Rev-1401/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1401/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., koga zastupa Ž. T., odvjetnik iz Z., protiv tužene HEP Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-5426/95 od 8. srpnja 1997. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. rujna 1994. godine, br. Pn- 6190/93, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-5426/95 od 8. srpnja 1997. godine odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 20. rujna 1994. godine, br. Pn-6190/93, kojom je tužena obvezana platiti tužitelju iznos od 27.418,99 kn, s naslova naknade štete zbog oštećenih i uništenih povrtnih kultura, zajedno s kamatama tekućim od 20. rujna 1994. godine i uz naknadu parničnog troška u iznosu od 6.898,00 kn, kako je to sve navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući ih svih revizijskih razloga (čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji. Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i međusobno neproturječni.

Nadalje, drugostupanjski je sud, odlučujući o žalbi tuženika ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja, pa stoga ne stoji ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koji upire revizija.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava budući su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenili kada su udovoljili tužbenom zahtjevu.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala na povrtnim kulturama (salata kristalka i endivija, špinat, blitva) a za koja oštećenja tvrdi da su posljedica izlaska čađi iz dimnjaka tužene koji se nalazi u neposrednoj blizini njegove parcele.

Prvostupanjski je sud utvrdio, a što prihvaća i drugostupanjski sud, da je do oštećenja povrtnih kultura zaista došlo zbog štetnih imisija iz dimnjaka tužene, a navedena utvrđenja osim na iskazima preslušanih svjedoka temelje i na rezultatu uvida u spis Pn-3754/86 Općinskog suda u Zagrebu i u spis osiguranja dokaza R1-2583/93 Općinskog suda u Zagrebu, što uključuje i uvid u nalaze i mišljenje vještaka dipl. ing. strojarstva Ž.D. i dipl. ing G.S. u svezi identične štete, kako je to sve detaljno obrazloženo u razlozima prvostupanjske presude.

Stoga se prigovori tuženika da je trebalo provoditi daljnje dokaze vještačenjem, odnosno prigovori kojima se u stvari pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja glede navedenih okolnosti, ne mogu prihvatiti kao osnovani s obzirom da u reviziji takve prigovore nije dopušteno iznositi (čl. 385. st. 3. ZPP). Visina štete utvrđena je, uz ostalo, temeljem rezultata provedenog vještačenja po vještaku gospodarske struke u iznosu od 27.418,99 kn u kom pravcu prvostupanjska presuda, a što prihvaća i drugostupanjski sud, sadrži također detaljno obrazložene razloge.

Slijedom navedenih utvrđenja pravilno je primijenjeno materijalno pravo kad je tužbenom zahtjevu udovoljeno.

U svezi s revizijskim prigovorima treba još istaći da konkretna šteta nastala na tužiteljevim povrtnim kulturama u smislu čl. 156. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) svakako predstavlja prekomjernu štetu zbog čega, neovisno o tome da je šteta nastala u obavljanju opće korisne djelatnosti za koju tuženik ima dozvolu nadležnog tijela, tužitelju pripada pravo na naknadu štete.

Nadalje, treba istaći da tuženik ne navodi kojim je zaštitnim mjerama tužitelj mogao spriječiti ili smanjiti nastalu štetu, pa je njegovo ustrajanje u takvom prigovoru i u revizijskom stadiju postupka neosnovano.

Zbog svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.