Legislator Case Law & Legislation
Gž R-1038/2017-2 AI generated

Croatian court dismisses appeal upholding illegal conditional dismissal due to lack of trade union consent.

Case Number Gž R-1038/2017-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Second Instance Court dismissed the employer's appeal against the first-instance judgment regarding a conditional dismissal. The court found the dismissal illegal because the employer failed to obtain the mandatory consent of the trade union as required by law for employees with recognized disability. Consequently, the court confirmed the lower court's ruling that the employment relationship remained intact and ordered the employer to reinstate the employee.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 107. st. 3. ZR-a; Čl. 149. i 150. ZR-a: An employer cannot terminate an employee with recognized disability without prior consent from the trade union; failure to obtain such consent renders the dismissal invalid and the employment relationship continues.

Keywords

AI generated
conditional dismissal trade union consent employee disability reinstatement order labor law appeal invalid termination conditional employment

Cited Legislation

AI generated
čl. 353. st. 1. ZPP
čl. 354. st. 1. ZPP
Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl.
čl. 354. st. 2. ZPP
Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl.
čl. 365. st. 2. ZPP
ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
čl. 368. st. 1. ZPP
Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
čl. 8. ZPP
ZPP-a u svezi sa čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedenu odredbu, a na koju sadržajno upire žalitelj.
čl. 107. st. 3. ZR-a
čl. 149. st. 1. ZR-a
Nadalje, čl. 149. st. 1. ZR-a propisano je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika.
čl. 150. st. 1. toč. 3. ZR-a
Prema odredbi čl. 150. st. 1. toč. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojega postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, otkaz radniku osobi s invaliditetom.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Poslovni broj 9 Gž R-1038/2017-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenog od sudaca toga suda Slavice Garac, predsjednice vijeća, Suzane Radaković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Lidije Jelavić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Š. iz V., koju zastupa punomoćnica S. L., dipl. iur. H. s. p., protiv tuženika HP d.d., Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2616/16-30 od 28. travnja 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 12. rujna 2017. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2616/16-30 od 28. travnja 2017. godine.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

Utvrđuje se da Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljice S. Š., broj HP-02/2-000187/14 od 14.03.2014.g., koju je donio tuženik HP d.d., nije dopuštena, i da radni odnos tužiteljice nije prestao (stavak I. izreke).

Naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove radnog mjesta "operater II" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužiteljice, u roku od osam dana (stavak II. izreke).

Protiv presude, žali se tuženik iz svih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 14. ožujka 2014. godine i posljedično navedenom radni odnos tužiteljice nije prestao te zahtjev radi vraćanja na rad.

U žalbenoj fazi postupka, sporno je da li je predmetna Odluka tuženika od 14. ožujka 2014. dopuštena.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa izrekom rješenja. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje žalitelj u svojoj žalbi.

Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio navedenu odredbu, a na koju sadržajno upire žalitelj.

Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Žalbeni navodi da je tuženiku kasnije dostavljeno i Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17. ožujka 2010. godine (dakle, nakon rješenja 19. listopada 2009. godine), a prema kojem kod tužiteljice postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti kao i sklapanje Aneksa ugovora o radu od 4. listopada 2010. godine nisu razmatrani sukladno 352. st. 1. ZPP-a.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- da je tuženik 14. ožujka 2014. godine donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužiteljici na poslovima radnog mjesta operater II koji je sklopljen 3. studenog 2009. godine s pripadajućim aneksom (ako ga ima) zbog poslovno uvjetovanih razloga (list 7-8 spisa);

- da iz navedene Odluke proizlazi da je tuženik prilikom utvrđivanja viška radnika uzeo u obzir zakonske i dodatne kriterije (učinkovitost, stručnost i dr.);

- da je tuženik u popisu radnika koji čini sastavni dio Programa zbrinjavanja viška radnika (list 265 spisa) za tužiteljicu pod rubrikom "invaliditet" naveo da postoji "neposredna opasnost" te nije naveo da se radi o invalidnoj osobi, invalidu kao i da je dana suglasnost radničkog vijeća na otkaz;

- da se radničko vijeće dopisom od 17. veljače 2014. godine (list 271 spisa) suglasilo sa otkazom tužiteljici iz razloga da se radi o radnici koja ima utvrđenu neposrednu opasnost od nastanka invalidnosti i tjelesno oštećenje od 69%;

- da Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe Virovitica broj 38185 od 19. listopada 2009. godine (list 339 spisa) tužiteljici je utvrđeno svojstvo osiguranika - invalidne osobe od 13. kolovoza 2007. godine;

- da tuženik ne osporava (list 476 spisa) da prilikom donošenja odluke o otkazu nije uzeo u obzir kriterij invalidnosti;

- da su navodi tuženika da bi se tužiteljica i da je uzet kriterij invalidnosti nalazila na osmom mjestu jer je utvrđen višak osam izvršitelja, paušalni i neosnovani;

- da tuženik nije uzeo u obzir da je tužiteljica osoba sa invaliditetom sukladno čl. 107. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09 - dalje u tekstu: ZR), a radi čega je odluka već nezakonita;

- da radničko vijeće iako je dalo suglasnost na otkaz tužiteljici nije imalo saznanja da je tužiteljica osoba s invaliditetom obzirom da ga o navedenom nije tuženik obavijestio u smislu čl. 149. st. 1. toč. 4. ZR-a niti mu je dostavio dokumentaciju o invalidnosti tužiteljice.

Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je predmetna Odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena i nezakonita obzirom da tuženik nije poštovao zakonski kriterij invalidnosti tužiteljice čime je postupio protivno odredbi čl. 107. st. 3. ZR-a kao i iz razloga jer nije dobivena suglasnost radničkog vijeća odnosno suglasnost nije dana u smislu čl. 149. ZR-a u vezi čl. 150. ZR-a te da je tužbeni zahtjev osnovan i usvojio tužbeni zahtjev te odlučio na navedeni način.

Navedeni zaključak prvostupanjskog sud je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

Stoga, suprotne tvrdnje žalitelja su bez pravnog uporišta.

Naime, prvostupanjski sud za svoje uvjerenje kada je zaključio na gore navedeni način dao je jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prema odredbi čl. 150. st. 1. toč. 3. ZR-a propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojega postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, otkaz radniku osobi s invaliditetom.

Nadalje, čl. 149. st. 1. ZR-a propisano je da prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika.

Ovdje valja napomenuti, da je nesporno da je tuženiku dostavljeno Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe V.. broj 38185 od 19. listopada 2009. godine (list 339 spisa) kojim je tužiteljici utvrđeno svojstvo osiguranika - invalidne osobe od 13. kolovoza 2007. godine kao i da navedeno rješenje nije dostavljeno radničkom vijeću.

U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je zaključio da suglasnost radničkog vijeća na otkaz nije dobivena odnosno nije u skladu sa odredbom čl. 149. ZR-a u vezi čl. 150. ZR-a te je za svoje uvjerenje dao valjane i jasne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, time da kako je to navedeno žalbeni navodi da je nakon donošenja navedenog rješenja od 19. listopada 2009. godine donijeto i novo rješenje 17. ožujka 2010. godine nisu razmatrani sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a.

Obzirom da je pobijana odluka nezakonita i nedopuštena iz navedenih razloga, žalbeni navodi da u situaciji da je kao kriterij uzeta i invalidnost tužiteljice bi bila utvrđena viškom, nisu odlučni i kao takvi su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Kako žalitelj u žalbi ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njegova žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza, na koju je ovlašten jedino sud, u smislu odredbe čl. 8. ZPP.

Stoga su, suprotno tvrdnji žalitelja odlučne činjenice u postupku potpuno i pravilno utvrđene i na njih je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan i odlučio na gore navedeni način

Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 12. rujna 2017.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac