Rev-1619/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1619/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Vjere Delić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. H. iz S., koga zastupa B. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženice C. " d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. prosinca 1995. godine broj Gž-242/95-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. studena 1994. godine broj P-1628/94, u sjednici održanoj dana 15. srpnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade štete ukupno iznos od 71.428,00 kn zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Sud drugog stupnja djelomično je preinačio presudu suda prvoga stupnja i dosudio tužitelju iznos od 24.000,00 kn, i to temeljem naknade nematerijalne štete, dok je u odluci o naknadi materijalne štete rješenjem ukinuo presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju tjelesno ozlijeđen, da su te ozljede uzrokovale fizičke boli, a isto tako da je trpio i strah.

Također je taj sud utvrdio jačinu i trajanje spomenutih boli i straha.

Sud je dalje utvrdio da su tjelesne ozljede kod tužitelja uzrokovale trajne posljedice koje su smanjile njegovu opću, radnu i životnu sposobnost za 10%. Zbog utvrđene jačine i trajanja fizičkih boli, ovaj sud smatra, jednako kao sud drugoga stupnja da iznos od 5.000,00 kn čini primjereno zadovoljenje tužitelju za te boli, a iznos od 4.000,00 kn jednako takvo zadovoljenje za pretrpljeni strah.

Zbog stupnja smanjenja tužiteljeve opće, radne i životne sposobnosti po mišljenju ovoga suda sud drugog stupnja je također utvrdio odgovarajuće zadovoljenje tužitelju za duševne boli zbog smanjenja njegove životne aktivnosti u iznosu od 15.000,00 kn.

Iz tih razloga je sud drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. srpnja 1999. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.