Gžn-3394/2002-2 · Županijski sud u Zagrebu

Posl.br. I Gžn-3394/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ines Smoljan, kao predsjednika vijeća, Radomire Felicijan-Maoduš i Dubravke Burcar, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V.I. iz Z., koju zastupa punomoćnik M.P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ž. i P. iz Z., protiv I- tuženika Udruženje o. grada Z., II-tuženika Hotel O. d.d. Z. i III-tuženika C.o.d.d., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zagrebu od 5. veljače 2002. godine broj Pn-4819/00 u sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba I-tuženika Udruženja o. grada Z., kao neosnovana i u odnosu na ovog tuženika potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. veljače 2002. godine broj Pn-4819/00 za iznos od 33.360,00 kn.

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. veljače 2002. godine broj Pn-4819/00 u st. I izreke prema II-tuženiku Hotel O. Z. i III-tuženika C.o.d.d., kao i odluka o parničnom trošku u cijelosti pa se u tom opsegu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o trošku žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjski je sud sudio:

"I I tuženik Udruženje o. grada Z., II tuženik Hotel O.d.d. i III tuženika C.o.d.d. dužni su solidarno platiti tužiteljici V. I. iz Z. 33.360,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od 05.02.2002. do plateža, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 13.260,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, tekućom od 05.02.2002. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 2.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do plateža."

Protiv dosuđujućeg dijela te presude žale se svi tuženici. I-tuženik ne navodi posebno žalbene razloge, a II i III tuženik žale se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, svi tuženici uz prijedlog usvajanja žalbe. III-tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka.

U odgovoru na žalbe tuženika, tužiteljica predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude. Zatražila je trošak žalbe.

Žalba I-tuženika nije osnovana, dok su žalbe II i III tuženika osnovane.

Predmet spora jest zahtjev tužiteljice radi naknade štete koju trpi iz štetnog događaja od 19. prosinca 1999. godine kada je kao posjetitelj "Zlatna igla Zagreba" tjelesno povrijeđena.

Utvrđeno je, a nije niti sporno da je navedenog dana oko 22,30 sati u Kristalnoj dvorani II-tuženika tužiteljica zadobila tjelesne povrede na način da je tijekom snimanja modne revije ekipa HTV-a sa kranom zakvačila kristalni luster na stropu uslijed čega se sa lustera odlomio komad kristala i pao tužiteljici na glavu.

Prvostupanjski je sud zaključio da su svi tuženici odgovorni tužiteljici za štetu. I-tuženik jer je bio organizator priredbe pa da odgovara sukladno odredbi čl. 181 Zakona o obveznim odnosima ("NN" br.: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO), II-tuženik jer je "pad lustera koji je ozlijedio tužiteljicu inventar II-tuženika i kao takav opasna stvar", a III-tuženik odgovara kao osiguravatelj II-tuženika.

Odredbom čl. 181 ZOO-a utvrđene su pretpostavke za odštetnu odgovornost organizatora priredbe. Bit odgovornosti po čl. 181 ZOO-a jest da se zbog same činjenice što se na određenom prostoru okupio veći broj ljudi stvorio rizik od nastupanja izvanrednih okolnosti koje u takvim okolnostima mogu nastati (primjerice gibanje mase, opći nered i sl.). Dakle, rizik nastupanja izvanrednih okolnosti proizlazi iz okupljanja većeg broja ljudi. Okolnost pada dijela lustera na glavu tužiteljice jest izvanredna okolnost, ali se ne radi o okolnostima koja proizlazi iz rizika okupljanja većeg broja ljudi.

Stoga, ovaj sud ne nalazi da se odgovornost I-tuženika temelji na odredbi čl. 181 ZOO-a.

Međutim, televizijsko snimanje uz upotrebu krana koji se pri snimanju kreće nad glavama posjetitelja opasna je djelatnost. Za tu djelatnost po načelu objektivne odgovornosti (čl. 173 ZOO-a), oštećeniku odgovaraju organizator priredbe i izvoditelj snimanja. Ekipa HTV-a u odnosu na I-tuženika kao organizatora priredbe radi snimanja kojeg je upravo HTV i angažiran ne smatra se trećom osobom pozivom na čije djelovanje I-tuženik želi otkloniti svoju odštetnu odgovornost.

Utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje glave, potres mozga, trzajnu ozljedu vrata. Radi navedenih povreda trpjela je bolove jačeg intenziteta trajne naravi 2-3 dana, a srednje bolove povremene osjećala je 7-8 dana, te slabe povremene boli 7-8 tjedana. Utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkog trajanja, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao 2-3 dana, srednjeg intenziteta 7-8 dana, a kasni strah potrajao je još 10 tjedana. Trajne posljedice povrede smanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužiteljice, rođene 1953. godine, za 10%. Tuđa pomoć i njega bili su potrebni tužiteljici ukupno 36 sati.

Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje, kojem se u žalbi i ne prigovara, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici je dosuđena za pretrpljene fizičke bolove naknada u iznosu od 8.000,00 kn, za strah u iznosu od 6.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 19.000,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu 360,00 kn. I-tuženik u žalbi i ne prigovara visini dosuđene naknade.

Iz razloga navedenih ovaj sud ocjenjuje žalbu I-tuženika neosnovanom pa je stoga u odnosa na tog tuženika prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu u odnosu na odluku o glavnoj stvari potvrđena (čl. 368 Zakona o parničnom postupku - "NN" br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP).

Drugotuženika prvostupanjski sud nalazi odgovornim jer "priredba je bila upriličena u prostorijama II-tuženika i nadzorom njegovog osoblja, pad lustera koji je ozlijedio tužiteljicu je inventar II-tuženika i kao takav opasna stvar što upućuje na odgovornost II-tuženika", ali se pritom ne poziva niti na jednu zakonsku odredbu pa nije jasno je li odgovornost II-tuženika prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154 ZOO-a ili na odredbi čl. 173 ZOO-a.

Zaključak suda da je luster opasna stvar, za sada se ne može prihvatiti. Opasna stvar je ona čiji položaj ili upotreba, svojstvo ili samo postojanje predstavljaju određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana ili upotrebljavana sa posebnom pažnjom. Luster kao takav, zbog samog postojanja, po prosudbi ovog suda ne predstavlja opasnu stvar, a nema razloga o tome s obzirom na koju bi odlučnu činjenicu, zbog koje je neka stvar opasna, konkretni luster predstavljao opasnu stvar, pa se u tom dijelu prvostupanjska presuda i ne može sa sigurnošću ispitati. Osim toga, žalitelji upućuju da je do štete došlo radnjom snimatelja HTV-a, dakle, upućuju na radnju treće osobe. Također i razlog da je priredba bila upriličena u prostorijama II- tuženika i nadzorom njegovog osoblja sama za sebe nije dostatna za zaključak o odgovornosti II-tuženika na temelju krivnje, a niti nema razloga o tome na temelju kojeg dokaza je utvrđeno da se priredba održavala pod nadzorom osoblja II-tuženika i u čemu se taj nadzor konkretno sastojao, te nadalje o kojem bi se propustu konkretno radilo, te da li postoji uzročna veza između tog propusta (ako postoji) i štete koju tužiteljica trpi, a II-tuženik u žalbi osporava da bi priredba bila održavana pod nadzorom njegovog osoblja.

Iz razloga navedenih ovaj sud ocjenjuje žalbu II i III tuženika osnovanom, pa je stoga u odnosu na ove tuženike prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da se otkloni navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 13 ZPP-a, utvrdi da li, a ako da, po kojem kriteriju za konkretnu štetu II-tuženik odgovara, za to podastru određeni konkretni razlozi koji će omogućavati sigurno i potpuno ispitivanje prvostupanjske presude, i tužbenom zahtjevu će sud u odnosu na II i III tuženika ponovno suditi.

Kako odluka o parničnom trošku tužiteljice ovisi o konačnom uspjehu u sporu ukinuta je odluka o parničnom trošku u cijelosti i sud će u nastavku postupka odlučiti o cjelokupnim parničnim troškovima.

Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu, 16. rujna 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Ines Smoljan,v.r.