Rev-2341/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2341/1995-2, Gzz-22/1995.

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vjere Delić, mr. Jasne Brežanski i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G.V., kojeg zastupa Javno pravobraniteljstvo u Vinkovcima, protiv tužene S.R. iz V., sada nepoznata boravišta, koju zastupa staratelj za poseban slučaj Č.S., odvjetnik iz V., radi otkaza stanarskog prava, odlučujući o reviziji tužitelja i zahtjevu za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 10. studenog 1994. godine br. Gž-2201/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 26. rujna 1994. br. P-812/94, u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 26. rujna 1994. br. P-812/94-5 kao i presuda Županijskog suda u Osijeku od 10. studenog 1994. br. Gž-2201/94- 2 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava tuženoj R.S. za stan u V., S. J. broj ... uz obvezu da taj stan slobodan od osoba i stvari preda na raspolaganje tužitelju i naknadi mu parnični trošak.

. Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke tužitelj je izjavio reviziju iz svih razloga predviđenih u zakonu, a državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti iz istih razloga s prijedlogom revidenta da se odluke sudova preinače i zahtjev tužbe prihvati i uz prijedlog državnog odvjetnika da se pobijane odluke preinače ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podneseni zahtjev i reviziju nije odgovoreno.

Podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan, a izjavljena revizija tužitelja nije dopuštena. Predmet spora je zahtjev tužitelja za otkaz stanarskog prava tuženoj za stan u V., S. J. broj ... temeljem odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima.

Sudovi nalaze da tužena kao nositeljica stanarskog prava ne koristi sporni stan neprekidno duže od šest mjeseci, ali zahtjev tužbe kao neosnovan odbijaju, jer nalaze da je u spornom stanu kroz cijelo to vrijeme stanovala njena kćerka B.S., kao član porodičnog domaćinstva, zbog čega se po ocjeni nižestupanjsih sudova ne ostvaruju zakonske pretpostavke iz čl. 99. st. 1. ZSO.

U situaciji kad nije sporna važna činjenica da nositelj stanarskog prava, ovdje tužena R.S., ne koristi sporni stan neprekidno duže od šest mjeseci, tada je za zakonito i pravilno rješenje spora, a temeljem odredbe čl. 99. st. 1. ZSO bilo potrebno raspraviti i utvrditi i drugu za ovaj spor važnu okolnost, da li je kroz to vrijeme kćerka tužene B.S. stvarno stanovala u tome stanu, da li se radi o zajedničkom porodičnom domaćinstvu i da li je takova zajednica uopće postojala u posljednje dvije godine (čl. 12. ZSO). U tom pogledu, podataka u predmetu nema, a zapažanja svjedoka D.M. ne daju određen i siguran odgovor. U postupku je, upravo na te važne okolnosti potrebno saslušati kao svjedoka i kćerku tužene, koja je punoljetna osoba i čija zapažanja uz ostale izvedene dokaze s obzirom na prirodu spora mogu poslužiti za donošenje zakonite i pravilne odluke o sporu.

Dakle, odluke sudova nisu jasne i razumljive, uslijed čega se i ne mogu sa sigurnošću ispitati, pa se ostvarila bitna povreda postupka na koju je državni odvjetnik ukazao (čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, "NN" br. 53/91), zbog čega je prihvaćanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti odluke sudova trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U pogledu revizije tužitelja treba istaknuti, da odredba čl. 106. ZSO mogućnost izjavljivanja revizije u sporovima iz čl. 99. ZSO nije propisana, pa se to pravo ravna prema odredbi čl. 38. ZPP. Kako je utvrđeno da je jednogodišnja stanarina za sporni stan ne prelazi iznos od 3.000 kn (čl. 382. st. 3. ZPP), jer je mjesečna stanarina za sporni stan 95,97 kn (24), to je reviziju tužitelja kao nedopuštenu trebalo odbaciti (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 26. rujna 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.