Rev-2300/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2300/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Lj., pok. M. Č. iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. A. M., odvjetnik u S., protiv prvotuženika J. D., iz S. i drugotužene K. D., iz S., koje zastupa punomoćnik E. D., odvjetnik u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-78/10 od 26. svibnja 2011. kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Supetru poslovni broj P-465/06 od 15. rujna 2008. te je tužba odbačena, u sjednici održanoj 21. travnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje da su tužitelj kao kupac te tuženici kao prodavatelji, 3. siječnja 2004. sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina označenih kao čest. zem. 2661/3 i 2333 k.o. S. točno određenog sadržaja, time da će u protivnom taj ugovor zamijeniti presuda.

Drugostupanjskim rješenjem je prvostupanjska presuda ukinuta i tužba je odbačena (točka I. izreke), a tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu 8.052,00 kuna (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske odluke tužitelj je podnio reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, predlažući da ovaj sud ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju, kojim je predlaže odbaciti kao nedopuštenu.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), a u vezi sa odredbom čl. 400. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, već je u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U predmetnoj reviziji tužitelj opisuje situaciju postavljanja deklaratornog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja postojanja ugovora o kupoprodaji, a koji ugovor sadrži klauzulu intabulandi, uz što veže pitanje koje glasi „da li je dopušteno odbiti kondemnatorni zahtjev na izdavanje tabularne izjave kada je isto inkorporirano u cjelokupni tekst ugovora odnosno tužbenog zahtjeva“.

Međutim, tužitelj pritom nije u smislu čl. 382. st. 3. ZPP-a izložio razloge zbog kojih smatra da je pitanje koje postavlja u reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, već se njegova revizija svodi samo na uopćene prigovore kojima upućuje na pogrešne primjenu odredbe čl. 187. ZPP-a od strane nižestupanjskih sudova.

Obzirom da u podnesenoj reviziji nisu ispunjene pretpostavke za njezinu dopuštenost, a koje moraju biti kumulativno ispunjene, kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, jer nisu izloženi razlozi zašto bi pitanje zbog kojeg je ona podnesena bilo važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, proizlazi da je revizija nedopuštena, zbog čega je istu trebalo odbaciti sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 21. travnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.