P-1053/2022-28 · Općinski sud u Zadru

Posl. br. P-1053/22-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Borelli 9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. protiv tužene Raifeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćnicima OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 03. srpnja 2025. godine, održane u nazočnosti tužiteljice osobno i zamjenika zamjenika punomoćniku, te tužene po zamjeniku zamjenika punomoćnika, te nakon objave presude 08. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: LŽ, rođ. L, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.383,88 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 0,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2005. do isplate,

- 0,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2005. do isplate,

- 1,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2005. do isplate,

- 3,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2008. do isplate,

- 5,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2008. do isplate,

- 7,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2009. do isplate,

- 8,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2009. do isplate,

- 6,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2009. do isplate,

- 6,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2009. do isplate,

- 3,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2009. do isplate,

- 0,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2009. do isplate,

- 1,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2009. do isplate,

- 2,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2009. do isplate,

- 2,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2009. do isplate,

- 1,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2009. do isplate,

- 3,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2009. do isplate,

- 5,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2009. do isplate,

- 8,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2010. do isplate,

- 8,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2010. do isplate,

- 12,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2010. do isplate,

- 11,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2010. do isplate,

- 12,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2010. do isplate,

- 25,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2010. do isplate,

- 23,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2010. do isplate,

- 31,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2010. do isplate,

- 28,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2010. do isplate,

- 23,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2010. do isplate,

- 33,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2010. do isplate,

- 45,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,

- 36,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2011. do isplate,

- 39,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.02.2011. do isplate,

- 35,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2011. do isplate,

- 36,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2011. do isplate,

- 52,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2011. do isplate,

- 54,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2011. do isplate,

- 67,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2011. do isplate,

- 60,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,

- 53,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.09.2011. do isplate,

- 52,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.10.2011. do isplate,

- 51,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.11.2011. do isplate,

- 55,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2011. do isplate,

- 58,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.01.2012. do isplate,

- 58,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.02.2012. do isplate,

- 56,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2012. do isplate,

- 57,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.04.2012. do isplate,

- 58,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,

- 57,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.06.2012. do isplate,

- 57,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.07.2012. do isplate,

- 56,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 138-50-3002017, s nadnevkom: 18. kolovoza 2005. godine, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje jednokratna naknada u visini od 3,30 % od iznosa kredita.

III. Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: LŽ, rođ. L, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 399,85 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana koji slijedi danu: 22.08.2005. pa do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

IV. Dužna je tužena naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.960,28 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve to u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su tužitelj i tuženi međusobno sklopili su Ugovor o kreditu broj: 138-50-3002107 s nadnevkom 18. kolovoza 2005 godine. Ugovor da sadrži ugovornu odredbu kojom da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je stoga valutna klauzula ništetna.

1.1. Tuženik da je tužitelju zaračunao i prilikom prvog korištenja kredita po Ugovoru naplatio jednokratnu naknadu u visini od 3,30% od ukupnog iznosa kredita kao ulaznu naknadu. Tuženik da nije imao pravo tužitelju zaračunati i naplatiti naknadu. Ovo iz razloga što da je Ugovor ništetan u dijelu u kojemu je uglavljeno pravo tuženika da tužitelju zaračuna i naplati naknadu. Ugovor da je u tom dijelu ništetan jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovor. Nadalje navodi da je ugovor u cijelosti pripremio i predložio tuženik, prilikom sklapanja Ugovora da se o naknadi nije pojedinačno pregovaralo, niti da je tužitelj mogao utjecati na sadržaj Ugovora, pa da je tužitelj terećenjem za naknadu stavljen u znatno neravnopravniji položaj u odnosu na tuženika. Pri tome da je sud eventualno sporne odredbe Ugovora dužan tumačiti u korist tužitelja. Upućuje na odredbe čl. 81., 87. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03), čl. 6., 96., 102. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) čl. 41., 49., 55. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14), te čl. 295., 296., 320., 327. i dr. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), kao i na pravne stečevine Europske Unije. Takvim postupanjem da je tuženik tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Stoga da je tuženik, koji je sastavio Ugovor, dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja.

2. Tužena u svojem odgovoru na tužbu u cijelosti se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini.

2.1.U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti valutne klauzule tužitelj da navedeno neutemeljeno ističe i da ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ju upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Navodi da je tuženik u svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju ugovora.Tužitelj da je između više ponuđenih valuta odabrao valutu CHF nakon čega da je zaključen ugovor u valuti CHF, a takav odabir valutne klauzule (između više ponuđenih) da predstavlja pojedinačno pregovaranje. Promjena tečaja strane valute da ni na koji način nije predvidiva niti da je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF, pa ni bilo koje druge strane valute. Navodi da tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom da kumulativno moraju biti ispunjeni slijedeći uvjeti (čl. 81 Zakona o zaštititi potrošača – Narodne novine 96/03): a.) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo; b.) da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Pozivaju se na to da je tužitelj vlastoručno odabrao valutu CHF, te da je stoga razvidno da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Nadalje, tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat utuženog iznosa na ime ništetne valutne klauzule jer da je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

2.1.U odnosu na navode tužitelja da je odredba koja se odnosi na troškove obrade kredita ništetna navodi je ista ugovorena čl.3. Ugovora o naknadi za korištenje kredita jer je tuženik kao kreditor i vjerovnik svoje pravo na obračun jednokratne naknade za korištenje kredita crpio iz Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite, a tužitelj je potpisom Ugovora pristao na sve odredbe i uvjete Ugovora. Ističe kako se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već isto mora dokazati.

3. U tijeku postupka, a nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 14. veljače 2025. godine (l.s. 133-135) precizirao tužbeni zahtjev, te predložio da sud odluči, a kako je naznačeno u izreci donesene presude.

3.1. U odnosu na navode tužene da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva za istaći je da sud smatra da tužitelj nije preinačio tužbu nego je određeno postavio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, time da je tužba bila podnesena temeljem čl. 186.b ZPP kao stupnjevita pa se ne radi o preinaci tužbe kada je tužitelj nakon provedenog financijskog vještačenja određeno naznačio visinu zahtjeva.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao: Ugovor o kreditu broj 138-50- 3002107 od 18.08.2005. godine sa prilozima (l.s. 6-16); prijepis knjigovodstvene kartice, otplatni plan, obavijest tužene o promjenama kamatnih stopa (l.s.17-25); nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Petra Bajlo sa prilozima (121-127); saslušao tužitelja kao stranku (l.s. 141-143). Tijekom postupka tuženi je odustao od saslušanja djelatnika tuženog ČŽ.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 1.383,88 eur uvećan za zakonske zatezne kamate, koji je iznos tuženik naplatio od tužitelja po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sadržanoj u ugovoru o kreditu zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke, a koji zahtjev temelji na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) kao i zahtjev da se utvrdi da je navedeni Ugovor o kreditu, ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, te da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 399,85 eur koji je tuženik naplatio na temelju takve ništetne odredbe, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevi od 22. kolovoza 2005. do isplate.

6. Među strankama je nesporno:

- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio dana 18. kolovoza 2005. godine Ugovor o kreditu broj ugovora 138-50-3002107, u iznosu od 19.204,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate kredita kroz 84 mjeseca s ugovorenom, promjenjivom, početnom nominalnom kamatnom stopom od 5,50 % na dan sklapanja ugovora;

- da je čl. 1. Ugovora o kreditu iznos kredita odobren u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.;

- da je kredit u cijelosti otplaćen prije 31. kolovoza 2012. godine.

7. Financijski vještak Petar Bajlo je u svojem pismenom nalazu i mišljenju od 20. siječnja 2025. godine (l.s. 121-127) naveo da je tužitelj zbog promjene tečaja švicarskog franka tuženici preplatio ukupno 10.426,86 HRK/1.383,88 EUR, a koji iznos da uključuje samo pozitivnu razliku anuiteta, a da ukoliko se zbroje pozitivne i negativne razlike anuiteta po mjesecima, da se tada dolazi do zaključka da je tužitelj tuženici zbog promjene tečaja švicarskog franka preplatio ukupno 8.361,02 HRK / 1.109,69 EUR. Također utvrđuje da je Ugovorom o kreditu definirana jednokratna naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita koja da se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te da je tuženica tužitelju na dan 22. kolovoza 2005. obračunala 3.012,69HRK/ 399,85 EUR te naknade.

7.1. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka pa je podneskom od 14. veljače 2025. precizirao tužbeni zahtjev na način kako je to naznačeno u izreci presude, a na koji precizirani tužbeni zahtjev je tuženik stavio prigovor preinake tužbenog zahtjeva, što je sud donošenjem ove presude odbio kao neosnovan, kako je tužitelj postupajući po provedenom financijskom vještačenju uredio i precizirao već postavljeni tužbeni zahtjev, a što je dopušteno sukladno pravnom shvaćanju Županijskog suda u Zadru, posl. br. Su-48/17 i Odlukom Županijskog suda u Zagrebu pod posl. br. Gž-1337/22.

7.2.Nadalje, prigovor tuženika u odnosu na negativnu tečajnu razliku prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka nije bio od utjecaja na donošenje ove presude kako ista nije bila predmetom ovog postupka.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su 2005. u kolovozu ona i dečko, sada muž u Auto kući Lulić htjeli kupiti auto, a nakon čega su se odlučili za Renault Clio, pa ih je odmah u Auto kući primio djelatnik banke RBA te im je nakon što su pokazali izvatke od plaća, rekao da udovoljavaju uvjetima za podizanje kredita u CHF-u, a nakon čega su se odlučili isti podignuti i kupiti auto. U banku da nije nikada ni pristupila, osim naknadno kada su plaćali rate kredita, već da su sve obavljali u prostorijama Auto kuće pa tako i preuzeli Ugovor o kreditu koji su išli solemizirati kod javnoga bilježnika, a i svu dokumentaciju koja je bila potrebna za podizanje kredita da su dostavljali djelatniku banke u Auto kući. O odredbama Ugovora o kreditu da nisu mogli pregovarati s bankom, pa tako ni za kamatnu stopu, a pristali su podignuti kredit u švicarcima, jer im je ponuđen kao najpovoljniji. Djelatnik banke da ih nije upozoravao na nikakve rizike pa su tako bili sigurni da će uredno otplaćivati kredit sa onom ratom koja je bila na početku. Nakon određenog vremena od podizanja kredita da rata je porasla te da su normalno i dalje otplaćivali kredit sve do kraja kredita iako su dobivali nekakve obavijesti od banke. Naknadu za obradu kredita da je odredila banka i da su prilikom podizanja istog i uredno platili, bez da su s bankom mogli o njoj pregovarati. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu kao i sada da je razumjela odredbu o promjenjivosti kamatne stope i podizanja kredita u valuti CHF, no da nije znala da rata može se toliko povisiti, a niti da ju je itko na to upozorio

8.1. Tužitelj je ovom sudu dokazao svojstvo potrošača jer je u čl. 3 st. 1. točka 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/3) potrošač definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz sadržaja Ugovora o kreditu vidljivo je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svojstvu korisnika kredita te se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu gdje je tužitelj potrošač, kako to proizlazi iz tog Ugovora o kreditu i kako je to tužitelj iskazao u svojem stranačkom iskazu da je kredit podigao isključivo za potrebu kupnje automobila za osobno potrebe i da je kredit osobno vraćao. Valutna klauzula iz sklopljenog ugovora o kreditu je odraz dispozitivne odredbe hrvatskog prava koja ugovarateljima ostavlja mogućnost drugačijeg rješenja te ulazi u područje primjene direktive Vijeća 93/13/EEZ i može biti podložna ocjeni nepoštenosti sukladno čl. 1 st. 2 direktive Vijeća 93/13/EEZ. Odredba čl. 22. ZOO-a o valutnoj klauzuli je dispozitivna zakonska odredba koja ugovornim stranama ostavlja mogućnost pregovaranja i dogovora i to o njenoj primjeni i o modalitetu njezine primjene. Ta odredba predstavlja dispozitivnu odredbu koja predviđa i dopušta drugačija rješenja pa je takva ugovorna odredba odraz dispozitivne odredbe i ulazi u područje primjene direktive Vijeća 93/13/EEZ i može biti predmetom ocjene nepoštenosti. To proizlazi i iz pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu pod posl. br. P-1401/12 gdje je predmetom spora bila ocjena nepoštenosti valutne klauzule, te iz direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1993.

9. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer zastara počinje teći tek donošenjem odluke VTS RH br. P-6632/2018 od 14. lipnja 2018. kada je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj 1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, a tužba je u ovom predmetu podnesena sa 02. lipnja 2022. godine, a što je unutar petogodišnjeg roka za zastaru.

10. Sud smatra da je tuženik nesavjesni stjecatelj preplaćenih iznosa jer su sudovi u predmetu "Potrošač" ocjenjivali postupanje banaka u predugovornoj i ugovornoj fazi prilikom sklapanja ugovora o kreditu, te su ocijenili da je postupanje banaka bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja, pa je to bio razlog utvrđenja nepoštenosti i ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate jer je tuženik kao financijska institucija bio nesavjestan stjecatelj, te se tuženik prilikom naplate većih iznosa glavnice uslijed primjene ništetne valutne klauzule morao rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja a što nije (ŽS u Varaždinu presuda br. Gž-1613/2018-2 od 19.2.1919. i Gž-1226/2020-2 od 30.3.2021., ŽS u Bjelovaru presuda Gž-597/2017-2 od 15.3.2018.)

11. Po provedenom dokaznom postupku te ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev kako je isti preciziran po tužitelju pismenim podneskom od 14. veljače 2025. godine u cijelosti osnovan. Iz nalaza financijskog vještaka Petra Bajla proizlazi da bi tuženik bez osnove stekao u slučaju primjene fiksnog tečaja iznos od 1.383,88 EUR-a zbog promjene tečaja CHF, te da bi ugovaranjem jednokratne naknade od 3,30 % od iznosa kredita, bez osnove stekao iznos od 399,85 EUR-a.

12. Radi zaštite kolektivnih prava kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 vođen je postupak po tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruge potrošač protiv banaka, te je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je istom presudom utvrđeno da su povrijeđeni interesi i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a da prije zaključenja predmetnih ugovora banke nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača – potrošač protiv banaka predstavlja kolektivni postupak te u skladu sa čl. 502 c ZPP-a pravomoćna presuda obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava potrošača čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

13. Spomenuta presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

13.1. Iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o odredbi čl. 1. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula a isto tako tuženik nije dokazao da je prilikom samog sklapanja ugovora o kreditu informacijama putem osobnih bankara ili u samim ugovorima ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF upozorio tužitelja kao korisnika kredita jer se u stvarnosti radilo o odredbi koja je izrazito nepovoljna za korisnika kredita i takvo upozorenje je trebalo naći mjesta u ugovoru. Tuženik ne tvrdi da je tužitelj bio upozoren na valutnu klauzulu i njezinu rizičnost već tuženik tvrdi da nije mogao predvidjeti rast tečaja CHF koji je uslijedio u tijeku otplate kredita. Obveza tuženika kao profesionalca je bila da prilikom pregovaranja upozori tužitelja na posljedice i rizike vezanja kredita uz tečaj CHF te mu objasni sve parametre o kojima ovisi stabilnost valute, valutnog rizika u odnosu na CHF. Specifičnost i priroda valute CHF je poznata bankama no ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem te neinformirani potrošač nije svjestan rizika kojeg preuzima. Sama nerazumljivost ugovorih odredbi ozbiljan je uzrok značaja neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te banka zna za taj rizik ali ga prešućuje.

14. Stoge sud utvrđuje da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu tj. a koji način će promjena tečaja CHF utjecati na korisnika kredita a to tuženik tijekom postupka ni ne tvrdi. Posljedica toga je neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljena na primjeni valutne klauzule, a na štetu tužitelja. Predmet i cijena su bitni sastojci sukladno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Temeljem čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, pri čemu je odredba čl. 272. istog Zakona činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti. Odredba čl. 270. st. 1. ZOO-a propisuje da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva da je ugovor ništav.

15. U smislu odredbe čl. 295. st.1.Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje ZOO-a) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formuliranom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dok je u čl. 9., alineja 7, predmetnog Ugovora u navedenoj odredbi između ostalog navedeno da se na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju opći akti kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog ugovora.

16. Zakon o zaštiti potrošača niti Zakon o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo je sadržano u odredbi čl. 4. ZOO–a, a kojim je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Poštovanje ovog načela znači postupati s povjerenjem prema osobi i interesima druge strane, međusobno se izvješćivati o stanju pravnoga posla i polagati račune, uvažavati interese obiju ugovornih strana glede tumačenja ugovora, razvijati međusobnu suradnju, suzdržavati se od dvoličnog i proturječnog ponašanja, njegovati otvorenost i iskrenost u vrijeme zasnivanja određenog obvezno pravnog odnosa te pokazivati spremnost na potpuno i valjano ostvarivanje i ispunjenje ugovorom preuzetih obveza.

17. Riječ o otvorenoj pravnoj normi koja samo načelno određuje na koji bi se način subjekti obvezno - pravnoga odnosa trebali ponašati, a pri tome je naglašena upravo vjera, odnosno povjerenje između ugovornih strana pa bi povjerenje trebalo biti ključni element i načela savjesnosti i poštenja.

18. Odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od dana 13. lipnja 2014. godine ističe se da „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika.“

19. U smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

20. U smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Sud je našao da je ugovorna odredba ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka o valutnoj klauzuli (čl. 1. Ugovora) ništetna, te da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne odredbe naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu odredbe čl.1111. ZOO-a.

22. Sud u cijelosti prihvaća pismeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a koji nalaz je dan stručno i objektivno te u nalazu nisu nađene okolnosti i navodi koji bi ukazivali na sumnju u pravilnost danog nalaza. Zbog toga je nesporno utvrđena osnovanost zahtjeva za isplatu tužitelja, pa je odlučeno kao u točki I. ove presude.

23. U odnosu na točku II. i III. izreke ove presude utvrđeno je da je Ugovor o kreditu broj 138-50-3002107 od 18. kolovoza 2005. godine u čl. 3. ništetan u kojoj se uglavljuje jednokratna naknada tužitelju u visini od 3,30 % od iznosa kredita. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 3,30 % na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, kao potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, a rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade, troškova obrade. Ovo tim više što je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita što tužitelja, kao korisnika kredita, dodatno dovodi u neravnopravan položaj. To znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, pa tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" eventualni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita.

24. Tužitelju kao stranci koja je postigla uspjeh u sporu, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23 dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnih troškova. Tako su mu priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 dalje: OT) i to za sastav tužbe – 200,00 EUR-a (Tbr. 7. toč. 1. OT); zastupanje na ročištu od 20. studenoga 2023. godine, od 16. prosinca 2024. i od 03. srpnja 2025. svaki u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr.9.1.); sastav obrazloženoga podneska od 29. srpnja 2022. i od 14. veljače 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr.8. toč. 1. OT); zastupanje na ročištu povodom objave presude od 08. srpnja 2025 godine u iznosu od 100,00 EUR- a (Tbr.9.1.) što ukupno u iznosu od 1.200,00 EUR-a uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 300,00 EUR-a, što ukupno iznosi 1.625,00 EUR-a, te uvećano za sudske pristojbe na tužbu u iznosu 79,63 EUR-a i predujam za trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,50 EUR-a, što sveukupno iznosi 1.960,28 EUR-a, dok se u preostalom dijelu isti odbija kao neosnovan i to za iznos od 132,72 Eura budući isti trošak (za izradu inicijalnog vještva) nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

Zadar, 08. srpnja 2025.

Sutkinja:

Maja Nevešćanin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri iz Zadra

2. Tuženiku po punomoćnicima OD Mađarić & Lui iz Zagreba