Legislator Case Law & Legislation
Revr-1572/2011-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal, quashing lower court decision due to improper passive legitimation of the employer.

Case Number Revr-1572/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the appellant's review against the County Court's decision, which had partially overturned the first-instance judgment. The lower court incorrectly ruled that the tenant, not the landlord, was the proper defendant because the employee was not on the tenant's staff list. The court found this legal characterization erroneous, as the tenant was not the entity that issued the termination order. Consequently, the Supreme Court quashed the lower court's ruling and remanded the case for retrial.

Legislator headnote

AI generated

Članak 133. stavak 1. Zakona o radu; Članak 394. stavak 1. Zakona o parničnom postupku: In a labor dispute, the party issuing the termination decision is the properly passive litigant, and a lower court's failure to recognize this constitutes a fundamental violation of procedural rules warranting the quashing of the judgment.

Keywords

AI generated
passive legitimation termination of employment review of judgment fundamental violation labor dispute tenant vs landlord remand for retrial

Cited Legislation

AI generated
Članak 133. stavak 1. Zakona o radu
Članak 133. stavak 13. Zakona o radu
Članak 106. Zakona o radu
Članak 107. Zakona o radu
Članak 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku
Članak 375. Zakona o parničnom postupku
Članak 394. stavak 1. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1572/11-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasne Guštek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz R. D., zastupanog po punomoćnici V. G., odvjetnici iz Z., protiv tuženice PZ N. Z. iz S., zastupanog po punomoćniku B. Z., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1823/11-2 od 8. kolovoza 2011., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, poslovni broj P-2403/10 od 20. prosinca 2010., u sjednici održanoj 8. veljače 2012.

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, te se ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1823/11-2 od 8. kolovoza 2011. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 28. lipnja 2010., broj 146/2010, nedopuštena, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku N. Z. P.Z. da vrati tužitelja N. M. na radno mjesto vrtlar u A. C. u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.845,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate l. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem po stopi propisanoj č

eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih plaća u roku od 8 dana.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kako glasi:

''Nalaže se tuženiku N. Z. p.z. da tužitelju N. M. isplati ukupan iznos bruto plaća /koji iznos ukupan iznos kao i svaki pojedinačni mjesečni iznos bruto plaće sa danom dospijeća će tužitelj precizirati nakon što dobije podatke od tuženika ili nakon provođenja financijskog vještačenja/, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa bruto plaće po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih plaća u roku od 8 dana.''“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„1. Uvažava se žalba tuženice PZ N. Z. i preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru od 20. prosinca 2010. poslovni broj P-2403/10 tako da se odbija tužbeni zahtjev u točki 1. i 2. njezine izreke.

2. Odbija se žalba tužitelja N. M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na isplatu plaće.

3. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u točki 3. izreke tako da je tužitelj dužan nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.460,00 kuna, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu u cijelosti, a prvostupanjsku u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom plaća, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje i to drugom vijeću drugostupanjskog suda radi donošenja odluke o žalbama.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 28. lipnja 2010., da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto, kao i da se naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos bruto plaće.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 – odluka USRH, 123/08 – ispr. i 57/11 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka istaknut u reviziji.

Drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev obrazlažući svoju odluku prihvaćanjem prigovora promašene pasivne legitimacije, smatrajući da u konkretnom slučaju tuženik nije stvarni poslodavac jer je došlo do prijenosa ugovora o radu u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 – dalje: ZR).

Naime, u tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tuženik N. Z. P. iz F. J., 28. lipnja 2010. donio odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koji je sklopljen među strankama 23. travnja 2007., te da tužitelju otkazni rok iznosi tri mjeseca, kao i da za vrijeme otkaznog roka isti nije dužan raditi, da ima pravo na naknadu plaće, kao i na sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka i pravo na otpremninu u skladu s odredbama čl. 118. Kolektivnog ugovora PZ N. Z..

Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Prema st. 2. istog članka ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Prema st. 3. čl. 129. ZR zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovog članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim novčanim potraživanjem iz radnog odnosa.

Prema odredbi čl. 106. ZR poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu.

Prema odredbi čl. 107. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani i ugovoreni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju, između ostalog, ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

U konkretnom sporu drugostupanjski sud je zauzeo stav da tuženik nije stvarni poslodavac tužitelja, pa da zbog toga ni nije pasivno legitimiran u sporu za utvrđenje

ći kako je u

nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu kojeg je donio tuženik, smatraju konkretnom slučaju primjenom odredbe čl. 133. st. 1. ZR.

Prema odredbi čl. 133. st. 1. ZR ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi ugovori o radu radnika koji radi u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani uz obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja. Prema odredbi čl. 133. st. 13. ZR, ako se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti.

Drugostupanjski sud je ocijenio da je stvarni poslodavac u konkretnom slučaju J. d. o. o. iz Z., koji je s tuženikom zaključio ugovor o zakupu, na temelju kojeg je turističko naselje C. dano u zakup J. d. o. o. ugovorom od 2. veljače 2010. za period od 1. veljače 2010. do 31. prosinca 2015.; da je zakupac preuzeo sve radnike koji su bili na popisu, među kojima se ne nalazi tužitelj. Na temelju tako utvrđenih činjenica drugostupanjski sud je ocijenio da tuženik nije pasivno legitimiran u konkretnom pravnom sporu. Takav zaključak je pogrešan.

U radnom sporu u kojem se ostvaruje zaštita prava iz radnog odnosa, pasivno legitimiran je onaj koji je donio odluku protiv koje se ostvaruje sudska zaštita.

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da tuženik nije pasivno legitimiran, drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a vezane uz žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. pitanje zakonitosti samog otkaza ugovora o radu. Time se ostvario i revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP.

Zbog osporenog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 8. veljače 2012.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.