I Kž-195/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 195/04-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. G. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i 111/03, dalje: KZ), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2003. godine broj K- 138/02, u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom, temeljem čl. 354. toč. 3 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02, dalje: ZKP), oslobođen je od optužbe opt. G. Š. da bi na način pobliže činjenično i pravno opisan u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ. Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik proglasi krivim zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, te da mu se za to kazneno djelo izrekne kazna, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine. Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 195/04-3

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je u svom pisanom podnesku od 16. ožujka 2004. godine broj KŽ-DO-481/04 predložilo da se žalba usvoji.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da su razlozi navedeni u pobijanoj presudi o tome da li je došlo do spolnog odnosa, a ako je pod kojim okolnostima, potpuno nejasni, što čini tu presudu nejasnom i nerazumljivom.

Naime, obrazlažući svoju odluku, sud prvog stupnja samo konstatira da "sud nije mogao ne prihvatiti iskaz optuženika (koji poriče da bi se u inkriminirano vrijeme uopće nalazio na mjestu događaja) niti je imao valjane razloge za to" (str. 5, odlomak peti prvostupanjske presude), da bi međutim, u daljnjem obrazlaganju, konstatirao da je sporno da li je do spolnog akta između optuženika i oštećenice došlo uporabom prijetnje od strane optuženika, a protivno volji oštećenice, pri čemu nalazi i da oštećenica nije pružila adekvatan otpor jer "imajući u vidu istaknute okolnosti, promatrajući ih u svjetlu i redoslijedu događaja, po mišljenju suda razvidno je da je izostala i obrana oštećenice koja je morala biti takova da predstavlja čvrstu odluku da izbjegne spolni odnos, a izostao je svaki oblik otpora, čak i verbalno protivljenje..., a pritom nije izrijekom a niti konkludentnim radnjama pokazala da ne želi spolni odnos“ (str. 4, odlomak 4). Nakon navedenog, sud prvog stupnja utvrđuje da, ako je do spolnog odnosa i došlo, to nije bilo uz uporabu prijetnje ili fizičke sile, s obzirom da niti jedan provedeni dokaz ne ukazuje to. Iz takovog obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno da li su prvog stupnja nalazi da do spolnog odnosa uopće nije došlo jer se optuženik, u inkriminirano vrijeme, nalazio na drugom mjestu, zbog čega onda prihvaća njegovu obranu i pravilno ga, temeljem čl. 354. toč. 3. ZKP, oslobađa od optužbe ili je našao da je spolnog odnosa došlo, ali ne uz uporabu sile odnosno prijetnje ili "otpor kojim se oštećenica suprostavila optuženiku, a u njegovom nastojanju da je prisili na spolni odnošaj nije bio stvaran, ozbiljan niti trajan" (str. 5, odlomak 4).

Ovdje valja ukazati i na pogrešan stav suda prvog stupnja., izražen u pobijanoj presudi, da prijetnja nužno pretpostavlja pružanje otpora (str.5, odl.3 prvostupanjske presude).

Naime, prijetnja odnosno sila koju počinitelj kaznenog djela silovanja upotrebljava prilikom počinjenja tog kaznenog djela usmjerena je na prisiljavanje žrtve na spolni odnos ili s njim izjednačenu spolnu radnju, pri čemu otpor žrtve, u pravilu, slijedi nakon primjene sile ili prijetnje i predstavlja njenu reakciju na tu silu ili prijetnju. Pružanjem otpora žrtva izražava svoju negativnu volju za stupanjem u spolni odnos ili s njim izjednačenu spolnu radnju, time da otpor koji žrtva pruža, u čemu je sud prvog stupnja u pravu, mora biti stvaran i ozbiljan. Međutim, prilikom ocijene kvalitete otpora potrebno je cijeniti mogućnosti njegova pružanja i manifestacije, tj. potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja kao što su mjesto, vrijeme i način počinjenja kaznenog djela, eventualno posjedovanje oruđa ili oružja za prijetnju odnosno otpor, zatim konstitucijske, psihološke, dobne, spolne i iskustvene karakteristike napadača i žrtve i ostale okolnosti slučaja koje su od utjecaja na mogućnost i način

I Kž 195/04-3

pružanja otpora.

Osim toga, s obzirom na formulacije obrazloženja pobijane presude, ostaje upitnim je li sud prvog stupnja kvalitetu radnji optuženika i otpor oštećenice analizirao samo hipotetski, tj. da je optuženik i postupio na način kako to iskazuje oštećenica, takvo postupanje ne bi predstavljalo kazneno djelo, time da je, prihvaćajući obranu optuženika, utvrdio da do takvog postupanja nije došlo jer se optuženik nalazio na drugom mjestu u to vrijeme. Međutim, za takav svoj zaključak sud prvog stupnja nije naveo ni jedan razlog na kojem ga je utemeljio, niti je proveo ijedan kontrolni dokaz u tom pravcu, pa se osnovanost takovog zaključka uopće ne može ispitati.

Stoga, budući su zaključci suda prvog stupnja nejasni i nerazumljivi, a u jednom dijelu i neobrazloženi, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i presudu suda prvog stupnja ukinuti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP i vratiti tom sudu na ponovno suđenje, tijekom kojeg će taj sud provesti sve već provedene dokaze, kao i one koje ocijeni potrebnim radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja u ovom kaznenom predmetu, nakon čega će donijeti novu odluku koju će i valjano obrazložiti, sukladno čl. 359. st. 7. ZKP.

Slijedom izloženog, a temeljem čl. 388. st. 1. ZKP, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. prosinca 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.