I Kž-557/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedKrivičnog zakona SFRJ, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91 - u ovoj odluci KZJ) uračunava vrijeme pritvora od 15. travnja 1992. na dalje. Uz kaznu optuženiku je na temelju čl. 69. KZJ izrečena i mjera sigurnosti oduzimanja poluatomatske puške marke "Crvena Zastava" br. 383238 sa 80 kom. streljiva, dok je na temelju čl. 98. st. 4. Zakona o krivičnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91 - u ovoj odluci ZKP) optuženik u cijelosti oslobodjen dužnosti nadoknade troškova krivičnog postupka.
Legislator headnote
AI generatedI Kž-557/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se optuženi V. D. za kriv.djelo pripremanja oružane pobune iz čl. 236n KZH u vezi s čl. 236f st. 1. KZH, zbog kojeg je tom presudom oglašen krivim, na temelju čl. 236n KZH osudjuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju se na temelju čl. 50. st. 1. i 4. KZJ uračunava vrijeme pritvora od 15. travnja 1992. na dalje.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 557/1992-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sa stavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V. D., zbog krivičnog djela iz čl. 236n. KZH u vezi s čl. 236f st. 1. KZH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja, podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 4. lipnja 1992. K 251/92, u sjednici održanoj 23. rujna 1992, saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Pulišelić Petra,
p r e s u d i o j e :
Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se optuženi V. D. za kriv.djelo pripremanja oružane pobune iz čl. 236n KZH u vezi s čl. 236f st. 1. KZH, zbog kojeg je tom presudom oglašen krivim, na temelju čl. 236n KZH osudjuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju se na temelju čl. 50. st. 1. i 4. KZJ uračunava vrijeme pritvora od 15. travnja 1992. na dalje.
O b r a z l o ž e n j e
Uvodno navedenom presudom Vojnog suda u Osijeku oglašen je krivim opt. V. D. zbog kriv.djela pripremanja oru žane pobune iz čl. 236n KZH u vezi s čl. 236f st. 1. KZH, te je na temelju čl. 236n KZH osudjen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, u koju se na temelju čl. 50. st.
1. Krivičnog zakona SFRJ, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91 - u ovoj odluci KZJ) uračunava vrijeme pritvora od 15. travnja 1992. na dalje.
Uz kaznu optuženiku je na temelju čl. 69. KZJ izrečena i mjera sigurnosti oduzimanja poluatomatske puške marke "Crvena Zastava" br. 383238 sa 80 kom. streljiva, dok je na temelju čl. 98. st. 4. Zakona o krivičnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91 - u ovoj odluci ZKP) optuženik u cijelosti oslobodjen dužnosti nadoknade troškova krivičnog postupka.
I Kž 557/1992-3
Protiv te presude podnio je žalbu vojni tužitelj zbog odluke o kazni i predložio da se presuda suda prvog stupnja preinači i optuženik osudi na kaznu zatvora u znatno duljem trajanju.
Zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske, izjašnjavajući se na temelju čl. 370. st. 2. ZKP pismeno, predložio je da se žalba usvoji, a pri istom je prijedlogu ostao i na sjednici drugostepenog vijeća.
Žalba je osnovana.
Iako se ne može prihvatiti stanovište žalitelja da dobrovoljna predaja oružja Hrvatskoj vojsci od strane optuženika ne predstavlja olakšavajuću okolnost stoga što je optuženik to učinio po dolasku Hrvatske vojske u selo, jer predaja oružja i u tim okolnostima ima karakter dobrovoljnosti i zaslužuje da bude vrednovana u olakšavajućem smislu, kako je to ispravno ocijenio i prvostepeni sud, vojni se tužitelj ipak s pravom zalaže za strožu kaznu. Naime, težina učinjenog djela u objektivnom smislu, a s obzirom na izraženu aktivnost optuženika, koji nije samo prihvatio oružje, nego je u više navrata čuvao i stražu, dakle ispoljio nešto veću aktivnost u pripremanju oružane pobune, do koje je i došlo i to s neobično teškim posljedicama za Republiku Hrvatsku, valja optuženiku izreći nešto strožu kaznu kako bi se polučile sve zakonom očekivane svrhe prema čl. 5. i 33.
KZJ.
Stoga je žalba vojnog tužitelja uvažena, presuda suda prvog stupnja preinačena u odluci o kazni i optuženik osudjen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koju ovaj sud ocjenjuje primjerenom težini učinjenog djela, stupnju subjektivne krivične odgovornosti optuženika, te svim relevantnim okolnostima u smislu čl. 41. KZJ.
U Zagrebu, 23. rujna 1992.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak Bosanac Zlata v.r.
Pavišić dr. Berislav v.r.