Revr-722/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. A. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. Đ., odvjetnica u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-114/15-2 od 21. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj Pr-39/15-12 od 30. rujna 2015., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2017.,
Legislator headnote
AI generatedRevr-722/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da reviziju podnosi zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih građana u njegovoj primjeni. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 722/16-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. A. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica S. Đ., odvjetnica u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-114/15-2 od 21. prosinca 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški broj Pr-39/15-12 od 30. rujna 2015., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2017.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tuženici naloženo tužitelju isplatiti bruto mjesečne iznose po osnovi prekovremenog rada s pripadajućom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 22.770,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja, 30. rujna 2015. do isplate.
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. točka 1. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi da reviziju podnosi zbog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih građana u njegovoj primjeni. Predložila je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode tuženice iznesene u reviziji. Navodi da je u konkretnom predmetu suđeno sukladno sudskoj praksi jer je pobijanom presudom zauzeto pravno shvaćanje da tužitelju, od 24 sata provedenih na radu, pripada, pored redovnog radnog vremena od 8 sati, pravo na isplatu uvećanog dijela plaće za prekovremeni rad samo za 8 sati, a ne i za 8 sati koje je proveo odmarajući se. Zato je predložio reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu.
Revizija tuženice nije dopuštena.
Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i neradnim danima za mjesec srpanj 2009., za razdoblje od rujna 2009. do prosinca 2009. te za mjesece siječanj 2010. i listopad 2010.
Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 14. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 175/03, 136/04 i 76/07 – dalje: ZSOS), čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04) koji je bio na snazi u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. srpnja 2008. i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08) koji je na snazi od 31. srpnja 2008. do 2. kolovoza 2012. te tuženici naložili da tužitelju za mjesec srpanj 2009., za razdoblje od rujna 2009. do prosinca 2009. te za mjesece siječanj 2010. i listopad 2010. isplati iznos od ukupno 27.020,91 kuna bruto s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.
Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U konkretnom slučaju tuženica postavlja materijalnopravno pitanje:
„Da li se na djelatne vojne osobe imaju primijeniti propisi koji se odnose na državne službenike i namještenike, posebice odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ili se na iste imaju primijeniti odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike kao lex specialis na osnovu kojega su doneseni: Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće kojim su propisani dodaci i načini obračuna za dežurstvo, za obavljanje stražarske službe i terenskog rada, te da li djelatne vojne osobe imaju pravo na naknadu za prekovremeni rad za stražu, dežurstvo, terene i sl. i u kojem opsegu, ukoliko su već na ime ostvarenih sati koristili slobodne dane, dakle, ukoliko su iste osobe u smislu čl. 35. st. 3. Zakona o radu imale i koristile preraspodjelu radnog vremena, kao i da li imaju pravo na naknadu za prekovremeni rad na straži, dežurstvu i terenima za sate koje stvarno nisu efektivno radili (priprema i odmor)?“
Obrazlažući važnost postavljenog pitanja tuženica navodi da je u pobijanoj odluci drugostupanjski sud odstupio od stajališta Vrhovnog suda RH iskazanog u presudi broj Revr- 753/09 u kojoj se navodi da nije životno moguće i prihvatljivo da bi tužitelj mogao prekovremeno raditi 24 sata dnevno.
U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su zauzeli pravno shvaćanje da tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad bez borbenih zadaća te da tužitelju niti za jedan period nije priznat prekovremeni rad od 24 sata.
U revizijskoj odluci broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. na koju se tuženica poziva obrazlažući razloge važnosti postavljenog materijalnopravnog pitanja, zauzeto je pravno shvaćanje da nije fizički moguće te da nije životno da bi djelatnik obavljao rad dvadeset četiri sata dnevno i u kontinuitetu od sedam dana uzastopno.
Prema tome, drugostupanjska presuda je, u konkretnom slučaju, utemeljena na shvaćanju koje je podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Zbog navedenog, revizija tuženice nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. veljače 2017.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.