Revt-146/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revt 146/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužitelja D. d.d. u stečaju, Z., koju zastupa stečajni upravitelj I. M. iz Z., protiv tuženice M. S. iz Z., vlasnice trgovačkog obrta M., Z., koju zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4661/07-3 od 17. prosinca 2010., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-972/04 od 6. travnja 2007., 4. siječnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Platni nalog iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 2534/2001 od 18. rujna 2001. godine održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju 117.811,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos:

- 7.859,17 kn od 16. lipnja 2000.g. do isplate

- 6.764,90 kn od 16. lipnja 2000.g. do isplate

- 14.213,00 kn od 16. srpnja 2000.g. do isplate

- 29.658,20 kn od 16. rujna 2000.g. do isplate

- 14.829,00 kn od 16. listopada 2000.g. do isplate

- 14.829,00 kn od 16. studenog 2000.g. do isplate

- 14.829,10 kn od 16. prosinca 2000.g. do isplate

- 14.829,10 kn od 16. siječnja 2001.g. do isplate.

II Platni nalog iz rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 2534/2001. od 18. rujna 2001.g. ukida se u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 512,80 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos kao i u dijelu zahtjeva za plaćanjem zakonskih zateznih kamata na iznose iz t. I. izreke za period prije 16. u mjesecu za prethodni mjesec, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložila je reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

Tužbenim zahtjevom tužitelj je od tuženice zahtijevao isplatu iznosa od ukupno 119.635,57 kuna po osnovi naknade štete radi korištenja tuđe stvari bez pravne osnove i to radi korištenja dvije različite prodavaonice u Z. (prodavaonice broj 324, površine 33,30 m u … i prodavaonice broj 339, površine 51,20 m u …), koje je tuženica od tužitelja preuzela na korištenje radi obavljanja svoje registrirane djelatnosti na temelju dva zasebna ugovora o poslovnoj suradnji nazvanim ugovor o franschisingu i dva godišnja ugovora o kupoprodaji proizvoda i uvjetima poslovanja koje su stranke sklopile 11. lipnja 1998. i 17. rujna 1998. (list 10 – 32 spisa), koji su raskinuti na temelju obavijesti od 8. svibnja 2000., tj. u kolovozu 2000., nakon čega je tuženica ostala u posjedu tužiteljevih prodavaonica.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužiteljici isplati ukupni iznos od 117.811,27 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose, kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

Međutim, tužiteljev ukupni novčani zahtjev prema tuženici predstavlja zahtjev za naknadu štete radi korištenja tuđe stvari bez pravne osnove za dvije različite prodavaonice u Z. i to prodavaonice u … i prodavaonice u … . Dakle, novčani zahtjev tužitelja prema tuženici proizlazi iz različitih osnova.

U takvoj pravnoj situaciji vrijednost predmeta spora ne određuje se prema zbroju vrijednosti istaknutih zahtjeva, već iznos svakog od tih zahtjeva predstavlja samostalni zahtjev, a čija vrijednost je određena zahtjevom za korištenje točno određene prodavaonice tužitelja.

S obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude po osnovi svakog od tih zahtjeva ne prelazi 100.000,00 kuna to revizija tuženice nije dopuštena prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Zbog navedenog je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. siječnja 2013.

S U T K I N J A

Renata Šantek, v. r.