II Kž-518/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 518/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Šibl Neve, kao predsjednice vijeća, te Vrbetić Vesne i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. N. E. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 29. studenog 1996. br. K-30/96, u sjednici održanoj 16. prosinca 1996.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. N.E. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 480. st. 1. i 2. ZKP, nakon donošenja nepravomoćne odluke kojom je okr. N.E. zbog učina krivičnih djela iz čl. 127. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH i čl. 40. st. 1. KZRH izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, određeno je da će se okrivljenik do završetka postupka zadržati u posebnoj prikladnoj prostoriji Okružnog zatvora u V.

Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi smještaj okrivljenika u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.

Žalba nije osnovana.

Uvažavajući razloge žalbe, nesporno je da u konkretnom slučaju ne postoje zakonski uvjeti za puštanje okrivljenika na slobodu.

Međutim, žalitelj smatra da je okrivljenika, umjesto u posebnu prikladnu prostoriju Okružnog zatvora u V., potrebno smjestiti u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu, a kako to omogućava odredba čl. 480. st. 2. ZKP.

Na temelju izvršenog uvida u spis i do sada prikupljenih podataka, utvrđeno je da nema potrebe okrivljenika smjestiti u zdravstvenu ustanovu, budući da dosadašnji tretman njegovog zadržavanja u posebnoj prostoriji, i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, odgovara predviđenim potrebama.

Suprotno tvrdnji žalbe, okrivljeniku se i u okviru organizirane zdravstvene službe unutar zatvorske bolnice može pružiti odgovarajuća liječnička pomoć, zbog čega, za sada, nema potrebe odluku suda prvog stupnja u rečenom pravcu preinačiti. U slučaju izmijenjenog stanja, a uz pribavljeno mišljenje liječnika psihijatra, sud prvog stupnja ovlašten je donijeti i drugačiju odluku.

Kako se navodima žalbe, dakle, osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. prosinca 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Šibl Neva v.r.