Legislator Case Law & Legislation
Rev-2555/2016-3 AI generated

Rev-2555/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2555/2016-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika G. B. iz R., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u R., protiv tuženih-protutužitelja D. C. iz R., (ranije R.) i maloljetne K. U. iz R., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici D. C. iz R., a obje zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P. i P. u Z., radi isplate i namirenja iz založene nekretnine, odlučujući o reviziji tuženih-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5783/2013- 2 od 15. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj G/24 P- 2793/2011 od 21. lipnja 2013., a ispravljene rješenjem broj G/24 P-2793/2011 od 2. srpnja 2013., u sjednici održanoj 26. rujna 2017.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2555/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2555/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika G. B. iz R., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u R., protiv tuženih-protutužitelja D. C. iz R., (ranije R.) i maloljetne K. U. iz R., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici D. C. iz R., a obje zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P. i P. u Z., radi isplate i namirenja iz založene nekretnine, odlučujući o reviziji tuženih-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5783/2013- 2 od 15. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj G/24 P- 2793/2011 od 21. lipnja 2013., a ispravljene rješenjem broj G/24 P-2793/2011 od 2. srpnja 2013., u sjednici održanoj 26. rujna 2017.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženih-protutužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke naloženo je prvotuženoj-protutužiteljici (dalje: prvotužena) platiti tužitelju-protutuženiku (dalje: tužitelju) iznos od 132.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom pobliže navedenom pod toč. I izreke prvostupanjske presude. U toč. II izreke prvostupanjske presude naložena je javna prodaja nekretnine označene kao k.č.br. 1508/4, kuća broj 2 i dvorište u ulici ... od 1026 m , upisane u z.k.ul. broj 2982 K.O. Z. i to stana i garaže pobliže opisanih i navedenih pod toč. II izreke prvostupanjske presude, te je naloženo drugotuženoj-protutužiteljici (dalje: drugotužena) da je dužna trpjeti namirenje potraživanja tužitelja u iznosu od 132.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB na dan plaćanja.

U toč. III izreke prvostupanjske presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 132.000,00 EUR-a tekuće od 11. veljače 2011. pa do isplate u visini koja je pobliže navedena pod toč. III izreke prvostupanjske presude. U toč. IV izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženima da tužitelju solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 128.651,70 kn.

U toč. V izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev tuženih kojim su tražili utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o zajmu sklopljen 7. veljače 2008. između tužitelja kao zajmodavca i prvotužene kao zajmoprimca i na kojem je potpis zajmoprimca ovjeren od strane javnog bilježnika V. P. iz R. pod brojem ovjere OV- 5228/2008. Ujedno je odbijen i tužbeni zahtjev tuženih kojim su tražili da se naloži Općinskom sudu u Rijeci brisanje prava zaloga upisanog rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj Z-2324/08 radi osiguranja tražbine od 130.000,00 EUR-a na nekretninama pobliže navedenim pod toč. V izreke prvostupanjske presude.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženih te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim točkama I, II, IV i V izreke. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je žalba tuženih podnesena 11. listopada 2013. kao nepravodobna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavile tužene zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude sukladno navodima revizije, odnosno podredno da ukine nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tužitelj je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je protutužbeni zahtjev tuženih na utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu sklopljenog između tužitelja i prvotužene, a slijedom toga predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate i namirenja iz založene nekretnine, odnosno protutužbeni zahtjev tuženika da su ispunjeni uvjeti za brisanje prava zaloga u svrhu osiguranja povrata zajma.

U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelj i prvotužena sklopili 7. veljače 2008. Ugovor o zajmu prema kojem je tužitelj prvotuženoj dao zajam u iznosu od 130.000,00 EUR-a uz rok vraćanja od tri godine, a prvotužena je u svrhu osiguranja primljenog zajma dozvolila upis hipoteke na spornim nekretninama u svrhu povrata iznosa zajma i nužnih troškova u iznosu od 2.000,00 EUR-a,

- da je prvotužena darovala drugotuženoj nekretnine u odnosu na koje je zasnovana hipoteka u svrhu osiguranja povrata zajma,

- da je drugotužena upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina i to u z.k.ul. broj 2982 K.O. Z. i poduložak 221 iz te K.O.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključili su da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan, osim u dijelu potraživanja da drugotužena trpi namirenje i zakonske zatezne kamate na iznos zajma i troškova, dok su slijedom toga u cijelosti odbili protutužbeni zahtjev tuženih. Pritom sudovi zaključuju da je prvotužena temeljem sklopljenog ugovora o zajmu primila iznos od 130.000,00 EUR-a te se obvezala isti vratiti po dospijeću kao i iznos troškova od 2.000,00 EUR-a. Slijedom toga drugotužena je dužna i trpjeti namirenje iznosa zajma i troškova obzirom da je u svrhu osiguranja zasnovana hipoteka na nekretninama koje je prvotužena nakon sklopljenog ugovora o zajmu darovala drugotuženoj.

Tuženi u reviziji iznose revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ističući da je predmetni ugovor o zajmu ništetan temeljem odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO) jer je sklopljen u suprotnosti s odredbom čl. 17. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine", broj 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 133/09, 153/09, 145/10 i 76/13 – dalje: ZDP). To iz razloga što ZDP zabranjuje davanje zajma ili kredita u stranom sredstvu plaćanja i jedino banke mogu odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja rezidentima. Pritom revidentice ukazuju na to da u smislu odredbe čl. 327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, te slijedom toga nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji predstavlja hipotekarnu tužbu i prema kojem bi drugotužena trebala trpjeti prodaju nekretnine na kojoj je zasnovana hipoteka, a u svrhu osiguranja povrata zajma i troškova zajma.

Prigovor pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan.

Točno je da u smislu odredbe čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, sud može paziti po službenoj dužnosti na ništetnost koja je istaknuta u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost. Tužene su tijekom ovog postupka, pa tako i u žalbi, isticale da je sporni ugovor o zajmu ništetan zbog toga što se radi o simuliranom ugovoru iz čl. 285. st. 1. ZOO. Stoga nižestupanjski sudovi nisu ni utvrđivali činjenice koje su relevantne za primjenu ZDP jer tužene nisu navele u svezi toga činjenice, a niti su predložili bilo kakve dokaze u tom smislu. Na taj način su tužene prigovor ništetnosti ugovora s osnova suprotnosti ZDP prvi put istakle u reviziji, a taj prigovor uključuje u biti i isticanje prigovora nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i što se ne može po prvi puta isticati u reviziji (tako i ovaj sud u odluci broj Rev 1548/91 od 14. studenoga 1991.). Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji ukazuju tužene u reviziji.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tuženih odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 26. rujna 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.