Court dismissed appeal; ruling on main claim proceeds after invalidating payment order due to lack of VAT invoice basis.
Legislator summary
AI generatedThe High Commercial Court dismissed the defendant's appeal against a first-instance ruling that invalidated a payment order and scheduled a trial on the main claim. The defendant argued that the court had already adjudicated the main issue regarding the validity of invoices, making a separate trial on damages procedurally redundant. The court held that invalidating the payment order does not equate to ruling on the merits of the underlying claim, thus the main trial remains necessary.
Legislator headnote
AI generatedčl. 452. st. 2. ZPP; čl. 1., 4. ZPP: When a court invalidates a payment order due to lack of legal basis, it does not rule on the merits of the underlying claim, necessitating a separate trial on the main issue.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
65. Pž-7165/09-5
R J E Š E N J E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Branki Vučaj, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o., Rijeka, Trpimirova 4, kojeg zastupa punomoćnica Jagoda Babić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika J. R., vlasnika obrta R., L., H. kojeg zastupa punomoćnica N. Š., odvjetnica u R., radi isplate iznosa od 83.434,28 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-485/09-8 od 24. rujna 2009., 12. veljače 2013.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-485/09-8 od 24. rujna 2009. u točki II. njegove izreke.
Obrazloženje
Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-485/09-8 od 24. rujna 2009. ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik D. P. iz R. poslovni broj Ovrv-928/08 od 16. prosinca 2008. (točka I. izreke) i određeno je da će nakon pravomoćnosti ovog rješenja otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari (točka II. izreke).
Tuženik je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu pobijajući ga djelomično u točki II. njegove izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako se u postupku povodom prigovora protiv platnog naloga raspravljanje o glavnoj stvari odnosi na utvrđivanje pravilnosti i zakonitosti izdanog platnog naloga, pa je postupanjem po odredbi članka 452. Zakona o parničnom postupku već raspravljeno o glavnoj stvari. Tvrdi da nema mjesta raspravljanju o naknadi štete, budući da je sud utvrdio da su računi neosnovano izdani zato što se naknada štete ne može naplatiti izdavanjem računa. Kako je već raspravljeno o zakonitosti izdanog platnog naloga smatra da je sud trebao odbiti tužbeni zahtjev, a ne donijeti rješenje koje omogućuje ponovno raspravljanje o glavnoj stvari. Žalitelj tvrdi da takva bitna povreda postupka omogućava postavljanje zahtjeva za naknadu štete na temelju nezakonito izdanih računa što u bitnom povrjeđuje same temelje parničnog postupka. Predlaže preinačiti točku II. izreke pobijanog rješenja i tu odluku nadomjestiti presudom kojom se tužbeni zahtjev odbija. Traži naknadu troškova žalbe u iznosu od 615,00 kn. Žalba nije osnovana.
Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11- pročišćeni tekst; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
Prema podacima iz spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je u ovoj pravnoj stvari javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg je tuženik podnio prigovor, pa je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. U tome postupku sud je uvidom u račune utvrdio da su izdani za iznos carinskog duga i trošak novčane kazne što u biti predstavlja obračun naknade štete iz čega je zaključio da te isprave nisu računi u smislu odredbe članka 15. stavak 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 94/09, 87/09, 22/12 i 136/12) a slijedom toga da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga. Zato je pozivom na odredbu članka 452. stavak 1. ZPP-a ukinuo platni nalog, a kako je utvrdio da ima mjesta raspravljanju o glavnoj stvari (zahtjevu tužitelja za naknadu štete) odlučio je kao u točki II. izreke rješenja koju tuženik pobija žalbom. Prema tome predmet ovog žalbenog postupka je ispitivanje pravilnosti i zakonitosti odluke suda da nakon pravomoćnosti rješenja o ukidanju platnog naloga započne raspravljanje o glavnoj stvari.
Prema odredbi članka 452. stavak 2. ZPP-a ako tuženik prigovori da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga (članak 446. i 447. ZPP-a) ili da postoje smetnje za daljnji tijek postupka, sud će najprije odlučiti o tom prigovoru. Ako ustanovi da je takav prigovor osnovan, ukinut će rješenjem platni nalog i nakon pravomoćnosti rješenja otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari, kad takvu raspravljanju ima mjesta.
Suprotno žalbenim navodima, pobijanim dijelom prvostupanjskog rješenja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, a posebno nisu povrijeđeni temelji parničnog postupka, kako to smatra žalitelj. Naime, kad Zakon o parničnom postupku govori o raspravljanju o glavnoj stvari onda se to odnosi na predmet spora (u ovom slučaju zahtjev tužitelja da mu tuženik plati određenu novčanu svotu), a ne na raspravljanje o tome jesu li postojale zakonske pretpostavke za izdavanje platnog naloga. Platni nalog je odluka suda kojom izdaje nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu ako se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu (članak 446. stavak 1. ZPP-a).
U ovom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanje platnog naloga, pa je taj nalog (odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva) ukinuo. Posljedica ukidanja platnog naloga je nastavak raspravljanja o glavnoj stvari-osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sud ne može meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu ako o njemu nije raspravljao, osim u slučajevima koji su propisani zakonom (članak 1. i 4. ZPP-a). Pitanje je li tužitelj mogao izdati račune tuženiku ako se njegova tražbina odnosi na naknadu štete ne tiče se osnovanosti tog zahtjeva.
Prema tome, kada na temelju odredbe članka 452. stavak 1. ZPP-a sud ukine platni nalog, time nije odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, da bi taj zahtjev mogao odbiti kao neosnovan, kako to pogrešno smatra žalitelj.
Zato je na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u točki II. njegove izreke.
U Zagrebu 12. veljače 2013.
SUDAC
BRANKA VUČAJ, v.r.