Gzz-38/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz-38/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja G. Š. iz R., zastupanog po staratelju M. Š. iz R., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik iz M., protiv ovršenika C. o. d.d. Z., radi ovrhe, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 25. lipnja 1997. godine, br. Gt-135/97. protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. veljače 1997. godine, br. Gž-331/97. i rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 21. studenog 1996. godine, br. IPL-1121/96., u sjednici održanoj dana 17. prosinca 1997. godine,

r i j e š i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se prihvaća, te se ukida rješenje Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. veljače 1997. godine, br. Gž-331/97. i rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 21. studenog 1996. godine, br. IPL-1121/96. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 21. studenog 1996. godine, br. IPL-1121/96. odlučeno je:

"I. Odbija se prigovor dužnika C. d.d. izjavljen dana 26. lipnja 1996. godine, protiv izvršenja određenog rješenjem o izvršenju ovog suda br. IPL-1121/96. od 4. lipnja 1996. godine, te se izvršni postupak nastavlja radi namirenja nepodmirenog dijela potraživanja vjerovnika u iznosu od 179.668,81 kn, s time da na iznos od 179.205,09 kn i dalje teče kamata od 20. srpnja 1995. godine, a na iznos od 463,72 kn ne teče kamata, ali se pribrajaju ukupnom dugu kod isplate.

II. Nalaže se dužniku da vjerovniku naknadi troškove izvršnog postupka u iznosu od 750,00 kn, a u roku od 15 dana."

Rješenjem Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. veljače 1997. godine, br. Gž-331/97. odbijena je žalba dužnika (ovršenika) kao neosnovana i navedeno prvostupanjsko rješenje potvrđeno. Protiv ovog rješenja suda drugog stupnja državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti 25. lipnja 1997. godine, br. Gt-135/97. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu odredaba ZPP i pogrešnu primjenu materijalnog prava Državni odvjetnik Republike Hrvatske nalazi u tvrdnji da je rješenjem suda prvog stupnja od 21. listopada 1996. godine, određen nastavak postupka radi naplate novčane tražbine koja da se u cijelosti ne temelji na ovršnoj ispravi (presudi Osnovnog suda u L. od 2. studenog 1990. godine, br. P-256/89.) već se u jednom dijelu temelji na presudi Osnovnog suda u Ljubuškom od 29. lipnja 1989. godine, br. P-593/87.

Državni odvjetnik tvrdi da je radi naplate tražbine po presudi Osnovnog suda u Ljubuškom doneseno rješenje o ovrsi 10. prosinca 1990. godine, br. IPL-5251/90., te da je rješenjem od 22. veljače 1996. godine, br. IPL-2342/95. utvrđeno da nepodmireni iznos po toj ovršnoj ispravi iznosi 51,75 kn sa kamatama s time da je određen nastavak postupka radi namirenja te tražbine (koja da se treba namiriti u postupku u kojem je doneseno rješenje o ovrsi br. IPL-5251/90 - novi br. IPL-2342/95.).

Nadalje državni odvjetnik navodi da je u nalazu i mišljenju vještaka I.T. od 24. rujna 1996. godine, koji je predstavljao temelj za donošenje pobijanog prvostupanjskog rješenja obračunata nepodmirena tražbina po presudi Osnovnog suda u Ljubuškom od 29. lipnja 1989. godine, br. P-593/89. i presudi istog suda od 2. studenog 1990. godine, br. P-259/89. iako je rješenjem od 4. lipnja 1996. godine, doneseno samo radi naplate novčane tražbine po presudi od 2. studenog 1990. godine, br. P-256/89.

Na opisani način tvrdi državni odvjetnik da je određen rješenjem od 21. studenog 1996. godine, br. IPL-1121/96. nastavak postupka za tražbinu koju ovršenik mora platiti u postupku dovršenom rješenjem IPL-2342/95. na temelju presude koja u postupku IPL-1121/96. nije ovršna isprava.

Državni odvjetnik nadalje navodi da sud drugog stupnja nije u pobijanom rješenju ovršenika, a povodom žalbe u kojoj su navedeni prigovori koji sprečavaju ovrhu - da je tražbina u jednom dijelu prestala - naveo razloge, pa da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

U zahtjevu je Državno odvjetništvo predložilo da se zahtjev usvoji, pobijana rješenja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Pravovremen, potpun i dopušteni zahtjev za zaštitu zakonitosti dostavljen je, primjenom čl. 390. st. 1. u svezi s čl. 408. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na odgovor ovrhovoditelju.

Ovrhovoditelj nije odgovorio na zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske osnovano tvrdi da su pobijana rješenja nižestupanjskih sudova zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

U ovoj pravnoj stvari ovrhovoditelj G.Š. zatražio je protiv ovršenika C. d.d. ovrhu radi namirenja novčanih potraživanja po izvršnim naslovima koje predstavljaju presude Osnovnog suda u Ljubuškom od 29. lipnja 1989. godine, br. P-593/87. i presude istog suda od 2. studenog 1990. godine, br. P-256/89.

Sud prvog stupnja je na temelju izvršnog naslova - presude P-593/87. donio rješenje o izvršenju 10. prosinca 1990. godine, br. IPL-5251/90., a prigovor ovršenika protiv navedenog rješenja odbijen je rješenjem od 22. veljače 1996. godine, br. IPL-2342/95. s time da je određen nastavak ovrhe radi podmirenja nepodmirenog potraživanja vjerovnika u iznosu od 51,75 kn sa kamatama koje teku od 15. prosinca 1990. godine, do isplate (list 78.).

Na navedeni je način odlučeno o ovrsi temeljem ovršne isprave koju predstavlja presuda P-593/87. od 29. lipnja 1989. godine.

Sud prvog stupnja je nadalje na temelju izvršnog naslova - presude P-256/89. od 2. studenog 1990. godine, donio rješenje o priznavanju strane sudske odluke i rješenje o izvršenju od 4. lipnja 1996. godine, br. IPL-1121/96. s time da je protiv navedenog rješenja ovršenik izjavio prigovor u kojem je tvrdio da je dužnost tražbine isplatio u cijelosti pozivajući se pri tom na nalog da doznaku od 20. srpnja 1995. godine, (list 108.).

Sud prvog stupnja odbio je prigovor ovršenika kao neosnovan rješenjem od 21. studenog 1996. godine, br. IPL-1121/96. kojim rješenjem je određeno da se nastavlja ovršni postupak radi namirenja nepodmirenog potraživanja vjerovnika u iznosu od 179.668,81 kn.

Kao temelj za donošenje osporenog rješenja poslužio je nalaz i mišljenje vještaka Ivana Tkalca u kojem je vještak visinu nepodmirenog dijela ovrhovoditeljevog potraživanja utvrđivao na način da je zbrojio nepodmireno potraživanje prema presudi P-593/87. koja nije bila izvršni naslov ni osnov za donošenje osporavanog rješenja o izvršenju od 4. lipnja 1996. godine, br. IPL-1121/96. i koje potraživanje nije bilo predmetom prigovora ovršenika s obzirom da se prigovor ovršenika od 24. lipnja 1996. godine, odnosi na rješenje od 4. lipnja 1996. godine, br. IPL-1121/96.

Takvo postupanje suda prvog stupnja je pogrešno.

Ovo iz razloga što se u ovršnom postupku koji je kao izvršni naslov imao presudu P-256/89. u postupku ovrhe i utvrđivanja visine nepodmirenog dijela potraživanja ne može raspravljati, a prema tome ni odlučivati o visini nepodmirenog potraživanja o izvršnom naslovu presudi P-593/87. u odnosu na koje potraživanje je već odbijen prigovor protiv rješenja o izvršenju i koje rješenje ovršenik nije pobijao žalbom. Postupajući protivno navedenom sud prvog stupnja je isto potraživanje dva puta utvrdio kao nepodmireno potraživanje i to jednom samostalno u rješenju od 22. veljače 1996. godine, br. IPL-2342/95. i drugi puta uz preostalo nepodmireno potraživanje po presudi P-256/89. osporenim rješenjem od 21. studenog 1996. godine, br. IPL-1121/96. Takvo postupanje suda prvog stupnja u nastavku postupka moglo bi dovesti do prisilne naplate istog potraživanja primjenom rješenja IPL-2342/95. i rješenja IPL-1121/96. čime bi ovrhovoditelju bilo isplaćeno više nego bi mu po ovršnim naslovima pripadalo. Zbog navedenih razloga Državno odvjetništvo osnovano tvrdi da je pobijano rješenje doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Kada je sud drugog stupnja unatoč navedenom ocijenio u pobijanom drugostupanjskom rješenju da je materijalno pravo sud prvog stupnja pravilno primijenio, tada je i navedena ocjena suda drugog stupnja pogrešna.

Kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ostalo neutvrđeno koji je stvarni nepodmireni dug po izvršnoj ispravi koju predstavlja presuda P-256/89. to je zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenom čl. 395. st. 2. u svezi s čl. 408. st. 2. ZPP prihvaćen, pobijana rješenja ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje o prigovoru ovršenika protiv rješenja o ovrsi od 4. lipnja 1996. godine, br. Prilikom odlučivanja o osnovanosti tog prigovora sud prvog stupnja će voditi računa da se s obzirom na podneseni prigovor ovršenika može odlučivati samo u nepodmirenom potraživanju (ukoliko s obzirom na tvrdnje ovršenika o prigovoru i žalbi postoji nepodmireno potraživanje) koji osnov nalazi u izvršnoj ispravi -

Nakon što postupi po navedenom moći će sud prvog stupnja zakonito odlučiti o ovršenikovom prigovoru.

U Zagrebu, 17. prosinca 1997.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.