Rev-1235/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1235/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz Ž., zastupanog po punomoćnici V. B.-M., odvjetnici u P., protiv tuženika R. H., zastupane po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi poništenja odluke o stavljanju na raspolaganje i prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 7. travnja 1997. godine posl. br. Gž-972/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 26. lipnja 1996. godine posl. br. P- 2741/94-19, u sjednici održanoj dana 21. studenoga 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Puli od 7. travnja 1997. godine posl. br. Gž-972/96-2 i predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se ponište rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Klasa 112-01/94-01/2, Ur. broj 512-20-21-94-868 od 21. rujna 1994. godine i rješenje Klasa 114-01/94-01/01, Ur. broj

512-20-23-94-315 od 18. listopada 1994. godine i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad i rasporedi na dosadašnje poslove i zadatke, te da mu nadoknadi parnični trošak. Tužitelj je odbijen i s tužbenim zahtjevom da se ponište rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske Kl. 114-01/94-01/1, Ur. broj 512- 20-23-94-354 od 13. prosinca 1994. godine, kao i rješenje Kl. 112-01/94-01/02, Ur. broj 512-20-21-94-1010 od 21. listopada 1994. godine i da se tužitelja vrati na rad kod tuženika rasporedom na dosadašnje poslove i zadatke. Tužitelj je ujedno obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 600,00 kn. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je gore navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 i 91/92 - ZPP) ovaj je revizijski sud utvrdio da je ostvaren istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju se, ali sadržajno, revizijom upire.

Naime, tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio poništenje 4 rješenja tuženika kojima je odlučivano o njegovom stavljanju na raspolaganje i prestanku radnog odnosa a zbog naročitih potreba službe. Prvim je rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 21. rujna 1994. godine tužitelj stavljen na raspolaganje zbog naročitih potreba službe u trajanju od 30 dana, počev od 3. listopada 1994. godine, istekom kojeg roka mu prestaje radni odnos. Na ovo je rješenje tužitelj uložio prigovor ministru obrane Republike Hrvatske, a koji je prigovor rješenjem od 18. listopada 1994. godine odbijen. Nakon toga doneseno je novo rješenje tuženika dana 21. listopada 1994. godine kojim se stavlja na raspolaganje tužitelj 60 dana počev od 3. listopada 1994. godine, a protekom kojeg tužitelju prestaje radni odnos. I na ovo je rješenje tužitelj uložio prigovor, ali je taj prigovor ponovno odbijen rješenjem ministra obrane Republike Hrvatske od 13. prosinca 1994. godine, te je s 3. prosinca 1994. godine tužitelju prestao radni odnos kod tuženika, a u Uredu za obranu P. Ove je odluke tužitelj pobijao i tražio njihovo poništenje tužbenim zahtjevom u ovome parničnom postupku, i o takvom je tužbenom zahtjevu odlučivano prvostupanjskom presudom i to odbijanjem njegovog tužbenog zahtjeva.

Sud drugog stupnja, po izjavljenoj žalbi tužitelja, žalbu odbija i potvrđuje presudu suda prvog stupnja, ali u svojim razlozima, i to niti u početnom dijelu obrazloženja, u kojem obrazlaže sadržaj prvostupanjskog odlučivanja, pa niti kada daje ocjenu žalbenih navoda, ne iznosi izrjekom odluke tuženika koje su bile predmetom raspravljanja u ovome parničnom postupku. Suprotno tome sud drugog stupnja u razlozima navodi odluku tuženika kojom je tužitelj stavljen na raspolaganje do 26. kolovoza 1993. godine, ali koja nije bila predmetom raspravljanja, jer ona tužbenim zahtjevom i nije bila obuhvaćena. Dapače iz razloga suda drugog stupnja u tom dijelu, proizlazi da taj sud smatra da je odluka o stavljanju na raspolaganje tužitelja do 26. kolovoza 1993. godine donesena iz razloga naročitih potreba službe i na prijedlog odgovarajućeg rukovoditelja tuženika, tj. na temelju isprava na listu 21 i 26 spisa.

Mišljenje od 2. listopada 1994. godine na listu 21. spisa, kao i ono od 29. rujna 1994. godine na listu 26. spisa, nisu u korelaciji sa odlukom tuženika od 26. svibnja 1993. godine kojom je tužitelj stavljen na raspolaganje do 26. kolovoza 1993. godine. Utoliko je pobijana presuda proturječna i nerazumljiva zbog čega se ona ne može sa sigurnošću ispitati.

Valjalo je zato prihvatiti reviziju tužitelja i pobijanu presudu suda drugog stupnja ukinuti te predmet vratiti istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 21. studenoga 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.