Rev-1702/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1702/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz O., zastupanog po punomoćniku R. A., odvjetniku iz O., protiv tuženika M. d.d. O., zastupanog po punomoćniku A. F., odvjetniku iz O., radi otkaza ugovora o radu rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 10. svibnja 2001. godine, br. Gž-1023/01., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 12. veljače 2001. godine, br. Pr-491/00., u sjednici održanoj dana 13. studenog 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se poništi kao nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu od 17. siječnja 1997. godine, te da se tužitelja vrati na rad.

Ujedno je odlučeno da je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 8.611,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se prihvati tužbeni zahtjev ili podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Tužitelj reviziju izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena s time što je odbijena njegova žalba.

Odbijanje žalbe po drugostupanjskom sudu ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer je drugostupanjski sud ovlašten odbiti žalbu kada ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 368. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92. i 112/99. – dalje ZPP).

Inače tužitelj ne navodi o kojoj bi se povredi postupka radilo i u čemu bi se ta povreda ogledala.

Revizijski sud pak pazi po službenoj dužnosti samo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, dok je po ostalim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija, ovlašten voditi računa samo kada revident određeno navede u čemu se te povrede ogledaju (čl. 386. ZPP).

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da tužitelj u listopadu, studenom i prosincu 1996. godine, nije izvršio mjesečni plan prodaje, niti 50% koji je trebao izvršiti prema Pravilniku iako za to nisu postojali opravdani razlozi, dok su drugi komercijalisti u istom razdoblju ostvarili i prebacili mjesečnu normu iako su imali iste uvjete kao tužitelj. Također je utvrđeno da je tužitelj upozoravan na potrebe izvršavanja radnih obveza.

Isto tako je utvrđeno da je direktor tuženika izvješće o povredi radnih obaveza za tužitelja primio 9. siječnja 1997. godine, kada je saznao za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz ugovora o radu, pa je otkaz dat u zakonskom roku iz čl. 107. st. 2. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01.).

Na utvrđeno činjenično stanje i po ocjeni ovoga suda pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje izvanrednog otkaza ugovora o radu (čl. 107. Zakona o radu).

Imajući u vidu da je tužitelj upozoravan na izvršenje radnih zadataka, te da nije isticao razloge za neizvršavanje radnih obveza, kao i da se tužitelju čak pogodovalo određivanjem niže norme, pravilno nižestupanjski sudovi utvrđuju da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati da poslodavac prije izvanrednog otkaza uvjetovanog radom radnika pozove radnika da date svoju obranu (čl. 110. st. 2. Zakona o radu).

Prema tome, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog temeljem odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 13. studenog 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.