Revr-770/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 770/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Ž. iz B., kojeg zastupa punomoćnik N. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika K.-g. i m. d.d. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-345/13-2 od 12. ožujka 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1160/12-13 od 20. prosinca 2012., u sjednici vijeća održanoj 5. veljače 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu izjavljen Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 21. veljače 2012. godine kojom se tužitelju zaposlenom na poslovima skladišnog službenika otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 2201965330189 i da radni odnos tužitelja nije prestao te se nalaže tuženiku da vrati na rad tužitelja na radno mjesto skladišni službenik, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i pobijane presude preinače na način da se usvoji zahtjev tužitelja, te da se odredi privremena mjera, uz naknadu parničnog i revizijskog troška, a podredno ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio navode tužitelja i predložio odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu te naložiti tužitelju podmiriti trošak revizijskog postupka u cijelosti.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji tužitelja, tijekom postupka pred sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To stoga što su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni niti nejasni, kako to navodi tužitelj u reviziji, pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

Navod tužitelja da sud drugog stupnja nije ocijenio žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o prijedlogu tužitelja za donošenje privremene mjere ne utječe na zakonitost i pravilnost donesenih presuda.

Tužitelj u reviziji iznosi drugačiju ocjenu provedenih dokaza i daje drukčije zaključke u odnosu na zaključke drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju drugostupanjske odluke, a što bi upućivalo na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP. Pri tome valja naglasiti da je ocjena dokaza pridržana za prvostupanjski sud, te sud drugoga stupnja time što je prihvatio ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu nije počinio bitnu povredu na koju se ukazuje.

U reviziji tužitelj zapravo iznosi činjenične tvrdnje, da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može izjaviti (čl. 385. st. 1. ZPP).

Iz pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju zbog skrivljenog ponašanja tuženika sukladno čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, dalje u tekstu: ZR), jer je utvrđeno da je tužitelj više puta bio pod utjecajem alkohola na radnom mjestu, što se prema čl. 60. Pravilnika o radu tuženika smatra teškom povredom obveze iz radnog odnosa.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj već ranije dva puta bio upozoravan od strane tuženika zbog alkoholiziranosti na radnom mjestu, zbog čega tuženik nije omogućio tužitelju iznošenje obrane u smislu čl. 111. st. 2. ZR-a, dok je radničko vijeće dalo suglasnost za otkaz. Također je utvrđeno da se odredbom čl. 60. Pravilnika o radu tuženika osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa smatra, između ostalog, konzumiranje alkohola za vrijeme rada. Nadalje, utvrđeno je da iz Zapisnika o utvrđenoj količini alkohola u organizmu od 2. veljače 2012. proizlazi da je utvrđena koncentracija alkohola u dahu tužitelja od 1,35 promila, da je uređaj za utvrđivanje alkohola Drager Alcotest 7410 Plus uredno servisiran te da uređaj udovoljava mjeriteljskim zahtjevima kao i da ispitivanje ispravnosti uređaja treba izvršiti u veljači 2012., što podrazumijeva do kraja veljače 2012.

Stoga je mišljenje drugostupanjskog suda da su se ispunili uvjeti za redoviti otkaz ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja u smislu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR, jer je tužitelj više puta zatečen pod utjecajem alkohola na radnom mjestu, a takvo ponašanje opravdava redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

S navedenim shvaćanjem u potpunosti je suglasan i revizijski sud.

Prema odredbi čl. 396. a ZPP kad revizijski sud odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP može umjesto posebnog obrazloženja pozvati se na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća. Budući da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge u obrazloženju drugostupanjske presude tužitelj se na iste upućuje, u smislu citirane zakonske odredbe, a koja će se sukladno st. 2. čl. 396. a ZPP objaviti na internetskim stranicama.

Radi navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao i u izreci.

U Zagrebu 5. veljače 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.