Rev-x-614/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz D. L., L., zastupane po punomoćnici B. H., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i partneri u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3052/09 od 10. studenoga 2009., kojom je potvrđena i preinačena presuda ,Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3620/08 od 6. srpnja 2009., u sjednici održanoj 24. studenoga 2010.,
Legislator headnote
AI generatedRev-x-614/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Postupak pred prvostupanjskim sudom proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.
Full text
Broj: Rev-x 614/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz D. L., L., zastupane po punomoćnici B. H., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i partneri u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3052/09 od 10. studenoga 2009., kojom je potvrđena i preinačena presuda ,Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3620/08 od 6. srpnja 2009., u sjednici održanoj 24. studenoga 2010.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženoj da tužiteljici plati iznos 75.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i trošak postupka u iznosu 10.256,00 kn. Pod toč. II. izreke preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen je kao neosnovan. Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I) izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu 75.000,00 kn, kao i dijelu odluke o trošku parničnog postupka. Pod toč. II. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. II) izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu 130.000,00 kn. Pod toč. III. izreke prihvaćena je žalba tužiteljice i preinačena prvostupanjska presuda u toč. II) izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete 15.000,00 kn i dijelu odluke o trošku parničnog postupka za iznos 2.328,52 kn i presuđeno: Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati daljnji iznos 15.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 2.328,52 kn. Pod toč. IV. naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu 443,18 kn. Protiv presude drugostupanjskog suda (toč. II. izreke) u dijelu u kojem je odbijena s tužbenim zahtjevom u iznosu 130.000,00 kn tužiteljica je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da revizijski sud prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači u smislu revizijskih razloga, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu tužiteljici troškova revizije.
Tužena nije odgovorila na reviziju tužiteljice.
Revizija tužiteljice nije osnovana.
Postupak pred prvostupanjskim sudom proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.
U reviziji tužiteljica analizira i ocjenjuje provedene dokaze, dajući svoju ocjenu dokaza, koji prigovori su činjenične naravi, a iz kojih razloga se revizija ne može pobijati u smislu odredbe čl. 385. ZPP.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu joj pravične novčane naknade s osnova duševnih bolova zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva a koje da je trpjela zbog toga što ju je 29. lipnja 1992. silovao I. Š., bjegunac iz Okružnog zatvora u P..
U postupku je utvrđeno:
- da je I. Š. bio na izdržavanju kazne u Okružnom zatvoru P. iz kojeg je pobjegao 29. lipnja 1992. i istog dana počinio kazneno djelo protiv privatne imovine, razbojništva i kazneno djelo protiv dostojanstva ličnosti i morala – silovanja za koja djela je pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 15 godina (presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-177/94 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž- 262/95),
- da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela tužiteljica radila u trgovini i da je bila drugi puta trudna (u trećem mjesecu),
- da je tužiteljica udana majka troje djece,
- da je tužiteljica vezano za počinjeno nedjelo nad njom (silovanje) doživjela intenzivan stres, povredu časti, dostojanstva i ugleda, da se nije liječila kod psihijatra, a da je pretrpjela primarni strah, pola sata i sekundarni strah jačeg intenziteta 10 dana, srednjeg intenziteta 30 dana te slabijeg intenziteta još 6 mjeseci, te da ima posljedice po osnovi PTSP- a, koje smanjuju opću životnu sposobnost za 15% (nalaz i mišljenje medicinskog vještaka),
- da između propusta radnika Okružnog zatvora u P. koji omogućili bijeg zatvoreniku iz zatvora i nastale štete tužiteljici postoji uzročna veza.
Slijedom takvih utvrđenja, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je zbog propusta radnika Okružnog zatvora u P. došlo do bijega osuđenika I. Š., koji je tom prilikom silovao tužiteljicu zbog čega da postoji odgovornosti tužene za rad tih djelatnika i time odgovornost tužene za štetu koju je pretrpjela tužiteljica.
Prema čl. 373. Zakona o upravi („Narodne novine“, broj: 16/78) propisana je obveza tužene za naknadu štete koja građanima ili drugoj osobi nastane nezakonitim i nepravilnim radom u vršenju te službe, time da za štetu koju zatvorenik nanese trećoj osobi dok se nalazi u bijegu odgovara Republika Hrvatska, ako između nezakonitog i nepravilnog rada njezinog djelatnika i štetne posljedice postoji uzročna veza.
Na temelju provedenog postupka pravilno su nižestupanjski sudovi a vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja i to baš jačine i trajanja duševnih bolova, kao i duševnih bolova koje je tužiteljica trpjela zbog povrede, časti, dostojanstva i ugleda, te u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) koja odredba se u konkretnom sporu primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05) u vezi čl. 373. Zakona o upravi, tužiteljici odmjerili pravičnu novčanu naknadu.
Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200.ZOO) drugostupanjski sud iznad ukupno dosuđenog iznosa (90.000,00 kn) tužbeni zahtjev za naknadu štete odbio kao neosnovan (iznos 130.000,00 kn).
Kako ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP), valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 24. studenoga 2010.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v. r.