I Kr-275/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-275/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice, Marijana Svedrovića, Milivoja Mikora i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. T., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Sisku od 7. studenog 2002. godine broj K-4/97 (Kv-180/02), u sjednici održanoj dana 28. siječnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. M.T. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Sisku od 29. rujna 1998. godine broj K-4/97-164, koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. lipnja 1999. godine broj IKž-723/98-7 osuđen je M.T. zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Osuđenik kaznu izdržava u Kaznionici G.

Dana 4. studenog 2002. godine osuđenik je po drugi put osobno podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i predložio da se zahtjev prihvati i njemu kazna izvanredno ublaži.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, saslušan u smislu čl. 416. st. 5. ZKP, izrazio je mišljenje da ne postoje razlozi za izvanredno ublažavanje kazne, a Županijski sud u Sisku predložio je da se zahtjev odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik temelji zahtjev na lošem zdravstvenom stanju, obiteljskim prilikama i na pozitivnom, dobrom ponašanju na izdržavanju kazne. Navodi, da je zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu u lošem psihofizičkom stanju, da želi više pomoći svojoj djeci, a dobrim radom i ponašanjem u kaznionici nastoji stvoriti što bolji status.

Te okolnosti potvrđene su odgovarajućom dokumentacijom (list 486 do 491).

Na svom lošem zdravstvenom stanju, obiteljskim prilikama i na pozitivnom, dobrom ponašanju na izdržavanju kazne, osuđenik je već temeljio prvi odbijeni zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio 11. travnja 2001. godine, (list 458 do 472/II, 480 i 481 – IKr-34/01-3), pa prema tome to nisu nove okolnosti. Stanovito pogoršanje zdravlja osuđenika, s obzirom na težinu i društvenu opasnost kaznenog djela zbog kojeg je M.T. osuđen, kao i stupanj njegove kaznene odgovornosti, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da je bilo u vrijeme izricanja presude očito ne bi dovelo do blaže osude.

Korektno ponašanje osuđenika na izdržavanju kazne, gdje uz poštivanje kućnog reda ispunjava sve radne zadatke, u skladu je s edukacijom i tretmanom osuđenika u kaznionici, pa nije od značaja za izvanredno ublažavanje kazne, već eventualno za uvjetni otpust. Prema tome, ne postoje zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne iz čl. 414. ZKP.

S obzirom na izloženo, na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v.r.