Gž-1651/2013-2 · Županijski sud u Slavonskom Brodu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

SLAVONSKI BROD

Gž-1651/13-2.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sucu tog suda IRENI DIKANOVIĆ TERZIĆ kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice N. J.-J. iz S. B., zastupane po punomoćnici M. B. odvjetnici u S. B., protiv tuženika - protutužitelja M. K. iz S. B., zastupan po punomoćniku M. V. odvjetnici u S. B., radi duga, rješavajući žalbu tuženika - protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 22. ožujka 2013. godine, broj P-1034/11-23., dana 16. svibnja 2014. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika - protutužitelja M. K. kao neosnovana, te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 22. ožujka 2013. godine, broj P-1034/11-23.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku - protutužitelju da tuženici - protutužiteljici plati iznos od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 23. kolovoza 2011. godine do isplate i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kn (točka I. izreke); te je tuženik - protutužitelj odbijen s protutužbenim zahtjevom kojim je tražio da mu tužiteljica - protutuženica isplati dug u iznosu od 43.074,37 kn s kamatom (točka II. izreke).

Protiv presude tuženik - protutužitelj (dalje: tuženik) je pravovremeno podnio žalbu zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači na način da se tužiteljica - protutuženica (dalje: tužiteljica) odbije sa tužbenim zahtjevom, a da se protutužbeni zahtjev usvoji ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne traži.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a nisu u proturječju sa izvedenim dokazima. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. st. 2. čl. 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Stoga je ovaj žalbeni razlog neosnovan

.

Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice na kojima je utemeljio pobijanu presudu. Izvedeni su svi predloženi dokazi koji su ocijenjeni u skladu s čl. 8. ZPP-a. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđeno činjenično stanje.

Razlozi zbog kojih tužiteljica Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 31. ožujka 2008. godine nije predala na provedbu u zemljišne knjige radi uknjižbe prava vlasništva prije zabilježbe Rješenja o ovrsi od 8. svibnja 2009. godine, broj Ovr- 1267/09., na nekretninama upisanim u z.k. ul. broj 8438 k.o. S. B., etažno vlasništvo s određenim omjerima poduložak 15 nisu odlučni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice kako to pogrešno smatra tuženik, ali i prvostupanjski sud. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije isticao da je dug u iznosu od 20.000,00 kn koji je tužiteljica platila umjesto njega M. d.o.o. sporan i nepostojeći, te na te okolnosti nije predlagao provođenje dokaza. To ističe prvi puta u žalbi, a kako se radi o novoj činjenici ona se ne može iznositi u žalbi, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a.

Tuženik je u sudski spis predao troškovnik trgovačkog društva E.V. d.o.o. od 20. veljače 2009. godine u kojem je navedeno da se isti odnosi na stan tužiteljice vezano za Ugovor broj 25/05.

Međutim Ugovor broj 25/2005. je sklopljen između trgovačkog društva E.v. d.o.o. kao izvoditelja radova na objektu u kojem je izgrađen i stan kojeg je kupila tužiteljica, i tuženika kao naručitelja radova, a tužiteljica nije bila stranka ovog Ugovora .

Nadalje, iz Ugovora o kupoprodaji stana od 31. ožujka 2008. godine proizlazi da je tužiteljica tuženiku platila kupoprodajnu cijenu stana u cijelosti. Tužiteljica u svom iskazu tvrdi da je stan platila u cijelosti u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji i da je tom prilikom dobila i ključeve od stana, te da s tuženikom nije ugovorila nikakve dodatne radove i da tuženiku ne duguje utuženi iznos, a sam tuženik je u svom iskazu priznao da mu je tužiteljica za kupljeni stan isplatila iznos od oko 70.000,00 EUR, a ne navodi izvođenje kojih dodatnih radova je ugovorio s tužiteljicom.

Obzirom da iz Ugovora broj 25/2005. na koji se veže troškovnik od 20. veljače 2009. godine ne proizlazi da je tužiteljica stranka tog Ugovora, da je u Ugovoru o kupoprodaji stana navedeno da je tužiteljica u cijelosti platila stan, da tuženik nije pružio dokaz da je za tužiteljicu doista platio izvođenje dodatnih radova u iznosu od 43.074,37 kn, te da nema materijalnih dokaza da je tužiteljica ugovorila s tuženikom izvođenje dodatnih radova u stanu, opravdano je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu tužiteljice kada tvrdi da sa tuženikom nije ugovorila izvođenje dodatnih radova u već kupljenom stanu.

Stoga je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji se također ukazuje u žalbi.

U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o kupoprodaji stana dana 31. ožujka 2008. godine kojim je od tuženika kupila stan površine 66,84 m2 koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi broj 6 u ulici I. G., upisanoj u zk.ul. 8438 k.o. S. B. pod. ul. 15, prema etažnom nacrtu označen kao 15 etaža 1/19 i da je toga dana tuženiku isplaćena u cijelosti kupoprodajna cijena stana, a tužiteljica je stupila u posjed predmetnoga stana;

- da tužiteljica nakon kupnje stana s tuženikom nije ugovorila izvođenje dodatnih radova u stanu;

- da je na predmetnom stanu u zemljišnim knjigama dana 8. svibnja 2009. godine, temeljem rješenja o ovrsi od 8. svibnja 2009. godine, broj Ovr-1267/09. zabilježena ovrha ovrhovoditelja M. d.o.o. protiv ovršenika M. K. jer je on bio u tom trenutku uknjižen kao zemljišnoknjižni vlasnik ovog stana, budući do tada tužiteljica nije podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige temeljem Ugovor o kupoprodaji od 31. ožujka 2008. godine

- da je tužiteljica sa vjerovnikom tuženika trgovačkim društvom M. d.o.o. dana 26. svibnja 2010. godine sklopila Vansudbenu nagodbu kojom ona kao treća osoba plaća iznos duga tuženika od 20.000,00 kn, te stječe prema tuženiku pravo regresnog potraživanja plaćenog iznosa (čl. 2. Vansudbene nagodbe);

- da je trgovačko društvo M. d.o.o. nakon plaćanja iznos od 20.000,00 kn predložilo obustavu ovrhe na stanu koji je kupila tužiteljica upisanom u z.k. ul. 8438 pod. ul. 15 k.o. S. B., te se tužiteljica nakon brisanja zabilježbe ovrhe na ovom stanu uknjižila kao vlasnica, temeljem Ugovor o kupoprodaji od 31. ožujka 2008. godine.

Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da je tuženik dužan platiti tužiteljici iznos od 20.000,00 kn, sukladno čl. 1121. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 48/08 - dalje: ZOO). Ovakav pravni stav prvostupanjskog suda je pogrešan.

U konkretnom slučaju pravna osnova tužiteljičinog potraživanja nije poslovodstvo bez naloga budući se ovdje ne radi o obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja, već o subrogaciji, dakle o ispunjenju tuđe obaveze, sukladno čl. 90. ZOO.

Prema čl. 90. st. 1. i 3. ZOO u slučaju ispunjenja tuđe obaveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svim ili samo s nekim sporednim pravima, pa subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastaje ispunjenjem.

Obzirom da je tužiteljica platila vjerovniku tuženika iznos od 20.000,00 kn, te da je u Vansudbenoj nagodbi od 26. svibnja 2010. godine ugovoreno da ona ima pravo regresa prema tuženiku za plaćeni iznos od 20.000,00 kn, čime je ugovoreno između tužiteljice i vjerovnika tuženika da na tužiteljicu prelaze za navedeni iznos prava vjerovnika prema tuženiku, a da tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao postojanje duga u plaćenom iznosu od 20.000,00 kn, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice, sukladno čl. 90. st. 1. i 3. ZOO.

U pogledu protutužbenog zahtjeva tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i tužbeni zahtjev tuženika za plaćanje iznosa od 43.074,37 kn odbio jer tuženik nije dokazao da je platio izvođenje dopunskih radova u stanu tužiteljice, te da mu je tužiteljica stoga ostala dužna platiti utuženi iznos od 43.074,37 kn, što je bio dužan učiniti sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a njihova visina određena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09, 142/12) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 26/03 – pročišćeni tekst).

Slijedom svega navedenog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, sukladno čl. 368. st. 2. ZPP-a, te u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika i u odluci o troškovima parničnog postupka, sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 16. svibnja 2014. godine

SUDAC

Irena Dikanović Terzić v.r.