Ppž-5815/2024-2 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske



REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5815/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljene RŠ i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17., 126/19., 84/21., 114/22.) odlučujući o žalbi 1. okrivljene RŠ Sinković podnesenoj po braniteljici Matei Polanović-Pamuković odvjetnici iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku broj: Pp-439/2023-15 od 22. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba 1. okrivljene RŠ, prvostupanjska presuda u odnosu na žaliteljicu se ukida i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

-

- Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašena je krivom 1. okrivljena RŠ, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj joj je na temelju članka 37. stavka 1. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 130,00 eura koju kaznu je obvezna platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

2. Nadalje, 1. okrivljena RŠ je obvezna naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 eura, a na temelju odredbe članka 138. stavka 1. i 2. točke 3. u svezi sa člankom 139. stavkom 1. i 3. Prekršajnog zakona.

3. Odbijen je tužitelj Policijska postaja Zabok sa zahtjevom da se 1. okrivljenoj RŠ izrekne zaštitna mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja u obitelji.

4. Nadalje, 2. okrivljena VŠ je oslobođena od optužbe na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona da bi počinila prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5. Protiv te presude 1. okrivljena RŠ je pravodobno po braniteljici podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka. Žaliteljica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su isti nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, osim toga navodi da prvostupanjski sud propustio obrazložiti razlog odbijanja suočenja 1. okrivljene RŠ sa 2. okrivljenom VŠ pa dakle, da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Jednako tako ističe da činjenično stanje u prvostupanjskoj postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno te da je 1. okrivljenici izrečena previsoka kazna.

6. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati na način da se pobijana presuda preinači u oslobađajuću u odnosu na žaliteljicu, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

7. Žalba je osnovana.

8. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenica povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona te je pritom ovaj Sud utvrdio da činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije u potpunosti pravilno utvrđeno, odnosno po ocjeni ovog Suda provedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istima mogla utemeljiti odluka o krivnji žaliteljice zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Prekršajnog zakona.

9. Naime, optužni prijedlog protiv 1. okrivljene RŠ 2. okrivljene VŠ podnesen je na način da je u činjeničnom opisu prekršaja navedeno da je žaliteljica vrijeđala pogrdnim riječima svoju snahu, 2. okrivljenu VŠ riječima "ti tu nemaš ništa, odi u pičku materinu, odi k vragu" s tim da je prvostupanjski sud u izreci pobijane presude žaliteljicu proglasio krivom da je 2. okrivljenu VŠ vrijeđala pogrdnim riječima "ti tu nemaš ništa, kusa, ovdje nemaš niš", a što je kod VŠ izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva.

10. Međutim, 1. okrivljena RŠ prilikom davanja svoje obrane porekla je da bi svojoj snahi uputila riječi koje su navedene u optužnom prijedlogu, dok je 2. okrivljena VŠ teretila žaliteljicu odnosno iskazala je da se sjeća da ju je svekrva vrijeđala "da je kusa, da nema ništa tu, nije ništa ulagala" te opširno opisala obiteljsku situaciju. Porekla bi da bi uputila riječi koje su navedene u optužnom prijedlogu svojoj svekrvi.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je u postupku proveo dokaz ispitivanja svjedokinje MŠ koja je osobno više puta kao socijalna radnica u pratnji kolega odnosno tri puta bila u nadzoru u obitelji VŠ, ali iz iskaza svjedokinje proizlazi da nije niti čula niti vidjela da bi bilo koja radnja jednog članka obitelji prema drugom mogla imati obilježje nasilja.

11.1. Prvostupanjski sud je odluku o krivnji žaliteljice utemeljio na iskazu 2. okrivljene VŠ te na iskazu svjedokinje MŠ kao i uvidom u materijalne dokaze iz spisa kao što je to navedeno u točki 6. te točki 7. obrazloženja pobijane presude.

12. Međutim, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud nije mogao na temelju navedenih dokaza 1. okrivljenu proglasiti krivom zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji budući da navedeni dokazi nemaju potrebnu dokaznu snagu i vrijednost da bi se na istima mogla utemeljiti odluka o krivnji.

13. 2. okrivljena VŠ, a što proizlazi iz zapisnika o njezinom ispitivanju nije niti okolnosno ispitana je li postupanje 1. okrivljenice kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti i povredu dostojanstva kako se žaliteljicu tereti u izreci pobijane presude, s tim da valja naglasiti da psihičko nasilje nije počinjeno baš svakom izgovorenom riječi niti baš svakim grubim postupkom, odnosno treba utvrditi je li radnja počinjenja takvog stupnja i intenziteta da bi predstavljala grubo uznemiravanje odnosno da izgovorene riječi imaju potreban stupanj agresivnosti da bi imale karakter psihičkog nasilja.

14. Nadalje, pravilno žaliteljica u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije u obrazloženju presude dao razloge za odbijanje dokaznih prijedloga žaliteljice da se u postupku provede dokaz suočenja između žaliteljice i 2. okrivljene.

15. Iz zapisnika o nastavku glavne rasprave dana 8. ožujka 2024. razvidno je da je obrana predložila da se u daljnjem dokaznom postupku provede dokazni postupak suočenja te je sud donio rješenje da ne prihvaća dokazni prijedlog obrane za provedbom dokazne radnje suočenja između 1. i 2. okrivljenice s obrazloženjem da upravo mimika izraza lica i držanje tijela, a na poteškoće sluha kod 1. okrivljene može štetiti upravo 1. okrivljenoj pogrešnim tumačenjem držanja i mimike zbog pogrešno čujenja govora 2. okrivljene što je bit suočenja između 1. okrivljene i 2. okrivljene.

15.1. Međutim odredbom članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona između ostalog je propisano da će u obrazloženju presude sud iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će: izložiti nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnosti dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge sa strane sudionika u postupku dakle, prvostupanjski sud nije postupio u smislu citirane odredbe Zakona kada u obrazloženju presude nije obrazložio dokazni prijedlog žaliteljice za provedbom dokaza suočenja.

16. U odnosu na žalbu 1. okrivljene RŠ, a koja se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na dio presude u kojoj se 2. okrivljena VŠ oslobađa od optužbe, ovaj Sud navode žalbe u tom dijelu nije niti ispitivao budući da je žalba 1. okrivljene RŠ u tom dijelu nedopuštena budući da nije podnositeljica optužnog prijedloga već je optužni prijedlog protiv VŠ podnesen od tužitelja Policijske uprave krapinsko-zagorske, Grupe za suzbijanje maloljetničke delikvencije, Policijske postaje Zabok.

17. Slijedom svega gore navedenog trebalo je žalbu 1. okrivljenice prihvatiti, pobijanu presudu u odnosu na žaliteljicu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

- 18. Prvostupanjski sud će ponovno provesti dokazni postupak, odnosno ponovno ispitati žaliteljicu i u svojstvu svjedoka VŠ, provesti dokaz suočenja između žaliteljice i svjedokinje VŠ, provesti i sve druge dokaze koje ocijeni potrebnim i nakon toga valjanom i detaljnom analizom svih provedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica u ovom predmetu donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.

19. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. srpnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, žaliteljicu, braniteljicu i tužitelja.