Revr-320/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 320/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja Ž. F. iz N. G., zastupanog po punomoćniku I. B. iz S. R. H., Z., protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Nova Gradiška – Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-985/08 od 28. studenoga 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški posl. br. P-666/07 od 13. ožujka 2008., u sjednici održanoj dana 23. srpnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženoj da tužitelju isplati 60.572,99 kn s pripadajućom kamatom (stavak I izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu 3.500,00 kn (stavak II izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 84/08). Navodi da je moguće očekivati različito pravno tumačenje odredbe čl. 63. st. 1. Zakona o zaštiti i spašavanju ("Narodne novine", broj 174/04) prema kojoj do donošenja o rasporedu na radna mjesta na temelju Pravilnika o unutarnjem redu Uprave (dalje u tekstu: Pravilnik), državni službenici i namještenici preuzeti iz MORH-a u Upravu zadržavaju plaću i ostala prava iz radnog odnosa prema dosadašnjim propisima. Navedeno materijalno pravno pitanje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu.

Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti redovnu reviziju, a takav je i ovaj slučaj, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješavanju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (primjerice: toč. 1. do 4.).

Prema st. 3. tog članka u tzv. izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i razložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da su se kumulativno ostvarile propisane pretpostavke: 1) da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg ju se podnosi, 2) da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i 3) da su ti razlozi izloženi.

U konkretnom slučaju tužitelj u reviziji tvrdi da su "moguća različita pravna tumačenja" odredbe čl. 63. st. 1. Zakona o zaštiti i spašavanju, a bez bližeg navođenja okolnosti koje bi mogle upućivati na takvu mogućnost. Naime, ne navodi okolnosti na kojima bi se u praksi drugostupanjskih sudova moglo očekivati da imaju različita shvaćanja u primjeni citirane odredbe Zakona o zaštiti i spašavanju. Naime, paušalno navođenje da su moguća različita pravna tumačenja navedene odredbe – čl. 63. st. 1. Zakona o zaštiti i eno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg bi se u praksi spašavanju ne predstavlja određ

drugostupanjskih sudova moglo o njemu imati različita shvaćanja. Naime, revizijski sud nije ovlašten iz sadržaja revizije "izvlačiti" određena pravna pitanja, koja bi bila važna ne samo za konkretni slučaj, već za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Pored navedenog, tužitelj – revident mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je navedeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Obzirom na navedeno, po ocjeni ovoga suda tužitelj nije određeno naznačio materijalnopravno pitanje zbog kojeg reviziju podnosi, niti je izložio razloge zbog kojih smatra da je navedeno u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa zbog toga po ocjeni ovog suda, nisu kumulativno ispunjene zakonom predviđene pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost revizije.

Zbog toga je reviziju na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 23. srpnja 2013.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.