …. dragovoljno iz ruksaka izručio PVC vrećicu s 57,05 grama droge marihuana s više od 0,3 % THC-a …, a koja droga je bila namijenjena povremenoj konzumaciji i daljnjoj prodaji…“ čime je počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ u svezi sa člankom 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.

Usporedbom ova dva činjenična opisa vidljivo je da je riječ o istom inkriminiranom događaju, koji se zbio na istom mjestu, u isto vrijeme, sa istim količinama (neznatna razlika zbog preciznog vaganja prilikom toksikološkog vještačenja u kaznenom postupku) i istom vrstom droge, počinjenom na identičan način, uz jedinu razliku što se u kaznenoj presudi navodi da je inkriminirana droga osim za vlastitu konzumaciju, dijelom bila namijenjena daljnjoj prodaji.

Prema tome, osuđeniku se i u prekršajnom i u kaznenom postupku inkriminira posjedovanje opojne droge pa neovisno o tome što je prema činjeničnom opisu kaznenog djela dio te droge bio namijenjen prodaji, i ovaj drugostupanjski sud smatra da se u konkretnoj situaciji, cijeneći ostale kriterije za prosudbu o činjeničnoj istovjetnosti navedenih djela, radi o presuđenoj stvari.

U pravu je stoga žalitelj, da iako djelo za koje je M. K. osuđen u prekršajnom postupku prema nacionalnom pravu predstavlja prekršaj, ono ima kaznenu konotaciju. Prije svega, po svojoj prirodi ustanovljeno je kao prekršaj radi zaštite života i zdravlja ljudi, a i kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ koje je svrstano u grupu kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, ustanovljeno je s ciljem zaštite ljudskog

I Kž 711/12-4

zdravlja, kako pojedinca, tako i zdravlja naroda, odnosno općeg zdravlja kao vrijednosti za sebe.

Osim toga, primarni ciljevi prilikom ustanovljavanja ovog djela kao prekršaja bili su kazna i odvraćanje, a to su i opće priznate značajke obilježja kaznenih sankcija pa bez obzira na činjenicu što je za ovaj prekršaj zapriječena samo novčana, a ne i kazna zatvora kao za kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ, ipak u smislu članka 4. Protokola br. 7 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovor" broj 18/97, 6/99 i 8/99 – u daljnjem tekstu: Konvencija) navedene okolnosti dovode ovu osudu u prekršajnom postupku u „sferu kaznenog postupka“. Naime, stupanj težine kazne kojoj je osuđenik moguće izložen, nije jedino relevantno mjerilo za primjenu načela ne bis in idem, već je pri utvrđivanju radi li se u ovoj situaciji o prekršaju koji u suštini predstavlja kazneno djelo, nužno cijeniti samu prirodu djela.

Slijedom iznesenog, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda povrijeđeno je načelo, odnosno zabrana da se istoj osobi ne može dva puta suditi za isto kažnjivo ponašanje, koje je sadržano u članku 12. stavak 1. ZKP /08, članku 31. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i članku 4. stavak 1. Protokola broj 7. uz Konvenciju.

Stoga je, na temelju članka 494. stavak 1. i 3. točka 3. ZKP/08 valjalo prihvatiti žalbu osuđenika, preinačiti pobijano rješenje i dopustiti obnovu kaznenog postupka, jer su ispunjeni zakonski razlozi iz članka 501. stavak 1. točka 4. ZKP-a/08, a sukladno tome, na temelju članka 507. stavak 5. ZKP/08, riješiti da se obustavlja izvršenje kazne zatvora nad osuđenim M. K., jer je nastupio na izdržavanje kazne 5. prosinca 2011. (list 229 spisa).

U Zagrebu 18. listopada 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.