Rev-2785/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2785/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice mal. A. H. iz Z., koju zastupa z.z. Z. H., protiv tužene Općine Š. - Općinske uprave društvenih prihoda, koju zastupa javni pravobranilac Općine Š. M. B., radi isplate, rješavajući reviziju maloljetne tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 29.VI 1990.godine br. Gž-485/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 10.V 1990. broj P- 1539/89, u sjednici održanoj dana 20. ožujka 1991. godine

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se revizija maloljetne tužiteljice, pa se ukidaju presuda Okružnog suda u Šibeniku od dana 29.VI 1990.godine pod poslovnim brojem Gž-485/90 i presuda Općinskog suda u Šibeniku od dana 10.V 1990. godine pod poslovnim brojem P-1539/89 i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je odbijena tužba maloljetne tužiteljice sa tužbenim zahtjevom kojim traži da sud obveze tuženu Općinu

- njen organ Upravu društvenih prihoda da joj isplate iznos od 13,000.000 tadašnjih dinara sa pripadajućom zakonskom kamatom.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavila tužiteljica, koju je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud dostavio tuženoj i nadležnom javnom tužiocu.

Tužena svoj odgovor na reviziju tužiteljice nije dala, a javni tužilac Hrvatske se o istoj nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Nije sporno da je prema rješenju nadležnog organa za poslove društvenih prihoda tuženoj Općini Šibenik tužiteljica kao porezni obveznik dana 12. XI 1988. godine uplatila iznos od 380 dinara, da je povodom izjavljene žalbe koja je zadržavala rješenje prvostepenog organa, drugostepeni sud - Republički sekretarijat za financije, rješenje prvostepenog organa poništio, da je ponovno porezni organ rješavao i svojim rješenjem odredio novi porez na promet navedenih nekretnina u visini od 552,46 dinara koji je tužiteljica trebala platiti u roku od 15 dana, najdalje do 12. VII 1989. godine.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 380 dinara za vrijeme od l8 mjeseci kroz koje bi se tužena bezrazložno obogatila raspolažući tim iznosom.

Sudovi su zauzeli pravni stav da prema odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina i prava ("Narodne novine SRH" br. 47/85 - u daljnjem tekstu: Zakona) tužiteljici ne pripada pravo kamata na uplaćeni iznos, jer prava obveza na plaćanje poreza dospijeva zaključenjem ugovora, a žalba protiv rješenja kojim je razrezan taj porez ne odgađa njegovo izvršenje.

Stog razloga je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa za koji bi se tužena općina neosnovano obogatila odbijen kao neosnovan.

Prema stanovištu ovog revizijskog suda pogrešan je pravni stav nižestepenog suda što je utjecalo i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, konkretno sporno pitanje valja raspraviti, u skladu s odredbom iz čl. 27. Zakona.

Prema odredbi iz čl. 27. st. 1. Zakona svaka osoba od koje je naplaćen porez na promet nekretnina i prava, kamate, troškovi prisilne naplate ili novčana kazna, koje nije bio dužan platiti, ima pravo na povrat plaćenih odnosno više plaćenih iznosa,s tim da se obveza naplate takva poreza mora izvršiti na temelju nepravomoćnog rješenja nadležnog upravnog organa ukoliko nije odgođena naplata (čl. 21. st. 1. i čl. 32. Zakona).

Prema tome, u smislu ove zakonske odredbe kada je poništeno rješenje nadležnog upravnog organa o obvezi plaćanja poreza na promet nekretnina i prava, a po kojem je tužiteljica bila dužna i po kojem je tužiteljica izvršila uplatu, proizlazi da nije postojala više obveza tužiteljice za plaćanje takvog poreza u razdoblju od vremena izvršene uplate po prvom rješenju pa do donošenja novog rješenja o razrezu poreza odnosno do isteka roka za uplatu tog novo razrezanog poreza.

Stoga je tuženik prema odredbi iz čl. 27. st. 2. Zakona obvezan da za to razdoblje isplati kamatu po stopi i na način propisan odredbama iz čl. 192. st. 3. Zakona o porezima građana ("Narodne novine SRH" br. 47/85) jer se, ali samo kad je riječ o kamatama, ovdje primjenjuje taj propis, budući na njega izričito upućuje odredba iz čl. 27. st. 2. Zakona.

Dakle, s obzirom na sve što je naprijed iznijeto maloljetnoj tužiteljici pristoji pravo tražiti isplatu kamata na uplaćeni iznos od 380 dinara za razdoblje od vremena izvršene uplate do isteka roka za uplatu razrezanog poreza prema novom rješenju o razrezu poreza.

Kako se sudovi zbog svog pogrešnog pravnog pristupa nisu bavili pitanjima bitnim za valjanu primjenu naprijed spomenutih zakonskih odredbi, nisu utvrdili visinu kamate, a niti odredjeno vrijeme u kojem tužiteljica može osnovano potraživati kamatu, to je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmetu vratiti nižestepenom sudu na ponovno odlučivanje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U ponovljenom postupku nižestepeni sud će utvrditi sve činjenice relevantne za valjanju primjenu navedenih zakonskih odredbi te će ponovno, valjanom primjenom materijalnog prava odlučiti o zahtjevu tužiteljice.

Odluka o parničnom trošku u povodu revizije temelji se na odredbi iz čl. 166. st.3. ZPP.

U Zagrebu, 20.ožujka 1991.godine

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović, v.r.