Revr-1293/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1293/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. S. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Grada Zagreba, Z., koga zastupa punomoćnica V. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P., R., L. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-2398/08-2 od 24. veljače 2009., kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o troškovima sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 6182/05 od 18. prosinca 2007., u sjednici održanoj 08. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tuženika se prihvaća te se preinačuju rješenja o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6182/05 od 18. prosinca 2007. i presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr -2398/08-2 od 24. veljače 2009. u pobijanom dijelu, te se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati ukupan iznos naknade troškova parničnog postupka od 20.652,15 kn, u roku od 8 dana.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 190.136,32 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te naknadu parničnih troškova u iznosu od 45.750,00 kn.

Drugostupanjskim rješenjem suđeno je:

„I. Odbija se djelomično žalba tuženika Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o parničnom trošku sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6182/05 od 18. prosinca 2007. godine pod I. izreke do iznosa od 36.500,00 kn.

II. Preinačuje se isto rješenje o parničnom trošku preko iznosa od 36.500,00 kn (za iznos od 9.250,00 kn) i sudi:

Tužiteljica se odbija sa iznosom parničnog troška od 9.250,00 kn.

III. Tužiteljica je dužna tuženiku naknaditi trošak žalbe u iznosu 152,50 kn u roku 8 dana.“

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tuženik, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i to:

- pogrešno materijalnopravno odmjeravanje i dosuđenje parničnog troška tuženiku u odnosu na vrijednost predmeta spora i uspjeh tuženika u postupku u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji, smatrajući da je o tom pravnom pitanju revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje (poslovni broj Revt-35/04-2 od 14. lipnja 2005.), ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Stoga, tuženik predlože da se osporeno rješenje Županijskog suda u Zagrebu preinači i dosudi tuženiku pripadajući iznos parničnog troška uvećan za trošak sastava žalbe i revizije, a podredno da se ukine pobijano rješenje o trošku u toč. I., kao i rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u toč. II. izreke presuda suda prvog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Revizija tuženika je osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Tuženik je kao pravno pitanje naveo pogrešno materijalnopravno odmjeravanje i dosuđenje parničnog troška u odnosu na vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u postupku u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

Tuženik je u pravu da se trošak parničnog postupka određuje sukladno vrijednosti predmeta spora a koja vrijednost je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji. Ovaj sud je u svojim ranijim odlukama zauzeo istovrsno pravno shvaćanje (primjerice u odluci Revt-35/04-2 od 14. lipnja 2005. i Rev-402/04 od 21. rujna 2005.). Stoga tuženiku pripada trošak zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05 i 59/07 – dalje: Tarifa) sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje, ali razmjerno uspjehu u pojedinoj fazi postupka u odnosu na važeću vrijednost predmeta spora.

Međutim, potrebno je dodati da je u ovom parničnom postupku vrijednost predmeta spora mijenjana na način da je snižavana jer je tužiteljica smanjivala tužbeni zahtjev. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva ima karakter presumiranog povlačenja tužbe (čl. 193. ZPP) i tuženik ima pravo zahtijevati trošak (čl. 193. u vezi s čl. 158. st. 1. ZPP). Kod toga treba napomenuti da prema pravnom shvaćanju ovog suda kod ovakvog djelomičnog povlačenja tužbe sud nije dužan postupiti u smislu čl. 164. st. 7. ZPP budući je riječ o djelomičnom povlačenju tužbe koje nema za posljedicu okončanje postupka pred prvostupanjskim sudom, već se procesne aktivnosti stranaka nastavljaju tako da u trenutku smanjenja tužbenog zahtjeva ukupni troškovi i konačni uspjeh stranaka u sporu još nisu poznati, a o naknadi parničnih troškova koji se odnose na smanjeni dio tužbenog zahtjeva sud treba odlučiti u odluci o glavnoj stvari, kod čega će tuženik naknadu troškova u odnosu na povučeni dio tužbe ostvarivati zajedno sa naknadom troškova obračunatih u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev, a razmjerno uspjehu u parnici u vrijeme poduzimanja određene pravne radnje.

Drugostupanjski i prvostupanjski sud troškove parničnog postupka nisu obračunavali u skladu s navedenim stajalištem što je dovelo do pogrešne primijene materijalnog prava. Zbog toga se ističe da je u konkretnoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe iznosila je 335.568,00 kn. Ta vrijednost predmeta spora bila je važeća do smanjenja tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja 8. prosinca 2006. na iznos od 196.453,11 kn odnosno od 9. ožujka 2007. kada je smanjen na iznos od 190.178,48 kn, da bi nakon smanjenja tužbenog zahtjeva podneskom tužiteljice od 25. rujna 2007. vrijednost predmeta spora konačno iznosila 190.136,32 kn.

Imajući na umu izneseni stav glede računanja naknade parničnih troškova, tužiteljici prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 335.568,00 kn pripada trošak od 3.456,26 kn za sastavljanje tužbe i podneska od 9. ožujka 2006. (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 91/04, 37/05 i 59/07 – dalje: Tarifa) te za pristup ročištu održanom 1. ožujka 2006. isti iznos od 3.456,26 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Prema vrijednosti predmeta spora od 190.178,48 kn tužiteljici za pristup ročištima održanim 13 ožujka 2007. i 11. srpnja 2007. za svako pripada iznos od 1.525,00 kn (Tbr. 9. t. 2. Tarife), a za pristup na ročište 24. svibnja 2007. pripada joj 3.050,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Nadalje, prema vrijednosti predmeta spora od 190.136,32 kn tužiteljici pripada po 3.050,00 kn za pristup ročištima od 10. listopada 2007. i 18. prosinca 2007. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastavljanje podneska od 25.rujna 2007. (Tbr. 8. t. 1. Tarife) također joj pripada 3.050,00 kn, te za sastavljanje podneska od 3. prosinca 2007. iznos od 610,00 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife), što ukupno iznosi 26.228,78 kn, u koji je iznos već uračunato 22 % PDV-a.

Tuženiku pak, prema vrijednosti predmeta spora od 335.568,00 kn pripada trošak u iznosu od 2.167,00 kn za sastavljanje odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1.Tarife) i 2.167,00 kn za za pristup ročištu 1 ožujka 2006. (Tbr. 9. t. 1 Tarife). Tuženiku u skladu sa odredbom Tbr. 10. toč. 1. Tarife pripada pravo na trošak sastava žalbe od 10. listopada 2008. u iznosu od 152,50 kn u koji je iznos već uračunato 22 % PDV-a. Konačno, tuženiku u skladu sa odredbom Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada pravo na trošak sastava revizije, slijedom čega mu pripada daljnjih 1.090,13 kn s već uključenim PDV-om dok za ostali trošak nema pravo na PDV, jer su radnje poduzete po državnom odvjetništvu. Obzirom na navedeno dolazi se do ukupnog iznosa od 5.576,63 kn na ime troškova parničnog postupka koji bi tužiteljica bila dužna naknaditi tuženiku.

S obzirom na rečeno, kada se od iznosa priznatog tužiteljici na ime naknade troškova parničnog postupka oduzme iznos priznat tuženiku, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP, tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.652,15 kn. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP prihvatiti reviziju tuženika u odnosu na trošak parničnog postupka te u tom dijelu preinačiti nižestupanjske odluke (toč. I. izreke rješenja).

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju (toč. II. izreke rješenja) jer ta procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u svezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 08. travnja 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.