Gzz-3/2007-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 3/07-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici A. Ž. i V. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika Grada Zagreba, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj G-DO-1136/03 od 06. kolovoza 2003., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2493/01 od 18. ožujka 2003. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-6795/99 od 03. listopada 2000. u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2007.,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se odbija zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan i to u dijelu u kojem je Županijski sud u Zagrebu presudom broj Gž-2493/01 od 18. ožujka 2003. potvrdio presudu Općinskog suda u Zagrebu broj P-6795/99 od 3. listopada 2000., a kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati zateznu kamatu na iznos od 2.000,00 kn od 8. lipnja 1990., na iznos od 17.104,46 kn od 28. ožujka 1991., te na iznos od 10.157,17 kn od 19. travnja 1991. sve do isplate.

r i j e š i o j e :

Djelomično se prihvaća zahtjev za zaštitu zakonitosti, te se ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2493/01 od 18. ožujka 2003. i presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-6795/99 od 3. listopada 2000., u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 18.000,00 kn sa zateznom kamatom od 8. lipnja 1990. do isplate i u tom dijelu se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je raskinut ugovor broj 03/07-749/90 od 23. svibnja 1990. o financiranju troškova pripreme građevinskog zemljišta za centar K-3 PUP S. – Š. (u daljem tekstu- ugovor) sklopljen između tužitelja i tuženika, te je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 47.261,64 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 20.000,00 kn od 8.06.1990., na iznos od 17.104,46 kn od 28.03.1991., te na iznos od 10.157,17 kn od 19.04.1991. sve do isplate i uz naknadu tužitelju troška postupka u iznosu od 6.424,00 kn. Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01 - dalje: ZPP) i čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 7. st. 1. i 3. ZPP, te čl. 298. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj 53/91, 73/91, 119/93, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje ZOO) i predlaže da ovaj sud prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti na način da ukine drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu glavnice iznad 29.261,63 kn (18.000,00 kn), kao i odluku o zateznoj kamati, i u tom dijelu predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Tužitelj u odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti priznaje da je tuženiku uplatio ukupni iznos glavnice 29,261.644,50 HRD, a ne 47,261.644,50 HRD i predložio je da sud prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti tako da umjesto glavnog duga u iznosu od 47.261,64 kn naloži tuženiku isplatu glavnog duga u iznosu od 29.261,63 kn, a u dijelu koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate predlaže da ovaj sud odbije zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

Tuženik je u ovom predmetu dana 9. srpnja 2003. podnio je prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti nakon toga (6. kolovoza 2003.) te je pozivom na odredbu čl. 431. st. 2. ZPP i čl. 432. ZPP predmet vraćen sudu prvog stupnja radi donošenja odluke o prekidu postupka po zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

Prvostupanjski sud je rješenjem broj P-6795/99 od 10. svibnja 2004. odbacio prijedlog za ponavljanje postupka kao nepravovremen, a drugostupanjski sud je to rješenje potvrdio rješenjem broj Gž-93/05 od 7. ožujka 2006., nakon čega je Općinski sud u Zagrebu uz dopis broj P-6795/99 od 12. ožujka 2007. ponovo dostavio predmet ovom sudu radi donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je djelomično osnovan.

Ovaj sud je ispitao samo one povrede koje državni odvjetnik ističe u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ( čl.408. ZPP).

Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen je 6. kolovoza 2003., dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (dalje: ZID ZPP) pa se u ovom predmetu ne primjenjuje odredba čl. 239. ZID ZPP kako to proizlazi iz odredbe čl. 284. toč. 5. ZID ZPP.

Ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuje državni odvjetnik,. Do te povrede je došlo iz razloga što je u potvrdi Klasa: 944-09/95-0001/0068 od 2. lipnja 1998. Grada Zagreba, Gradskog ureda za izgradnju grada, Odjela za pripremanje zemljišta za građenje došlo do pogrešnog zbrajanja pojedinačnih iznosa za koje je navedeno da je tužitelj temeljem sklopljenog ugovora platio tuženiku (dana 08.06.1990. iznos od 20.000,00 kn, dana 28.03.1991. iznos od 17.104,46 kn te dana 19.04.1991. iznos od 10.157,17 kn) i označenog ukupnog iznosa (29,261.644,50 HRD) iako bi zbroj ta tri iznosa bio 47,261.644,50 HRD. Prvostupanjski sud je, ne provjeravajući pravilnost izračuna, pozivom na spomenutu ispravu dosudio tužitelju zatraženi iznos od 47,261.644,50 HRD. Stoga o odlučnim činjenicama glede dosuđenog iznosa od 18.000,00 kn, te zatezne kamate na taj iznos tekuće od 8. lipnja 1990. do isplate postoji proturječje između onoga što se u razlozima prvostupanjske presude navodi o sadržaju spomenute isprave i sadržaja te isprave.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, a da to proturječe nije otklonio, iako je tuženik žalbu izjavio i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Stoga u dijelu dosuđenog iznosa glavnice od 18.000,00 kn te zatezne kamate na taj iznos tekuće od 8. lipnja 1990. do isplate obje nižestupanjske presude imaju nedostatak zbog kojeg se ne mogu ispitati i u tom dijelu postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP te je ovaj sud, primjenom odredbe čl.394. ZPP, u tom dijelu ukinuo obje nižestupanjske presude i predmet vratio istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom dijelu zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan, jer su nižestupanjski sudovi glede početka tijeka zakonske zatezne kamate pravilno primijenili materijalno pravo. Kako je došlo do raskida ugovora koji su stranke sklopile dana 23. svibnja 1990. to je tuženik dužan vratiti tužitelju ne samo iznos koji mu je uplatio već mu je dužan platiti i zateznu kamatu od dana kada je isplatu primio. Stranke su doduše u točki 7. dogovorile odgodu u povratu sredstava u slučaju raskida ugovora no taj dogovor ne oslobađa tuženika njegove obveze propisane odredbom čl.132. st. 5 ZOO da vraćajući novac plati tužitelju i zatezne kamate od dana kada je isplatu primio.

Iz iznesenog razloga je u dijelu odluke o zateznoj kamati, u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati zateznu kamatu na iznos od 2.000,00 kn od 8. lipnja 1990., na iznos od 17.104,46 kn od 28. ožujka 1991., te na iznos od 10.157,17 kn od 19. travnja 1991. sve do isplate primjenom odredbe čl. 393. ZPP odbijen zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

U Zagrebu, 17. svibnja 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.

Ovaj ispravljeni prijepis presude i rješenja zamjenjuje prijepis presude i rješenja ovoga suda od 17. svibnja 2007.

U Zagrebu, 7. veljače 2008.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.