P-491/2017-9 · Trgovački sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni br. 10 P-491/2017-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja I. R., OIB: , O., K. 38, kojega zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u O. društvu Z. & P. d.o.o Z., U. D. D. 3, protiv tuženika 1 K. O. d. d, OIB: , O., Š. kardinala F. Š. 8, kojega zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu D. Š., I. K. i I. M., O., E. avenije 3/I i tuženika 2 G. T. d.o.o., OIB: , Z., D. 49, kojega zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z. D. 53, radi utvrđenja ništetnosti sporazuma (v.p.s. 163.242,00 Eur-a - 1.224.000,00 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2018. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude održanom 16. veljače 2018.

p r e s u d i o j e

I. Zahtjev tužitelja I. R., OIB: , O., K. 38, protiv tuženika 1 K. O. d. d, OIB: , O., Š. kardinala F. Š. 8 i tuženika 2 G. T. d.o.o., OIB: , Z., D. 49, kojim traži utvrđenje ništetnim Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dužnika prijenosom vlasništva nekretnine, sklopljen 2. rujna 2008. između trgovačkog društva G. T. d.o.o., OIB: , Z., D. 49, s jedne strane i trgovačkog društva K. O. d. d., OIB: , O., Š. kardinala F. Š. 8, s druge strane, kao i zahtjev da se naloži trgovačkom društvu G. T. d.o.o., OIB: , Z., D. 49, izdati tužitelju I. R., OIB: , O., K. 38 ispravu podobnu za brisanje fiducijarnog prijenosa vlasništva nekretnine upisanim u zemljišnim knjigama u zk. ul. broj 15881 k.o. O., Općinskog suda u Osijeku i to: kč.br. 268, u naravi dvorište Š., površine 406 m2, kč.br. 5626, u naravi kuća broj 8 i dvor, G. obala, površine 895 m2, kč.br. 5680, u naravi kuća broj 2, zgrada i dvor, P. šetalište, površine 443 m2, koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 55.900,00 kn (pedesetpettisućadevestokuna), odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju I. R., OIB: O., K. 38, naknaditi tuženiku K. O. d. d, OIB: , O., Š. kardinala F. Š. 8 parnični trošak u iznosu od 48.400,00 kn (četrdesetosamtisućačetristokuna) u roku osam dana.

III. Nalaže se tužitelju I. R., OIB: , O., K. 38, naknaditi tuženiku G. T. d.o.o., OIB: , Z., D. 49, naknaditi parnični trošak u iznosu od 33.100,00 kn (tridesettritisućestokuna) u roku osam dana.

IV. Zahtjev tuženika K. O. d. d, OIB: , O., Š. kardinala F. Š. 8, za naknadu parničnog troška u iznosu od 24.740,00 kn (dvadesetčetiritisućesedamstočetrdetkuna) odbija se kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Prijedlog tužitelja za izdavanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine i to zabranom tuženiku G. T. d.o.o., OIB: , Z., D. 49, kao protivniku osiguranja, provedba neposredne ovrhe na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama u zk. ul. broj 15881 k.o. O., Općinskog suda u O. i to: kč.br. 268, u naravi dvorište Š., površine 406 m2, kč.br. 5626, u naravi kuća broj 8 i dvor, G. obala, površine 895 m2, kč.br. 5680, u naravi kuća broj 2, zgrada i dvor, P. šetalište, površine 443 m2 te zabilježbom ove privremene mjere u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u O., te naknadu troškova, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe da je dioničar u dioničkom društvu K. O. d.d. kao vlasnik 29,79 % dionica navedenog društva. Navodi kako su tuženik G. T. d.o.o. kao zajmodavac i tuženik K. O. d.d. kao zajmoprimac 2. rujna 2008. sklopili Ugovor o zajmu na iznos od 163.243,00 Eur-a, koji je ovjeren kod javnog bilježnika T. K. pod brojem ovjere OV-9389/08. Nadalje navodi kako su tuženici zaključili i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dužnika prijenosom vlasništva nekretnine, kojim je Sporazumom društvo K. O. d.d., kao protivnik osiguranja, odobrilo fiducijarni prijenos vlasništva na nekretninama na društvo G. T. d.o.o., te je to Društvo u zemljišnim knjigama i uknjižilo svoje fiducijarno vlasništvo. Tužitelj ističe kako je vrijednost predmetnih nekretnina bila ukupno 1.332.700,00 Eur-a odnosno osam puta veća od visine zajma. Stoga tužitelj smatra kako je riječ o zelenaškom ugovoru iz čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj :35/03, 41/08, dalje: ZOO). Osim toga, tužitelj ističe kako o prijenosu imovine – nekretnina nije odluku donijela Skupština društva K. O. d.d., što je bila dužna učiniti u skladu s odredbama Statuta društva. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelj smatra kako su neosnovani i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

Tužitelj je u tužbi stavio i prijedlog za izdavanjem privremene mjere radi osiguranja njegove nenovčane tražbine i to zabranom tuženiku G. T. d.o.o., OIB: , Z., D. 49, kao protivniku osiguranja, provedba neposredne ovrhe na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u O. u zk. ul. broj 15881 k.o. O. i to: kč.br. 268, u naravi dvorište Š., površine 406 m2, kč.br. 5626, u naravi kuća broj 8 i dvor, G. obala, površine 895 m2, kč.br. 5680, u naravi kuća broj 2, zgrada i dvor, P. šetalište, površine 443 m2 te zabilježbom ove privremene mjere u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u O., uz naknadu troškova. Predlaže prihvati prijedlog i odrediti predloženu privremenu mjeru.

Tuženik K. O. d.d. se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao i prijedlogu za određivanje privremene mjere. U odgovoru na tužbu i prijedlog kao i tijekom postupka ističe kako nije sporno da je tužitelj vlasnik 29,79 % dionica tuženika, i da tužbeni zahtjev nije osnovan jer su predmetne nekretnine još uvijek u vlasništvu tuženika, jer su tuženici sklopili Aneks Ugovoru o zajmu tako da je otplata zajma prolongirana do 28. kolovoza 2018. Ističe kako tužitelj nema pravnog interesa za podnošenjem ovakve tužbe, a sklopljeni ugovor o zajmu i sporazum radi osiguranja su standardni ugovori koji na tržištu zaključuju sve poslovne banke i pravne osobe u RH. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku K. O. d.d. Ujedno predlaže odbiti i prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovan.

Tuženik G. T. d.o.o. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako tvrdnje tužitelj o zelenaškom ugovoru nisu osnovane, jer da nigdje ne stoji omjere koji je zakonski dopušten glede vrijednosti nekretnina, a u smislu osiguranja tražbine. Navodi kako u konkretnom slučaju nije riječ o međusobnom davanju nego o osiguranju tražbine. Ističe kako tužitelj ne prigovara da bi ugovorena kamata u Ugovoru o zajmu bila zelenaška. U odnosu na tužiteljeve tvrdnje glede vrijednosti nekretnina, navodi kako su u navedenom razdoblju sporne nekretnine bile više puta renovirane pa da vrijednost koje je tužitelj utvrdio putem vještačenja, i to od vještaka kojega je privatno angažirao, nisu relevantne niti usporedive s vrijednošću nekretnina u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu. Smatra kako se ne može utvrđivati nerazmjer davanja kako to tužitelj navodi, jer imovina nije prešla u vlasništvo tuženika G. T. d.o.o.. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i prijedlog privremene mjere, kao neosnovane uz naknadu troškova tuženiku G. T. d.o.o.

U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u popis dioničara na listu 9. spisa, u povijesni izvadak iz sudskog registra od 6. srpnja 2011., Ugovor o zajmu od 28. kolovoza 2008. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dužnika prijenosom vlasništva nekretnine, u Izvadak iz zemljišne knjige na listu 28. do 30. spisa, u procjenu vještaka Z. R. na listu 31. i 32. spisa, u Statut društva K. O. d.d., u dokumentaciju koju je tuženik K. O. d.d. dostavio uz odgovor na tužbu sve na listu 61. do 238. spisa, u Aneks ugovora o zajmu od 24. kolovoza 2017., u Odluku od 3. srpnja 2017.

Tužbeni zahtjev nije osnovan, a niti je osnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere.

Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dužnika prijenosom vlasništva nekretnina te s tim u svezi i izdavanjem tužitelju isprave podobne za brisanjem fiducijarnog vlasništva tuženika G Tri d.o.o. upisanog na nekretninama tuženika K. O. d.d.

U postupku je sud utvrdio, a što među strankama nije niti sporno, kako je:

- tužitelj dioničar društva K. O. d.d. i to u visini od 29,79 % vrijednosti dionica,

- društvo G. T. d.o.o. kao zajmodavac s društvom K. O. d.d., kao zajmoprimcem, 28. kolovoza 2008. sklopilo Ugovor o zajmu, kojim je zajmodavac dao zajmoprimcu zajam od 163.243,00 Eur-a, te da je rok vraćanja zajma devet godina odnosno do 28. kolovoza 2017. Ugovorena je kamata u visini EURIBOR+4,060 postotnih poena, te osiguranje zajma potpisom Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama zajmoprimca upisanim u zk. ul. 15881 k. o. Osijek, prijenosom prava vlasništva na tim nekretninama,

- zajmodavac i zajmoprimac su 2. rujna 2008. sklopili Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dužnika prijenosom prava vlasništva nekretnine, kojim je zajmoprimac kao protivnik osiguranja dopustio zajmodavcu upis fiducijarnog prijenosa vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. broj 15881 k.o. Osijek i to: kč.br. 268, u naravi dvorište Š., površine 406 m2, kč.br. 5626, u naravi kuća broj 8 i dvor, G. obala, površine 895 m2, kč.br. 5680, u naravi kuća broj 2, zgrada i dvor, P. šetalište, površine 443 m2,

- tuženik G. T. d.o.o. je u zemljišnim knjigama upisao fiducijarni prijenos vlasništva na predmetnim nekretninama,

- tuženik G. T. d.o.o. je 3. srpnja 2017. donio Odluku o prolongaciji roka dospijeća zajma do 28. kolovoza 2018.,

- tuženici su 24. kolovoza 2017. sklopili Aneks Ugovora o zajmu kojim su prolongirali rok otplate zajma do 28. kolovoza 2018.

Među strankama je sporno, je li Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dužnika prijenosom prava vlasništva nekretnine, ništetan odnosno zelenaški te ima li tužitelj pravnog interesa za postavljanjem ovakvog tužbenog zahtjeva.

Tužitelj tvrdi kako je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini dužnika prijenosom prava vlasništva nekretnine koji su tuženici sklopili 2. rujna 2008., ništetan, jer se radi o zelenaškom ugovoru. Smatra kako je tuženik G. T. d.o.o. iskoristio stanje nužde i teško financijsko stanje tuženika K. O. d.d. i sebi priskrbio u fiducijarno vlasništvo nekretninu čija je vrijednost osam puta veća od odobrenog zajma. Naime, tužitelj tvrdi kako je vještačenjem utvrdio vrijednost nekretnine u visini od 1.332.700,00 Eur-a, dok je zajam koji je osiguran fiducijom u visini od 163.243,00 Eur-a. Nadalje navodi kako je riječ o nerazmjeru s onim što je tuženik G. T. d.o.o. dao tuženiku K. O. d.d.

Da bi se ugovor mogao smatrati zelenaškim, u vrijeme sklapanja ugovora mora imati sve objektivne i subjektivne elemente o kojima govori odredba čl. 329. st. 1. ZOO- a. Prema navedenoj odredbi, ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

Dakle, pretpostavke za postojanje zelenaškog ugovora mora dokazati iskorišteni. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao kako je navedenim Sporazumom upravo tužitelj iskorišten. Naime, tužitelj tvrdi kako su mu navedenim Sporazumom ugrožena prava kako dioničara društva K. O. d.d. Ističe se kako je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Sporazuma radi osiguranja, zbog zelenaškog karaktera pozivaju će na odredbe obveznog prava. Napominje se kako tužitelju kao dioničaru, ne pripadaju prava iz obveznog prava kako to tužitelj pogrešno smatra, nego mu za zaštitu njegovih dioničarskih prava predstoje odredbe Zakona o trgovačkim društvima. S tim u vezi osnovan je prigovor tuženika kako tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe.

Naprotiv, tužitelj tvrdi da je tim Sporazumom iskorišten tuženik K. O. d.d. Međutim, sam tuženik K. O. d.d., tvrdi suprotno, navodeći u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka da nije riječ o zelenaškom ugovoru i Sporazumu. Naprotiv, tuženik K. O. d. d. tvrdi kako je samostalno i dobrovoljno, ni od koga prisiljen sklopio predmetni Ugovor o zajmu i pobijani Sporazum radi osiguranja. Pri tome valja istaknuti, kako tužitelj niti ne tvrdi da je riječ o zelenaškoj kamati ugovorenoj u Ugovoru o zajmu, nego samo o nerazmjeru vrijednosti nekretnine i danog zajma.

Imajući u vidu tvrdnje tuženika K. O. d.d., za kojega tužitelj tvrdi da je u konkretnom slučaju iskorišten od strane tuženika G. T. d.o.o., sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika. Naime, tuženici se protive ovome dokaznom prijedlogu, a osim toga životno je logično i za očekivati da zastupnica po zakonu tuženika K. O. d.d. neće iskazivati drukčije od onoga što tvrdi u odgovoru na tužbu i podnescima, niti će iskazivati suprotno priloženim materijalnim dokazima. Jednako tako za očekivati je da će tako postupiti i zastupnik po zakonu tuženika G. T. d.o.o. Stoga je sud prijedlog tužitelja za saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika na okolnosti jesu li ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 329. st. 1. ZOO-a, odbio kao neosnovan. Napominje se kako tužitelj tvrdi da samo Sporazum radi osiguranja sadrži zelenaške elemente, bog sadašnje vrijednosti založenih nekretnina. Ove navode i tvrdnje tužitelja sud je ocijenio neosnovane. Naime, uvidom u Ugovor o okvirnom zaduženju i osiguranju br. 516/02 od 13. studenog 2002. (list 127. do 130. spisa), sud je utvrdio kako je taj Ugovor sklopljen između E. d.d. i K. O.. d.d. radi osiguranja odobrenih kredita do visine od 200.000,00 Eur-a i da je čl. 5. toga Ugovora ugovoreno osiguranje prijenosom vlasništva upravo na spornim nekretnina. Imajući navedeno u vidu, kao i da je spornim Sporazumom od 2. rujna 2008. osigurana tražbina u visini od 163.243,00 Eur-a, na istoj nekretnini, to je sud utvrdio kako nisu osnovani navodi da je riječ o nerazmjeru međusobnih davanja. Naime, predmetne nekretnine su renovirane, kako to tvrde tuženici a što tužitelj ne poriče i time je njihova vrijednost od trenutka sklapanja Sporazuma pa do podnošenja tužbe, porasla. Međutim, u trenutku sklapanja ugovora o zajmu i pobijanog Sporazuma, takav nerazmjer nije postojao i osnovano tuženik K. O. d.d. tvrdi da je riječ o standardnim ugovorima i sporazumima koji su na tržištu sklapale banke i pravne osobe.

Tako je sud cijeneći izvedene dokaze utvrdio kako nije riječ o Sporazumu zelenaškog karaktera, odnosno o nerazmjeru međusobnih davanja, niti su ispunjenje propisane pretpostavke iz čl. 329. st. 1. ZOO-a, pa se tužbeni zahtjev tužitelja u točki I. izreke, glede utvrđenja ništetnosti ukazuje neosnovanim.

Tužitelj tvrdi kako je predmetni Sporazum ništetan, jer Skupština društva K. O. d.d. nije to odobrio, a što je propisano odredbama Statuta društva. Sud je utvrdio kako je Ugovor o zajmu od 28. kolovoza 2008. te Sporazum radi osiguranja od 2. rujna 2008. na strani K. O. d.d. potpisala M. B. kao direktorica. Iz priloženog povijesnog izvatka iz sudskog registra, koji je tužitelj priložio uz tužbu (list 10. do 18. spisa) razvidno je kako M. B. kao direktorica zastupa društvo samostalno i pojedinačno. Nije razvidno da je upisano bilo kakvo ograničenje u zastupanju.

Činjenica da je sklapanje određenog ugovora zabranjeno jednoj stani, u smislu odredbe čl. 322. st. 2 ZOO-a ne čini takav ugovor ništenim, već takva zabrana uzrokuje nastajanje određenih drugih propisanih posljedica, za suugovaratelja koji je postupio protivno zabrani. U konkretnom slučaju, ako je takva zabrana potpisivanja Sporazuma radi prijenosa nekretnina u fiducijarno vlasništvo trećim osobama, postojala na stani zastupnice K. O. d.d., ista automatski ne uzrokuje ništetnost potpisanog Sporazuma, nego bi zastupnica eventualno mogla odgovarati za štetne posljedice tako sklopljenog Sporazuma. Ali to sve ne utječe na valjanost Sporazuma. Ništetnost bi se mogla utvrditi u situaciji da je zastupnica počinila kazneno djelo i da je to pravomoćno utvrđeno, a što tužitelj nije tvrdio niti dokazao u konkretnom slučaju.

Osim toga sud nije utvrdio da bi pobijani Sporazum bio ništetan u smislu odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, jer navedeni Sporazum nije po svom sadržaju suprotan Ustavu RH, niti bilo kojem prisilnom propisu.

Tužitelj tijekom postupka nije dokazao svoje pravo da mu tuženik izda ispravu podobnu za brisanje fiducijarnog prijenosa vlasništva. Naime, tužitelj nije dokazao da je vlasnik ili da je bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, niti je dokazao neku drugu pravnu osnovu na temelju koje ima pravo zahtijevati izdavanje takve isprave od tuženika

Cijeneći sve izvedene dokaze, sud je utvrdio kako tužiteljev zahtjev nije osnovan niti po stvarnopravnoj osnovi niti po obveznopravnoj osnovi, a niti kao dioničara društva, odnosno da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

Kako je sud utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan to je odbio i prijedlog za donošenjem privremene mjere kako je to tužitelj kao predlagatelj zahtijevao. Osim toga sud je utvrdio da tužitelj kao vjerovnik nije dokazao koju to nenovčanu tražbinu u smislu odredbe čl. 346. Ovršnog zakona (Narodne novine broj:112/12 i 93/14, dalje: OZ) ima prema tuženicima, koju predlaže osigurati privremenom mjerom. Naime tužitelj je podnio deklaratornu tužbu radi utvrđenja ništnosti na temelju koje nema nenovčanu tražbinu. U odnosu na zahtjev da mu se izda isprava podobna za upis brisanja fiducijarnog vlasništva tuženika G. tri d.o.o., u postupku je utvrđeno kako tužitelj nije ovlašten zahtijevati takvu ispravu od tuženika. Stoga se tužiteljev prijedlog za izdavanjem privremene mjere ukazuje u cijelosti neosnovanim, pa ga je valjalo dobiti.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP). Visina troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/12) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst i 125/11).

Tuženiku K. O. d.d. sud je priznao trošak sastava odgovora na prijedlog za donošenje privremene mjere, sastav odgovora na tužbu, te zastupanje na ročištu od 6. veljače 2018. u iznosu od po 12.240,00 kn, sve uvećamo za PDV u iznosu od 9.180,00 kn i sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 48.400,00 kn. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava podneska od 25. siječnja 2018.u iznosu od 12.240,00 kn uvećano za PDV jer to po svojem sadržaju nije nužno potreban podnesak. Nije niti priznat trošak sudske pristojbe na presudu, jer tuženik nema pravo na ovaj trošak. Stoga je sud zahtjev ovog tuženika za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 24.740,00 kn odbio kao neosnovan.

Tuženiku G. T. d.o.o. je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu od 6. veljače 2018. u iznosu od po 12.240,00 kn uvećano za PDV u iznosu od 6.120,00 kn i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn što čini ukupan trošak u iznosu od 33.100,00 kn.

Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 16. veljače 2018.

Zapisničar:

S u d a c

Snježana Andrijanić

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana pisano u 4 primjerka putem ovog suda.