Legislator Case Law & Legislation
I Kž-459/2002-6 AI generated

Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld lower court's drug abuse conviction and educational measure for a minor.

Case Number I Kž-459/2002-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a first-instance conviction for drug abuse and an educational measure. The appellant argued for factual errors and an improper sentence, claiming witnesses lied on trial versus investigation. The court rejected these claims, affirming the lower court's correct assessment of witness testimony and the appropriateness of the sanction given the minor's age.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 173. st. 1. KZ-a; Čl. 109. Zakona o sudovima za mladež: The Supreme Court upheld a first-instance conviction and educational measure when the lower court correctly evaluated witness testimony and the minor's age justifies the specific sanction.

Keywords

AI generated
drug abuse conviction educational measure minor criminal liability appeal dismissal witness testimony evaluation

Cited Legislation

AI generated
Čl. 173. st. 1. KZ-a
J., zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 1. KZ-a opisanog u njezinoj izreci, te mu na temelju iste zakonske odredbe uz primjenu odredbe čl.
Čl. 109. Zakona o sudovima za mladež
KZ-a opisanog u njezinoj izreci, te mu na temelju iste zakonske odredbe uz primjenu odredbe čl. 109. Zakona o sudovima za mladež izrekao odgojnu mjeru pojačanu brigu i nadzor.
Čl. 173. st. 7. KZ-a
Na temelju odredbe čl. 173. st. 7. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanje predmeta, tj.
Čl. 111. st. 1. u svezi s čl. 86. st. 1. Zakona o sudovima za mladež
Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. u svezi s čl. 86. st. 1. Zakona o sudovima za mladež troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Čl. 56. st. 1. i st. 2. KZ-a
Čl. 373. st. 1. ZKP
Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP dostavio je spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ih je nakon razgledavanja vratilo ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 14.
Čl. 374. st. 1. ZKP
U skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća drugostupanjskog suda uredno su izviješteni optuženik i njegova braniteljica, te su na sjednicu pristupili optuženik i zamjenik njegove braniteljice M.
Čl. 379. st. 1. ZKP
Budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenom žalbenih navoda optuženika utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni povrede zakona iz odredbe čl. 379. st. 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tj.
Čl. 387. ZKP
čl. 387. ZKP žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, pa je presuđeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 459/02-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, Josipa Budinskog i Erike Kocijančić, kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. J., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2002. godine, broj: Kmp-12/01, u sjednici održanoj 18. ožujka 2004. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, opt. M. J. i odvjetnika M. Z., zamjenika optuženikova branitelja,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. M. J. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. M. J., zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 1. KZ-a opisanog u njezinoj izreci, te mu na temelju iste zakonske odredbe uz primjenu odredbe čl. 109. Zakona o sudovima za mladež izrekao odgojnu mjeru pojačanu brigu i nadzor.

Na temelju odredbe čl. 173. st. 7. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanje predmeta, tj. opojne droge kako je opisano u izreci prvostupanjske presude.

Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. u svezi s čl. 86. st. 1. Zakona o sudovima za mladež troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. M. J. putem braniteljice V. D.-L., odvjetnice u Z. i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće. Ujedno je stavio zahtjev da se njega i njegovu braniteljicu obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda. Državni odvjetnik nije podnio odgovor na žalbu optuženika.

I Kž 459/02-6

Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP dostavio je spise Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje ih je nakon razgledavanja vratilo ovom drugostupanjskom sudu uz podnesak od 14. lipnja 2002. godine, broj: KŽ-DO-933/02, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

U skladu s odredbom čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća drugostupanjskog suda uredno su izviješteni optuženik i njegova braniteljica, te su na sjednicu pristupili optuženik i zamjenik njegove braniteljice M. Z., odvjetnik u Z..

Žalba nije osnovana.

Opt. M. J. nije u pravu kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno njegovim žalbenim navodima prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno utvrdio i za svoje činjenične zaključke iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je na temelju savjesne i detaljne analize i ocjene iskaza ispitanih svjedoka (S., H. i P.), utvrdio da su njihovi iskazi dati u istrazi istiniti, dok su na glavnoj raspravi svjedoci izmijenili svoje iskaze, nastojeći tako olakšati položaj opt. M. J.. To se odnosi i na svjedoka T. P., bez obzira što je on čak preuzeo odgovornost na sebe tvrdeći da je droga bila njegova. Za svoje činjenične zaključke prvostupanjski sud je iznio valjane razloge, kojima se nema više što dodati, te se, radi nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude. Svojim žalbenim prigovorima kako je prvostupanjski sud trebao prihvatiti iskaze svjedoka date na glavnoj raspravi nije doveo u dvojbu pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u naprijed navedenom smislu.

Nadalje, optuženik nije u pravu ni kada se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji. Doduše, optuženik tu žalbenu osnovu posebno ni ne obrazlaže, već je izvodi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da djelo nije počinio, pa da slijedom toga nije bilo mjesta ni izricanju kaznene sankcije.

Međutim, razmotrivši odluku o kazni Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je utvrdio da je prvostupanjski sud pri odmjeravanju kazne optuženiku pravilno ocijenio sve okolnosti koje u smislu odredbe čl. 56. st. 1. i st. 2. KZ-a utječu na odluku o kazni, a također da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 109. Zakona o sudovima za mladež za primjenu odgojne mjere, jer je kazneno djelo odraz njegove nedozrelosti i životne dobi s tek navršenih 18 godina.

Budući da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenom žalbenih navoda optuženika utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni povrede zakona iz odredbe čl. 379. st. 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tj. u odnosu na postojanje bitnih postupovnih povreda iz toč. 1. i povredu kaznenog zakona na štetu optuženika iz toč. 2. citirane zakonske odredbe, trebalo je na temelju odredbe

I Kž 459/02-6

čl. 387. ZKP žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, pa je presuđeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 18. ožujka 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Gordana Korotaj, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.