I Kž-422/1995-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 422/1995-4

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Katice Jelić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. T.P. i dr., zbog kriv. djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbama opt. T.P., B.D., A.G. i Ž.P. podnesenim protiv presude Vojnog suda u Splitu od 8. veljače 1994. br. K-713/93, u sjednici održanoj 14. kolovoza 1996. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V.T.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbi opt. T.P., B.D., A.G. i Ž.P., po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odnosu na kriv. djela iz čl. 174. OKZRH, opisana po toč. 4, 5, 7. i 8. njene izreke i na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP

OPTUŽBA SE ODBIJA

protiv:

opt. T.P.

da bi 26. rujna 1993. godine u B. uz pomoć B.D. automat M-56 tvorničkog broja 3894-A i okvir s petnaest komada streljiva, čime je bio zadužen kao pripadnik 126. brigade HV, prodao A.B. za iznos od 300 DEM i 100.000 HRD,

d a k l e, da bi otuđio oružje koje mu je dato na upotrebu i služi potrebama obrane,

opt. B.D.

da bi u vrijeme i na mjestu kao pod toč. 4. izreke prvostupanjske presude prema prethodnom dogovoru s T.P. doveo ga u vezu s A.B. kojemu je T.P. prodao automat M-56, tvorničkog broja 3894-A i okvir sa petnaest komada streljiva, čime je kao pripadnik Hrvatske vojske bio zadužen,

d a k l e, da bi drugom s umišljajem pomogao da otuđi oružje koje mu je dano na upotrebu i služi potrebama obrane,

opt. A.G.

da bi točno neutvrđenog dana tijekom 1993. godine u Sinju automatsku pušku marke "Kalašnjikov" tvorničkog broja 01701, kojom je bio zadužen kao pripadnik 126. brigade HV prodao pok. I.S. za iznos od 150 DEM, automatsku pušku tvorničkog broja 4525, s kojom je također bio zadužen kao pripadnik 126. brigade HV, prodao J.P. za iznos od 150 DEM,

d a k l e, da bi otuđio oružje koje mu je dano na upotrebu i služi potrebama obrane,

opt. Ž.P.

da bi točno neutvrđenog dana 1993. godine u Sinju automatsku pušku broj 13168 s dva okvira za streljivo, čime je bio zadužen kao pripadnik 126. brigade HV, prodao A.J. za iznos od 150 DEM, te da je propustio razdužiti automatsku pušku tvorničkog broja 196045 marke "CZ" M-70 AB-2, čime je također bio zadužen kao pripadnik 126. brigada Hrvatske vojske,

d a k l e, da bi otuđio oružje koje mu je dano na upotrebu i služi potrebama obrane,

pa da bi na opisane načine optuženici počinili kriv. djelo protuzakonitog raspolaganja povjerenim oružjem iz čl. 174. OKZRH.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, koji se odnose na postupak zbog kriv. djela iz čl. 174. OKZRH, padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznama, te se opt. T.P. za kriv. djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH, zbog kojih je oglašen krivim pod toč. 1, 2. i 3. izreke, opt. A.G. za kriv. djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH opisana po toč. 1. i 2, te kriv. djelo krađe oruđja iz čl. 175. st. 2. OKZRH opisano pod toč. 6. izreke i opt. Ž.P. za kriv. djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH opisana pod toč. 1, 2. i 3. izreke uzimaju za utvrđene prvostupanjskom presudom pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine za svako djelo, te se ovi optuženici za ta krivična djela u stjecaju, na temelju čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH osuđuju i to opt. T.P. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, opt. A.G. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca i opt. Ž.P. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, dok se opt. B.D., za kriv. djelo teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH, zbog kojeg je oglašen krivim pod toč. 1. izreke po čl. 126. st. 1. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH u izrečene kazne optuženicima se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. T.P. i A.G. od 14. studenog 1993. do 8. veljače 1994. godine, a opt. B.D. i Ž.P. od 14. studenog do 14. prosinca 1993. godine.

III. Žalbe opt. tomislava P., B.D., A.G. i Ž.P. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje nepreinačeni dio prvostupanjske presude.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja oglašeni su krivima i to opt. T.P. i Ž.P. zbog tri kriv. djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH i po jedno krivično djelo protuzakonitog raspolaganja povjerenim oružjem iz čl. 174. OKZRH, opt. A.G. zbog dva kriv. djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH, jednog krivičnog djela krađe oružja iz čl. 175. st. 2. OKZRH i jednog krivičnog djela protuzakonitog raspolaganja povjerenim oružjem iz čl. 174. OKZRH i opt. B.D. zbog kriv. djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH i krivičnog djela pomaganja protuzakonitim raspolaganjem povjerenim oružjem iz čl. 174. u svezi sa čl. 22. OKZRH,

I Kž 422/95.

činjenično i pravno pobliže opisana u izreci prvostupanjske presude, pa nakon što su im utvrđene pojedinačne kazne za kriv. djela u stjecaju, na temelju čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH osuđeni su na jedinstvene kazne zatvora i to opt. T.P. u trajanju od dvije godine i osam mjeseci, opt. A.G. u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, opt. Ž.P. trajanju od dvije godine i opt. B.D. u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a u izrečene kazne im je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

Protiv te presude podnijeli su žalbe optuženici po braniteljima i to opt. T.P. i B.D. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (u žalbi opt. P. je uvodno navedeno i nepotpuno utvrđenje činjeničnog stanja što ne proizlazi iz njenog obrazloženja) i odluke o kazni, a opt. A.G. i Ž.P. samo zbog odluke o kazni i predložili: opt. T.P. - da pobijana presuda bude preinačena i on oslobođen za kriv. djelo iz čl. 174. OKZRH opisano pod toč. 4. ili ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da mu bude izrečena blaža krivična sankcija, opt. D. - da bude oslobođen optužbe za kriv. djelo iz čl. 174. OKZRH, opisano pod toč. 5. izreke, a za ono iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH da mu bude izrečena uvjetna osuda, ili za oba djela uvjetna osuda, podredno da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a opt. G. i opt. Ž.P. - da im budu izrečene blaže krivične sankcije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se sve žalbe odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalbe optuženika su u odnosu na krivično djelo iz čl. 174. OKZRH bespredmetne, a u ostalom dijelu neosnovane.

Optuženici su, dakle, oglašeni krivima, između ostalog, da su počinili, svaki od njih, po jedno krivično djelo iz čl. 174. OKZRH, odnosno opt. D. jedno krivično djelo iz čl. 174. u svezi sa čl. 22. OKZRH, kako je to već gore navedeno.

Međutim, na optuženike kao počinitelje kriv. djela iz čl. 174. OKZRH, s obzirom na vrijeme izvršenja, treba primijeniti Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("NN" br. 58/92 i 39/95, dalje: Zakon o oprostu), jer po stanovištu ovog suda to djelo nije izuzeto od oprosta, a ispunjeni su i svi ostali uvjeti za primjenu citiranog zakona.

Stoga je u povodu optuženikovih žalbi, po službenoj dužnosti (čl. 366. st. 1. ZKP), trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i protiv optuženika, na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP, odbiti optužbu za navedeno krivično djelo, kako je to presuđeno pod toč. I. izreke, te odlučiti u tom dijelu i o troškovima postupka u smislu citiranog propisa ZKP.

Iz navedenog razloga žalbe su u odnosu na krivično djelo iz čl. 174. OKZRH postale bespredmetne.

Dakako, na ostala krivična djela iz prvostupanjske presude ne primjenjuje se Zakon o oprostu, pa tako ne ni za krađu oružja iz čl. 175. OKZRH (zbog kojeg je oglašen krivim A.G. pod toč. 6), i u odnosu na ta krivična djela žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu opt. D. kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (žalba opt. T.P. iz te žalbene osnove odnosila se samo na kriv. djelo iz čl. 174. OKZRH).

Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, opt. D. prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja kod krivičnog djela teške krađe opisanog pod toč. 1. izreke za koje je oglašen krivim kao suizvršitelj s ostalim optuženicima, tvrdeći da je - na nagovor ostalih - izvršio samo prijevoz ostalih optuženika, pa da bi se u njegovoj djelatnosti moglo govoriti, eventualno, o kriv. djelu prikrivanja iz čl. 144. KZRH.

I Kž 422/95.

Izložena tvrdnja i subjektivno stanovište žalitelja je bez ikakvog osnova, jer je sud prvog stupnja sasvim ispravno utvrdio da je i opt. D. počinio inkriminirano djelo, za što je dao valjane razloge (na str. 8 presude). Tim razlozima, a s obzirom na žalbene navode ovog optuženika, treba dodati da on nije bio samo puki prijevoznik suoptuženika. Naime, nakon što su ostala trojica otuđenu robu iz samoposluge "Han 18" prenijeli u njegovo vozilo i on je prevezao, ta ista roba je i smještena u njegovu kuću, a kada su narednog dana opt. T.P. i Ž.P. uzeli "svoj" dio, zapravo polovicu ukradene robe, ovom žalitelju i opt. A.G. je ostala druga polovica. Upravo je on, opt. D. bio taj koji je tu preostalu robu i prodao, te dio novca dao opt. G.. Sve to proizlazi iz obrana ostale trojice optuženika, a poglavito opt. G. (l. 37-38, 39-40, 47-48), ali i samog opt. D. (l. 42).

Stoga govora nema o tome da bi se u djelatnostima opt. D. radilo "eventualno" o kriv. djelu iz čl. 144. KZRH, već isključivo o krivičnom djelu teške krađe za koje je i oglašen krivim.

Nisu osnovane žalbe optuženika zbog odluke o kazni.

U žalbama sve četvorice optuženika se tvrdi da su im izrečene prestroge kazne, kod čega se ukazuje na utvrđene olakotne okolnosti. Opt. T.P. naglašava još značaj priznanja djela, kajanje, učešće u domovinskom ratu, neosuđivanost, opt. D. na činjenicu da je sada otac troje djece, da mu je majka bolesna, a otac mu je umro, zatim manji značaj njegove kriminalne djelatnosti, opt. G. ističe svoje učešće u domovinskom ratu, bolest majke, nezaposlenost oca, činjenicu da mu je brat u postrojbama 126. gardijske brigade, a on se zaposlio u poduzeću "D. ", djela je počinio kao mlađi punoljetnik, dok opt. Ž.P. naglašava iskreno priznanje djela, navodnu neosuđivanost, mladost, učešće u domovinskom ratu, sadašnju zaposlenost, tešku bolest - jer boluje od epilepsije.

Međutim, iako istaknute olakotne okolnosti uglavnog stoje, one ne predstavljaju još osobito olakotne okolnosti u smislu čl. 38. st. 2. OKZRH, pa da bi opravdavale utvrđivanje pojedinačnih kazni ispod minimuma zaprijećene kazne, imajući u vidu značaj i težinu izvršenih djela, ali i postojanje otežavajućih okolnosti.

Naime, kada je sud prvog stupnja naveo da opt. T.P., A.G. i Ž.P. nije našao "osobito teških okolnosti", te da oni nisu osuđivani, već da je samo osuđivan opt. D., onda to ne znači da oni nisu dolazili uopće u sukob sa zakonom, jer jesu, zbog istovrsnih krivičnih djela, samo što im nisu izricane bezuvjetne kazne zatvora, kako to proizlazi iz izvoda iz kaznene evidencije, a u taj podatak je sud prvog stupnja izvršio uvid. Tako su sva četvorica optuženika tretirani već kao maloljetnici, pa tako opt. T.P. zbog teške krađe (l. 24), opt. B.D. zbog krađe, a potom je višekratno osuđivan zbog krađe i teške krađe, a jednom i zbog teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa (l. 25), opt. A.G. je tretiran kao maloljetnik zbog teške krađe i krađe, a presudom Općinskog suda u Sinju od 24. svibnja 1993. godine izrečena mu je uvjetna osuda zbog teške krađe, pa je i predmetna krivična djela počinio za trajanja roka kušnje (l. 119), a jednako tako i opt. Ž.P. (l. 133).

Dakle, kada je sud prvog stupnja utvrdio optuženicima pojedinačne kazne u visini minimuma zaprijećene kazne za svako krivično djelo u stjecaju, onda je visoko vrednovao upravo olakšavajuće okolnosti. Tako utvrđene kazne su primjerene i uz uvažavanje onih okolnosti koje se ističu u žalbama.

Stoga je ovaj sud i uzeo za utvrđene pojedinačne kazne iz prvostupanjske presude za krivična djela opisana pod točkama 1, 2, 3. i 6. njene izreke.

Naime, kako je protiv optuženika odbijena optužba zbog kriv. djela iz čl. 174. OKZRH, to je optuženicima trebalo primjereno umanjiti jedinstvene kazne zatvora, odnosno opt. B.D. izreći kaznu samo

I Kž 422/95.

za kriv. djelo iz čl. 126. st. 1. toč. 1. OKZRH.

Sud prvog stupnja je, tako, utvrdio opt. T.P. za svako kriv. djelo teške krađe kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine, što prihvaća i ovaj sud te je za ta djela izrekao ovom optuženiku jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, opt. A.G. je uzeo za utvrđene, također, kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i to za dvije teške krađe i jedne (kvalificirane) krađe oružja, te ga osudio za ta djela na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, a opt. Ž.P. za tri kriv. djela teške krađe, za koja su mu prvostupanjskom presudom utvrđene pojedinačne kazne zatvora od po jedne godine, ovaj sud je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Pri tome treba reći, a u osvrtu na žalbene navode, da je sudu prvog stupnja bilo poznato učešće pojedinih žalitelja u domovinskom ratu, a i njegova je nadležnost proistekla iz činjenice što je opt. T.P. pripadnik Hrvatske vojske i kao takav je vršio krivična djela, pa kada mu tu činjenicu sud nije već cijenio za otežavajuću, a sve s obzirom na vrstu i težinu kriv. djela, onda se nikako ne može to još naglašavati kao neka osobito olakotna okolnost. Istina, sud prvog stupnja nije posebno naveo bolest opt. Ž.P., a o kojoj postoji dokumentacija u spisu (l. 160l, 164, 169), ali opravdano, jer je ovaj optuženik, iako narušenog zdravlja i unatoč tome činio krivična djela. Konačno, ovom optuženiku i opt. G. tek nekoliko mjeseci ranije su izrečene uvjetne osude za teške krađe, radi se o specijalnim povratnicima, predmetna krivična djela su i počinili za vrijeme roka kušnje, kako je to gore već navedeno, pa su zbog svega toga i izrečene kazne u svemu adekvatne.

Kako je sud prvog stupnja opt. B.D. za kriv. djelo teške krađe utvrdio kaznu zatvora u minimalnom trajanju od jedne godine, a ta kazna jest primjerena, jer uz postojeće olakotne okolnosti stoji i činjenica da je on više puta osuđivan, to ga je ovaj sud i osudio na kaznu zatvora u tom trajanju.

Po nalaženju ovog suda, izrečene kazne optuženicima, u koje je trebalo uračunati vrijeme što su ga oni proveli u pritvoru, opravdavaju zaključak da će oni zaista prestati s vršenjem krivičnih djela i da će biti postignuti svi vidovi svrhe kažnjavanja predviđeni čl. 31. u svezi sa čl. 4. st. 2. OKZRH.

Stoga je na temelju čl. 377. st. 1. i 374. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagreb, 14. kolovoza 1996. godine,

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Milan Gudelj, v.r.