Rev-2023/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2023/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Damiru Kontrecu, u pravnoj stvari tužitelja S. gospodarstva T. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice S. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-1663/10 od 9. lipnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru br. P-98/04 od 9. travnja 2010., 18. travnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 4.630,86 kn, zajedno sa zateznom kamatom od 20. veljače 2003. do isplate, kao i trošak postupka u iznosu od 3.997,75 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno izjavila reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), dakle izvanrednu reviziju. Tuženica predlaže da se revizija prihvati i da se drugostupanjska presuda preinači na način da se tužitelj u cijelosti odbije s postavljenim zahtjevom.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženice nije dopuštena.

U ovom sporu radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP).

Prema odredbi čl. 467. st. 7. ZPP, protiv odluke drugostupanjskog suda u sporu male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. U konkretnom slučaju ne radi se o slučaju kada je sud drugoga stupnja sudio na temelju odredbi čl. 373. a i 373. b ZPP. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava

– trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. istog članka).

Iz sadržaja gore navedenih odredbi proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži tri elementa: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavaka za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tuženica nije navela određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Naime, u reviziji se navodi da je pravno upitna osnova utuženja tužitelja – trošak organizacije grijanja u naselju M. K. u Z., te da je sporno pitanje zastare tražbine. Osim toga ukazuje se na drugačiju odluku Županijskog suda u Zadru Gž-348/06, a u kojoj je zauzeto shvaćanje da zastarni rok godina dana i gdje je zahtjev tužitelja odbijen.

Naime, revizijski sud nije ovlašten sam pronalaziti i kreirati pravno pitanje prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema tome, bez da je jasno naznačeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, ukazivanje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka samo za sebe ne daje mogućnost da se meritorno odlučuje o predmetnoj reviziji.

Okolnost da u istim predmetima postoji različita praksa Županijskog suda u Zadru, također nije razlog za dopuštenost izvanredne revizije. Naime, problem neujednačene prakse na razini jednog županijskog suda u smislu odredbe čl. 35. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10, 122/10 – pročišćeni tekst) ima se rješavati na odjelskoj sjednici tog suda i time ostvariti jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Stoga je valjalo reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392. ZPP.

U Zagrebu, 18. travnja 2012.

Sudac:

Damir Kontrec, v.r.